Kod križanja na kojem prestaju socijalističke zgrade i počinju kuće, odmah pored tržnice u Prečkom, nalazi se dućan Nadia Prom. Vlasnici su Dubravka i Azzeddine Boulahia - hrvatska obrtnica i alžirski inženjer građevine. Dućan su nazvali po najmlađoj kćeri Nadiji.
Azzeddine ne želi pred kameru, ali smo od njega uspjeli saznati da je u Zagreb došao kao student prije više od 40 godina. Diplomirao je taman kad je hrvatski građevinski sektor kolabirao, tako da od posla u struci nije bilo ništa. Radio je razne poslove, a 1997. je sa suprugom odlučio otvoriti trgovinu.
"Tada su to svi radili", govori nam Azzeddine. "Mali dućani nicali su na svakom ćošku. A sada smo mi ostali među posljednjima, veliki igrači su pojeli sve ostale." S njim se slaže i Dubravka - posljednjih godina ona praktički drži cijeli dućan.
"Opstali smo, na naše čudo i radost. Izgradili smo dobar posao", kaže Dubravka. Počeli su još na staroj tržnici, nakon toga su zakupili prostor na novoj, a u trenutnom prostoru su od 2003. godine.
Ipak, dodaje kako trenutna situacija ne djeluje nimalo blistavo. "Opstanak polako postaje nemoguća misija. Moj suprug je vrlo angažiran, stalno kruži i traži akcije, pa smo blizu svima s cijenama. Zahvaljujući tome još uvijek radimo, jer nismo nabijali cijene - nema šanse da opstanete s visokim cijenama. Ovdje moraš biti vrlo povoljan."
Dok razgovaramo, stalni kupci znatiželjno gledaju i pitaju Azzeddinea mogu li ući dok je intervju u tijeku. "Kupujem ovdje više od 20 godina. Kupuje se svašta: vino, sok od jabuke, tube, cigarete, upaljači, Coca-Cola, čips, čokolade", govori nam jedan od njih.
U kratkom vremenu ušlo je nekoliko ljudi - među njima je bila i gospođa koja ima punih 90 godina, iako izgleda kao da ima 20 manje. Tajna njene mladolikosti je, kako kaže, čaša vina uz ručak. "Najviše kupujem ovo vino. I sad ću ga kupiti", pokazuje nam bocu.
Odmah nakon nje dolazi dečko koji konobari u kafiću preko puta - često dolazi po cigarete. "Lijepo je u kvartu imati prekrasan mali dućan", govori. Atmosfera u dućanu doista i je prava domaća, u vrijeme šoping-centara pomalo zaboravljena - svi s gazdama progovore bar nekoliko riječi i svi se poznaju.
"Imamo nekoliko generacija kupaca. Nekadašnja djeca koja su sad odrasli ljudi, onda njihovi roditelji, djedovi i bake... Uglavnom su svi stalni kupci. Zaborave nešto pa skoknu do nas da ne moraju tražiti okolo. Zapravo smo SOS dućan", zaključuje Dubravka.