Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index
ŽIVJETI u stranoj zemlji nije lako. Ne kažem da je jednako Iron man natjecanju, ali svakako nije najjednostavnija stvar na svijetu. Prilagodbe i ustupci koje hoćeš-nećeš moraš napraviti, zatvaranje određenih vrata i otvaranje novih, konstantno učenje novih stvari, upoznavanje ljudi, stanje psihe, svakodnevne nove ideje i strahovi koji se javljaju... Sve ovo i još mnogo više, su stvari koje će na tebe ostaviti trag, zbog kojih ćeš vidjeti neku drugačiju verziju sebe u ogledalu, koje će te PROMIJENITI, htio ti to ili ne.
1.) Sama želja za promjenom već je od početka utjecala na svakoga od nas. Odlazak od doma svima je bio osobni izbor, ni ne može biti drugačiji, upravo zbog želje za promjenom! Kakvom? Nekakvom! Teško ju je tada bilo opisati, ali svi smo osjećali tog crvića u nama, koji želi negdje nešto nekako drugačije! Promjena posla, promjena životnog stila, bijeg od propale veze, braka ili pak suprotno, zbog nove ljubavne veze, promjena okoline, kulture, jezika, mala ili velika svima nam je bila potrebna. I svi smo ju ostvarili. Jedanput, dvaput, nebrojeno puta... Nekima je taj novi svijet bio otkriće nakon kojeg se više nikada ne žele vratiti doma. Drugima je šok odlaska bio negativan i dokazao im je da su zapravo sretniji u svojoj zemlji. A oni treći, vjerujem da sam i ja među njima, se još uvijek traže. Isprobavamo što se sve nudi, ali želja za povratkom kad-tad je uvijek prisutna. Konstantan sukob želja, emocija, razuma...
2.) Promjena pogleda na svijet i otvaranje prema novom i nepoznatom. Bez obzira na sva putovanja prije odlaska iz Hrvatske, nisam mogla zbilja doživjeti i shvatiti kako je to živjeti negdje drugdje, u drugoj državi, na drugom kontinentu. Sedam dana godišnjeg odmora negdje u svijetu, nije mi pružilo pravu sliku o životu u stranoj zemlji, ali život u Dubaiju, i sada na Tajvanu, osim što je promijenio neke predrasude i generalizacije, koje sam imala zbog neznanja, naučio me i prihvaćanju novog i drukčijeg na jedan totalno drugačiji način nego sam to naučila u Hrvatskoj. Naučilo me tome da svima treba dati, ne samo jednu, već dvije, tri šanse. Naučilo me da ničemu ne kažem kategorično ne" iz vrlo jednostavnog razloga: nikad ne reci nikad. Naučilo me da sve treba isprobati da bi znao što ti se (ne) sviđa i što (ni)je dobro za tebe. Naučilo me mnogim stvarima, samim time što sam ih imala priliku vidjeti uživo, okusiti, isprobati, dotaknuti, napraviti. Proširilo mi je vidike za koje sam ionako mislila da su široki.
3.) Osjećaj slobode. Nisam se osjećala kao vezana na lancu u Zagrebu, ali odlazak iz njega donio je ipak neku drugu količinu slobode i jačinu osjećaja iste. Ovisila sam sama o sebi, morala sam se znati izboriti sama za sebe, morala sam postati jača nego što sam bila, nikome nisam morala polagati račune, nikome objašnjavati zašto ovo ili ono, nikome se nisam morala opravdavati. U Hrvatskoj se nikada nisam osjećala dovoljno opušteno da bih radila što želim. Uvijek je tu bio taj problem "svatko svakog zna" pa imaš osjećaj kako moraš paziti što radiš ili govoriš i ispred koga. Hoće li to stvoriti negativnu sliku o tebi u očima onih do čijih mišljenja ti je stalo? Prednost odlaska van je ta da te nitko ne poznaje, pred nikime ne moraš glumiti, skrivati se, paziti, vagati riječi, bojati se, biti opterećen nebitnim stvarima. Mogla sam biti više svoja nego ikada! Nitko me nije gledao s podsmijehom, kada bih sama otišla na koncert, u kino ili na večeru. Dapače, tada bih i više ljudi upoznala! Naučila sam provoditi vrijeme sama sa sobom i biti iznimno zadovoljna i voljeti to. Nikome nisam morala opravdavati svoje postupke, jer nikoga nije bilo briga, svi su te prihvaćali upravo takvim kakav jesi, jer si sve upoznavao od nule. Nije bilo prijatelja od prijatelja, čija strina je kolegicA mame onog malog koji ide u razred s mojom sestrom pa će sigurno znati nešto o nekome. Ako nekome ne odgovaraš ili netko ne paše tebi, nitko se time ne opterećuje. Osjećaj slobode biti ono što jesi i raditi što želiš, je puno izraženiji kada se odmakneš od doma.
4.) Hrabrost. Nisam bila strašljivica prije, ali nisam imala ni muda za neke stvari za koje imam sada. Upravo zbog prethodno navedenih razloga. Sada je to drugačije. Jednostavno se pustiš... Shvatiš da nemaš puno za izgubiti ako probaš, ali ako ne pokušaš, uvijek ćeš se pitati što ako...? Naravno, još je uvijek tu situacija za koje se pitam što bi bilo da je bilo, ali zato kada skupiš hrabrost i skočiš iz aviona, odeš u nepoznato, prekineš vezu za koju znaš da nije za tebe, kažeš što misliš i osjećaš, napraviš nešto novo i drugačije, samo zato jer možeš i želiš pokušati... Onda si ponosan na samog sebe što si pokušao, pa makar pod cijenu neuspjeha. Jer imaš (imam) muda :).
5.) Sve do sada nabrojeno su pozitivne promjene. Ne vidim ih samo u sebi nego i u svakome oko sebe. Ono negativno, ako mogu upotrijebiti tu riječ, što mi je donio odlazak iz Lijepe naše su (pre?)velika čekivanja, velike želje i ideje, moj (pre)romantizirani pogled na sve oko sebe... Zašto je to negativno? Zato što sve manje znam što točno želim! Zato jer želim puno više stvari u životu, što više novih otkrivam. Sve mi je teže odabrati. Hoću sve! Želim biti svugdje! S druge strane jasnije su mi stvari koje NE želim, iako mislim da upravo s time dolaze previsoki kriteriji i očekivanja. Možda se više neću moći zadovoljiti onime za što sam prije mislila da će mi biti dovoljno? Uvijek ću tražiti nešto novo, uzbudljivo i drugačije? Neću moći biti na miru na jednom mjestu, upravo zato jer znam što sve tamo negdje u bijelom svijetu postoji? Sve češće ću imati potrebe za promjenama? I tako nastaje lančana reakcija misli, koju je bolje na vrijeme zaustaviti...
Zaključak nije pronalazak tople vode, ali putovanja te definitivno promijene, otvore ti oči i pokrenu sva osjetila u petu brzinu, začaraju te, uvuku ti se pod kožu, pričaju ti priče, usrećuju te i rastužuju, pokažu sve divote, ali i tuge svijeta, postanu dio tebe...
Pssst! Teine avanture pratite i na njezinom blogu!