Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index
THERE are nine million bicycles in Beijing. That’ a fact. Se sjećaš te pjesme? Pjeva ju Katie Melua, izašla je 2005. Ne znam jel istinit podatak o biciklima, ne da mi se guglat, al nije ni bitno. Bitno je da sam baš te, 2005. godine, na moru upoznala jednu djevojku zanimljivu za promatranje. Ne zanimljivu za promatranje kao što je za promatranje zanimljiv Cvjetni trg subotom ili Damir Kedžo nedjeljom (i svim ostalim danima u tjednu) - zanimljivu za psihološko promatranje u nekoj instituciji za uvenute glave.
Zvala se Suza, što nije istina ali paše uz priču jer je te prve večeri kad smo se upoznale imala oči prepune mokre tuge. "Tužna je jer je prekinula s dečkom…" - rekli su mi ljudi koji su nas upoznali i mokra tuga je odmah postala sasvim jasna, barem dok ti isti ljudi nisu nastavili rečenicu: "… prije godinu dana". Godinu dana kasnije, opet ju srećem vani, opet s očima punim mokre tuge. Godinu poslije, ista priča. I napokon, odlučim ja 2010. pitat ljude da mi ispričaju priču o toj velikoj ljubavi zbog koje Suza suze roni već 5 godina. Ima svakakvih priča, nikad ne znaš kroz kakvu patnju netko prolazi. Možda ju je dečko ostavio zbog njene mlađe sestre s kojom i dalje dijeli sobu i sad ih svaku večer mora gledat kak se ljube, plus sestra joj je uzela punjač. Možda se frajer zaredio. Možda ju Bog kažnjava jer nije poslala onaj lančani mail 10 osoba u roku od 10 minuta i sad ima 7 godina nesreće pa čeka da sve prođe.
I onda su mi ispričali njenu tužnu, potresnu priču. Get ready, cause this shit’s about to get heavy, rekao bi Eminem i bio bi u pravu: Suza je u proljeće 2004. upoznala dečka. Bili su zajedno mjesec i pol dana. I onda su prekinuli jer njemu to nije baš bilo to. Kraj. Cry? Ne.
Pet godina. Pet godina Suza sjedi i cmizdri jer je jednom davno, još kad smo svi bili na Myspaceu, neki Marko mislio da će mu se Suza svidjet i onda mu se ipak nije svidjela. Pet. Godina. U tih pet godina, Suza je odlučila ne slavit Novu godinu jer “više nikad ništa neće bit isto.” Rođendane slavi jer joj mama kaže da mora, ali i njih slavi uz oči pune tuge.
Šestu godinu mog dolaska na more, Suza je i dalje tužna, uz jednu malu novost - preko zime je imala frajera 3 tjedna, tako da mokra tuga više nije zbog Marka nego zbog nekog novog Darka.
Opet mokra tuga, opet nema Nove godine, opet nema rođendana. Sedmu godinu još plače zbog Darka, osmu isto, a devetu već zbog Žarka koji ju je jednom poljubio vani pa onda još jednom, a onda više nije jer je ipak našao drugu curu pa Suza i ove godine na pitanje “Di ćeš za Novu” odgovara samo sjetnim pogledom punim šišmiša i Massima.
Godinu po godinu, Suzu znam već 11 godina i uvijek je samo i isključivo tužna zbog nekog frajera. Zbog Marka jer je on jedini za nju a ne mogu bit zajedno. Tad sam joj još vjerovala - možda je stvarno neka Notebook situacija i smije bit depresivna i ne slavit rođendan. Al Suza nije samo tužna zbog Marka jer je on jedini za nju a ne mogu bit zajedno. Tužna je i zbog Darka jer je on jedini za nju a ne mogu bit zajedno. I zbog Žarka jer je on jedini za nju a ne mogu bit zajedno. Zbog (Andrije) Jarka jer je on jedini za nju a ne mogu bit zajedno. Imam još dvije frendice koje su iste kao Suza i neizmjerno mi idu na kurac. "Jako si prosta, Andrea" - nisam, Milojka, kurac je prirodna pojava. Tofu, s druge strane, nije, pa ne znam zašto se svi jako uzrujamo kad netko spomene kurac a rijeko tko se naljuti kad netko kaže tofu. Ali u ime političke korektnosti i damske aure po kojoj je ova kolumna poznata: Imam još dvije frendice koje su iste kao Suza i neizmjerno mi idu na tofu. Bolje? Odlično.
