Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index
DRAGA mi je Severina. Kad sam imala 8 godina, čak sam imala njenu kazetu. Mislim da sam ju dobila od nekog za rođendan. To su bili oni rođendani na kojima su se poklanjale kasice prasice, pernice, dnevnici s lokotom i leksikoni. U mom leksikonu pod “najdraža pjevačica” nikad nije pisalo Severina, ali tad su se svi pokloni koje si dobio koristili, sviđali ti se ili ne, pa je Severinina kazeta završila u kaziću Lade koja je par dana nakon mog rođendana putovala prema moru. Sjećam se da je na slikama u knjižici imala neku čudnu, bijelu, polu-prozirnu haljinu od sintetike i da nisam razumjela pjesmu Dalmatinka. Sjećam se i da sam mislila da je pjesma Paloma Nera o toalet papiru jer nisam znala da je paloma golubica, a znala sam što piše na paketu roza, jednoslojnih papirića koje smo imali u školi.
IF Andrea trenutno uključena u televizjski projekt THEN osoba srdačno pozdravlja, ELSE osoba ne pozdravlja uopće.
Navikneš se na to jako brzo i shvatiš da je to jednostavno dinamika okruženja u kojem se nalaziš, ali kad se dogodi netko tko ignorira tu dinamiku i s jednakom te ljubaznosti pozdravi i kad jesi, i kad nisi na televiziji, onda taj netko jako strši.
Severina meni uvijek tako strši, zato mi je draga.
Način na koji Severina strši ovih dana mi, s druge strane, nije drag.
Odvratan je.
I tužan.
Ne samo zato što je tužno kad se ljubav pretvori u gangrenu, ni zato što u ovakvim situacijama zbog “velikih” nastradaju mali koje se razvlači kao da su veliki - odvratno je i tužno jer ovo strši kao da je sve ostalo manje važno.
Ovo nije samo još jedan razvod ni samo još jedno skrbništvo, ovo je, kako kažu podnaslovi na većini portala, “drama koju prati cijela zemlja.” Ma ne ni zemlja - cijela regija.
Tužno, ružno, odvratno i ne dogodilo se nikome, ali ovo je tema od nacionalnog ili regionalnog značaja jednako kao što je Paloma Nera pjesma o toalet papiru.
Možda bi bila da smo prekrasna, sređena zemlja poznata po zaštiti interesa djeteta koja se u ovoj priči spominje jednako često kao i riječ pornić i Srbin, ali nismo.
Mi smo zemlja koja pomno prati dramu o skrbništvu jedne žene dok istovremeno dramu u bolnici koja ne može liječit djecu jer nema para za lijek pratimo otprilike s jednakom pozornosti s kojom se u školi prati izborni predmet koji si upisao jer znaš da iz njega svi uvijek imaju 5.
Ne kažem da Severinina priča nije važna ni tužna ni gorka, važna i tužna i gorka je jednako kao i svaka priča u kojoj dijete čeka život pun spakiranih vikend torbi, odvojenih Božića, zimovanja i ljetovanja, ali kaj je s klincima kojima roditelji pakiraju vikend torbe za bolnicu? To su klinci koji slave Božić u bolnici i roditelji koji znaju da je taj Božić možda zadnji. Zimovanja i ljetovanja ne postoje jer su novci u lijekovima, terapijama, iznajmljenim stanovima i kreditima - ne kreditima za skijanje i ajfone nego kreditima koji kupuju još jedan Božić. Zašto te klince pratimo s manje interesa i žara?
Zato je tužno, ružno i odvratno što Severina strši, jer ne strše ove stvari.
I nije kriva Severina što ona strši a ove druge priče ne strše, krivi smo svi mi koji pratimo tuđe razvode i raspodjelu imovine i lijepimo hešteg #ijasammajka tek kad MAJKA puni arene.
I ove majke s djecom za čiji se lijek nema para su majke.
I njihovi roditelji su roditelji.
Dok mi klikamo i čitamo priču o 200 dana u godini koliko Severina možda neće vidjet svoje dijete, ti roditelji nisu sigurni jel im uopće ostalo 200 dana.
