Znamo što ovih dana radi jedan od najzgodnijih Hrvata

Foto: Privatne fotografije

DEANA Pelića upoznali ste kao manekena, a zatim i našeg kolumnista.

Markantni voditelj svoju je tjednu kolumnu pod nazivom "Njegova strana priče" kasnije pretvorio u vrlo uspješnu knjigu, radi kao televizijski voditelj, otvorio je blog, posvetio se profilima na društvenim mrežama, no i dalje surađuje s domaćim i stranim brendovima.

Detalje saznajte u nastavku.

Što se promijenilo od tvoje kolumne na Index Rougeu?

Puno toga. Objavio sam knjigu s kolumnama Njegova strana priče: Tebi koja je mjesecima od izlaska držala prvo mjesto najprodavanijih, a ubrzo nakon izlaska proglašena je bestsellerom, i danas, dvije godine nakon, i dalje je među najprodavanijima. Počela je prodaja i u susjednim zemljama, a čitaju je ljudi diljem svijeta, od cijele Europe, Kanade, SAD-a, Australije i ostalih zemalja. U međuvremenu sam počeo raditi na televiziji, proputovao dosta, otvorio blog, radim puno, od snimanja, suradnji s mnogim hrvatskim i inozemnim brendovima pa sve do društvenih mreža na kojima me prati više od 110 tisuća ljudi. Sam sam svoj šef. Šef mi je prva liga haha. Udebljao sam se. Smršavio. Dobro je. Sretan sam, sve drugo je manje bitno, jel tako :)

Što trenutno radiš?

Trenutno, upravo ovoga trenutka, završavam nekoliko blog postova, odnosno suradnji koje sam dogovorio za vrijeme nedavnog boravka u Parizu. Obrađujem fotke, montiram video, pišem tekst, te spremam objavu za svoje društvene kanale koja ide večeras. Dakle, sve ide kao po nekoj špagi, često radim od jutra do navečer, uz pauzu za ručak i trening ako stignem, ali kažem, kad radiš za sebe, ništa nije frka.

Planiraš li još koju knjigu?

Pišem drugu knjigu. Već zadnjih godinu i nešto. Pišem kako me uhvati inspiracija. Bez forsiranja. Neki dan u dva ujutro, imao samo mobitel kraj sebe i do četiri ujutro složio jedan od tekstova koji će se naći u knjizi... Na mobitelu! Pišem svugdje, neovisno o mjestu i vremenu.

Što je s blogom?

Blog prva liga funkcionira. Nastavio sam s kolumnom na svom blogu, ostatak bloga je na engleskom gdje pišem o putovanjima i raznim stvarima. Ima odličnu čitanost i reakcije kod publike, koja dolazi sa svih strana svijeta, i više su nego odlične. Uskoro otvaram i YouTube kanal. Bit će ovo vesela godina.

Imaš li u planu povratak na male ekrane?

Imam. Bilo je nekoliko prijedloga emisija s nekih televizija, ali još ništa konkretno. Tako da ćemo vidjeti. Ne žurim s time. Nije mi cilj biti na televiziji samo da budem. Nadam se nekom konkretnom projektu u koji ću moći uložiti sve što znam, ali i onom koji će me tjerati da idem dalje i napredujem. Jednako tako volio bih da to bude projekt zabavnijeg sadržaja. Ili barem zabavnog.

Jesi li manekenstvo otpisao ili se misliš još baviti njime?

Nisam ga otpisao. Jesam malo stavio sa strane jer jednostavno ne stigneš sve, ali nikako ga nisam otpisao. S time sam krenuo, to su moji počeci i mislim da tu još mogu toga dati. Malo se jesam zapustio... Kad prestaneš trenirati, a voliš jesti... To nije dobra kombinacija. Ja u principu i treniram samo kako bih mogao jesti sve što volim, a volim samo gluposti... Srećom, ima nešto i u genima. Naime, takve sam građe valjda da se ne mogu niti udebljati kako treba, haha. Nikad nisam mogao. Iako sam se nekad baš jako bio trudio. Uglavnom, u zadnje vrijeme više pazim što jedem, s treninzima sam ponovno krenuo i mislim se vrlo skoro vratiti manekenstvu vani.

Ima li ovdje uopće posla za muške modele?

Da ti iskreno kažem, ne znam. Čini mi se da sam ja, tada kada sam krenuo, još uhvatio zadnji val što se tiče posla za manekene. Sada mi to sve izgleda kao da više i ne postoji kod nas. Ne znam, takav je dojam. Šteta.

Spomenuo si Grad Ljubavi... Što si radio u Parizu?

Išao na odmor koji se na kraju pretvorio u posao. Kako se od ljeta zbog posla nisam uspio nigdje maknuti, htio sam pobjeći negdje za Novu godinu. Mislio sam Amsterdam, jer mi se Pariz uvijek činio kao grad u koji ideš kad si u braku ili barem vezi, i tako sam ga onda nekako zacrtao bio u svoje planove. Međutim, kako se ni brak ni veza još ne događaju, a zanima me Pariz i sva ta povijest, našao sam dobru kartu i rekao: fućkaš ti sve. Idem ja u Pariz. I dobro sam izabrao. Pariz je prva liga grad. Na kraju dogovorio neke poslovne suradnje dok sam bio gore i uspio vidjeti većinu toga što sam htio. No, imam se namjeru vratiti opet. Pariz nije grad koji optrčiš kako bi stigao vidjeti sve atrakcije kojih stvarno ima puno. Paris je grad koji treba doživjeti, osjetiti, sjest na klupici uz rijeku, uživati u odličnoj klopi, vinu... Tako da, sada kada sam vidio gotovo sve atrakcije, sljedeći put se mogu opustiti i uživati kako treba. U svakom slučaju, preporuka svima za Pariz ako nisu bili. Čudo od grada.

Ljubiš li ili soliraš?

Kako kad. Trenutno sam sam, da usamljeniji ne mogu biti, haha. Malo bude bed kad u kinu sjediš i jedeš najveće kokice solo, a ekipa bulji, ali navikneš se i na to. Treba znati biti sam. Koliki ne znaju pa ljube samo da ne bi bili sami. A ne znaju da, kad si solo, možeš si isto tako fino posložiti život i ništa ti ne fali. Dapače.

Kakvi su planovi?

Planovi su da se sve gore navedeno u prijašnjim odgovorima ostvari. Ili barem da se ostvari to da putujem... Daleko. Dok god putujem, dobro sam. Tada je sve prva liga. Novi horizonti. Novi ljudi. Nove kulture. Nove avanture. Ne čekam nikog, ne očekujem ništa. Samo pičim. Živim. I osjećam se živim. I to je sve što mi treba.