To nisu žene kojima je život nanio veliku nepravdu pa su izgubile svoju bolju polovicu i sad koračaju svijetom raspolovljene, prazne, iščupanog srca - takve najčešće samo tiho žive svoju tugu i ne opterećuju druge svojim dramama. Ovo su one najgore, vječne patnice - žene koje se osjećaju živo jedino kad su na granici kliničke depresije. Žene koje imaju sposobnost otić na dva dejta s frajerom i od toga napravit Anu Karenjinu koju onda svi u njihovoj blizini moraju proživljavat iako nikom nije jasno koji tofu se događa. Žene koje nakon dva dejta imaju sposobnost izgovarat sranja tipa: "On je bio jedini za mene". Mislim da svi imamo tu jednu frendicu koja živi u toj nekoj svojoj Santa Barbara fantaziji i odbija se priključit stvarnom svijetu. Te žene samo treba dobro išamarat - ne fizički, to samo ako Crkva kaže da je ok, nego riječima. Isprintaj joj ovo pa nek si stavi u novčanik pored slika izgubljenih ljubavi.
Draga Patnice,
Sretan ti blagdan Svih svetih! Jesi bila na groblju? Ajde baš lijepo, jesi pojela kestene? Mali su ove godine, piše da su maroni al nisu. Uglavnom - kao i svi ljudi čija su imena otisnuta na nadrgobnim pločama, i ti ćeš umrijet jednog dana. Možda ćeš prije toga bit stara gospođa, možda nećeš. Probaj zamislit tu staru gospođu koja ćeš možda bit. Kakva stara gospođa želiš bit? Stara gospođa koja je do penzije sjedila po kafićima suznih očiju i brojala Markove i Žarkove i Darkove koji ju nisu voljeli ili stara gospođa koja je bila sretna? “Ali Marko je bio jedini za mene…” - to je jako lijepa teorija koja je otprilike jednako točna koliko i teorija o Halloweenu Simone Gotovac, citat: "Noć vještica ili Halloween poganski je praznik koji bi značio: HELL – pakao i WEEN od korijena WIN što znači pobijediti, a to znači: Pobjeda pakla". I ti i Simona pričate gluposti koje ne bi pričale da se služite Googleom.
Prema izračunu iz 2014., na svijetu postoji 3,477,829,638 muškaraca. Žena ima 3,439,427,037, što znači da na svijetu ima 38,402,601 više muškaraca nego žena. "Jedini za mene" je zastarjeli koncept koji su izmislile žene u selima kad su za ženidbu tražile muškarca koji im nije bratić. Ako među 3 i kusur milijarde muškaraca na svijetu ne možeš pronać još jednog (osim Marka i Darka i Žarka) koji ti je ok, nisi ni romantična ni zaljubljena nego si mutava. I lijena. I sklona samozavaravanju na zavidnoj Herbalajf razini kad si govoriš stvari tipa:
"Rekao je da ne želi vezu ali ja znam da se on zapravo samo boji osjećaja pa ću pričekat i patit 6 do 8 godina dok mu se sve ne slegne!” Pa jebem te u oko mokro, prestani lagat i sebi i cijelom bircu, frajeri se ne boje osjećaja. Rečenicu “on se boji osjećaja" su izmislili Hollywoodski scenaristi da bi mogli prodat što više karata za Bridget Jones pretilim Amerikankama koje svaki put kad čuju "sviđaš mi se, ali se bojim osjećaja" pojedu još jednu kantu sladoleda i zato je Amerika bogata zemlja. Jedini osjećaj kojeg se frajeri boje je osjećaj pregleda prostate, sve ostalo je Hollywood. Kad ti muškarac kaže da ne želi vezu, to znači da ne želi vezu. S tobom. I to je ok, samo mu se ljubazno zahvališ i otiđeš, jednako kao što se u dućanu ljubazno zahvališ i otiđeš nakon što ti prodavačica kaže da nemaju tu konkretnu čokoladu po koju si došla. Zamisli da toj prodavačici kažeš: "Shvaćam da nemate tu čokoladu, ali ja ću ipak ostat ovdje jer vjerujem da ju ipak možda imate ako ja to dovoljno jako želim" - žena bi pozvala security.