Naravno, Severininih 200 dana je više seksi.
Ni za to nije ona kriva jer onaj koji klika na naslove i kupuje novine diktira što je seksi.
Više je seksi naslov “poznate face pohrlile na predstavljanje nove vode s okusom” nego “u dječjem vrtiću za užinu imaju šnitu kruha i vodu”. Više je seksi “pogledajte što nose poznate zagrebačke trudnice” nego “nepoznate zagrebačke trudnice na ultrazvuk čekaju preko 7 sati u sparnoj čekaonici” - to se mojoj frendici dogodilo prije 2 tjedna i događa se trudnicama svaki dan. “Severina u Šibeniku skrivala trudnički trbuščić?” će uvijek dobit više klikova od “sa stropa u šibenskoj bolnici otpada žbuka.”
Jer kog boli k za dječje vrtiće koji se raspadaju kad se u njima nikad ne održava event na kojem je Maja Šuput pokazala osunčani dekolte, za trudnice koje se ruše po zagušljivim hodnicima čekaonica kad u tim hodnicima nikad ne pozira Severina, za dječje psihijatrijske odjele s popunjenosti 122 posto kad se u njima nikad ne pokreću hodovi koje organizira Željka Markić.
I za neku tamo djecu koja umiru jer su bolesna. To nije seksi, razvodi su seksi. Još ako je netko u toj priči Srbin… di ćeš bolje.
Bilo bi super da se eventi organiziraju tako - pozoveš Maju Šuput na predstavljanje vode s okusom u dječji vrtić koji nema za toalet papir. Severinu na event u prepunu čekaonicu s trudnicama. Željku Markić u posjetu na pretrpani psihijatrijski odjel u kojem ne postoje uvjeti za adekvatno liječenje djece i adolescenata.
To su imena koja se klikaju i priče o kojima se raspravlja na kavi.
Ove o bolesnoj djeci su samo usputna prilika da pokažeš da si dobar čovjek i na koje kažeš “grozno” dok krajičkom oka tražiš naslovnicu s najnovijom pričom o problemima u svijetu bogatih i slavnih. I na nju ćeš reć “grooozno” iako ti je zapravo malo drago što ćeš imat o čemu tračat.
Jer postoje problemi i SEKSI problemi.
Ovi prvi se vole gurnut pod tepih I svrstat u kategoriju “a kaj ćeš, život je težak”, ovi drugi dobivaju heštegove.
Zato mali poduzetnici koji propadaju nemaju hešteg, a Ivica ima.
Zato se za par pušikuraca upućenih pravoj ženi ide u zatvor, a kad netko premlati svoju ženu, policija ništa ne može.
Jer su to “male”, neseksi priče.
A te male, neseksi priče su priče koje zaslužuju naslovnice i heštegove, minimalno jednako kao i Severina jer kao i Severina, i to su majke. I očevi. I oni su zvijezde, pa makar samo u očima svojih klinaca kojima stalno pakiraju vikend torbe za bolnicu.
To su teme od nacionalnog interesa i drame koje bi s velikim interesom trebala pratiti cijela regija.
Severinu u bolnicu, Maju Šuput u vrtić, Željku Markić na psihijatriju - tad bi možda ovi problemi postali seksi problemi koji strše, koji se klikaju i možda bolje rješavaju.
Do tad su samo priča na koju kažeš grozno, onako usput, dok čekaš neki novi razvod.
Nadam se da će Severinina priča završit sretno, ponajprije za dijete, ali nadam se i da će se problemi o skrbništvu i nepravdama koje su se događale puno prije Severinine rješavat s jednakim entuzijazmom i kasnije, kad taj problem prestane bit seksi.
I da ne moramo čekat da oboli neko poznato dijete da bi i tu priču jednako angažirano pratila cijela nacija.
Al to se vjerojatno neće dogodit jer narod djeluje i pamti kao Luka Modrić - selektivno.
Pssst! Ostale Andreine kolumne pročitajte ovdje!