Ili: "Rekao je da mu se ne sviđam i da možemo samo bit prijatelji, ali možda si samo ne želi priznat što stvarno osjeća" - i opet, to radi samo Ryan Reynolds u filmovima. Nije ljubav klamidija da si ne želiš priznat da ju imaš - il imaš, il nemaš, nema između.
Ili: "On cijelo vrijeme govori da nije zainteresiran, ali JA VIDIM da me gleda kao da je". To i silovatelji govore u sudnici: "She was saying no, your Honor, but her eyes were saying yes…"- prestani bit latentni silovatelj, Patnice, ne želiš to priuštit staroj gospođi koja ćeš možda postat.
"Ali naša ljubavna priča je posebna…" - e vidiš, NIJE. Naravno da je dok traje, al jednom kad prestane, možeš i ti sebi prestat lagat da je BAŠ vaša ljubav bila od posebnog kozmičkog značaja jer nije. Jupiteru je svejedno za vas, Microsoftu je svejedno za vas, Taylor Swift je svejedno za vas, svima je svejedno za vas i to je super jer znači da bi i tebi moglo bit svejedno ako odlučiš izvuć glavu iz slezene i prestat ridat jače od Bambija kad su mu ubili mamu u crtiću. Oćeš čut jednu sasvim posebnu ljubavnu priču? Iz Amerike je, slušaj:
Prije par godina, muškarac i žena su započeli dopisivanje preko online dating servisa. Dobro su kliknuli, razgovor je bio super, a s vremenom su počeli i sa sextingom. Sve to je trajalo dvije godine i jako su se zaljubili prilikom razmjene njegovih slika penisa (pardon, tofua) i njenih ženskih dijelova. Dogovor je cijelo vrijeme bio da ne razmjenjuju slike lica, imena i slično, kako bi sve bilo neobavezno. Al zaljubili su se i odlučili su da je vrijeme za upoznavanje. Dogovorilil su rendez vous na plaži jednog sunčanog popodneva, a kad su se napokon sreli nakon pune dvije godine poruka i tofua i ostalih stvari, znaš koja je prva stvar koju je frajer rekao ženi? Jako je romantično, pripremi maramicu. Rekao joj je: "Bok… MAMA". E to je posebna ljubavna priča, a ne ti.
Ukratko - tužno je što si tužna, ali jedno je bit tužan neko vrijeme, a drugo od patnje napravit karijeru. Ne moraš slavit rođendane, ne moraš slavit Nove godine, kaj se mene tiče, možeš se zatvorit u prostoriju dva sa dva i do kraja života u njoj na Walkmanu slušat Adele, al to nije život.
Imala si tog nekog dečka, sad ga nemaš, jebi ga - imala si jednom i Ledolinu pa ju više nemaš, to ne znači da ćeš stajat nad škrinjom suznih očiju punih mokre tuge i nikad više ne jest sladoled jer je ovaj bio jedini za tebe. Život ide dalje, ak ostaneš bez Ledoline, pronađeš neki novi sladoled.
Probaj zamislit staru gospođu koja ćeš jednom možda postat. I probaj joj objasnit zašto si potratila najbolje godine na pacanje u vlastitim suzama zbog nekog Marka kojeg se ta stara gospođa više ni ne sjeća.
Nije tvoj ljubavni život ni kompliciran ni težak nego je tebi dosadno i hraniš se patnjom. Prestani bit luda, nije život jedan Marko. Darko. Žarko.
Ako se Boris Novković uspio tri puta oženit i ni jednom nije bila Tamara, možeš i ti prestat bit bunar vječne tuge. Koža će vam biti zahvalna.