Index Sport serijom tekstova podsjeća na nezaboravna i zajebana vremena te obilježava 25 godina od osnutka Hrvatske nogometne lige.
RATNI vihor u Hrvatskoj donio je jedno od najdramatičnijih, ali i najromantičnijih izdanja neke nogometne lige u europskoj povijesti. Na sjeveru domovine počeo se stvarati kultni HNL klub koji je sa 6 izgubljenih finala Kupa, jednim europskim prezimljavanjem, jednom titulom izgubljenom u posljednjem kolu te jednim stečajem kasnije, osjetio sve čari privatizacije hrvatskog nogometa.
Senzacija iz Varaždina
Tako su barem novinski naslovi okarakterizirali pobjedu u premijernoj Varteksovoj prvoligaškoj utakmici. Na megdan Inkeru u Zaprešiću istrčala je sljedeća postava: Stamenković, Toplak, Munivrana, Gregorić, Madunović, Turković, Kovač, Cvitanović, Mumlek, Delevski – deset Hrvata te Slovenac Županić. S klupe su ulazili još Balajić i Herceg, a vodio ih je sada već legendarni Tanac, Branko Ivanković. Pobjeda kluba koji je godinu prije toga na turniru Slobodna Hrvatska '91 zauzeo posljednje mjesto bez ijedne pobjede protiv kluba koji je osvojio taj turnir, bila je glavna medijska tema prvih dana domaće lige. Na kraju prvog kola, Dean Delevski je s dvije asistencije i golom osvojio nagradu igrača utakmice, a za dar je dobio sliku NK Mura od lokalnih starješina.
Alka Vuica, mikrovalna pećnica, hidrogliseri i profi ugovori
Da su nagrade znale biti, barem iz ove perspektive, bizarnije, potvrđuje i treće kolo, prvo odigrano u Varaždinu. Brlenić je za nagradu igrača utakmice dobio mikrovalnu pećnicu, što je izazvalo opće oduševljenje svih prisutnih. Da bizarnom nema kraja, potvrđuje i činjenica da je početni udarac na utakmici protiv Zagreba izvela Alka Vuica. Razlog? Njezina pjesma "Daj obuci levisice" bio je idealan džingl za predstavljanje Levi'sa kao ponajvećeg klupskog sponzora. Da putovati u to vrijeme nije bilo jednostavno, potvrđuju i rute kojima su Varaždinci morali izbjegavati okupirani teritorij. Tako su na utakmicu na Poljud, gdje ih je ugostio ratom ugroženi Zadar, stigli preko Rijeke – gliserom! Također, sredinom sezone dogodila im se apsolutna suprotnost modusa operiranja današnjih domaćih klubova: uprava je igračima ponudila profesionalne ugovore, a oni su to – odbili!
Bazen ikona
Igor Cvitanović kao prvi strijelac Dinama u povijesti i čovjek koji je načeo mrežu za Varteks u HNL-u. Grgica Kovač kao kultni branič Hajduka, Slavena i belgijskog Lokerena i čovjek koji je zaradio drugi žuti karton u povijesti HNL-a. Mlađahni Miljenko Mumlek kao ponajveća legenda lige svih vremena, njezin četvrti najbolji strijelac u povijesti, treći s najviše nastupa, kao i rekorder po broju sezona u kojima se barem jednom upisao u strijelce. Delevski, čovjek koji je vodio u premijernom izdanju "Žute majice".
Samir Toplak, danas jedno od najtraženijih trenerskih lica HNL-a. Banko Ivanković, trener-vatrogasac u Dinamu i asistent Ćiri u Engleskoj. Ivica Solomun, 304 nastupa u HNL-u. Dževad Turković, ocijenjen kao otkriće sezone koji je nakon toga ekspresno povučen u Dinamu, a postao je i reprezentativac. Anđelko Herjavec, uz Stjepana Spajića vjerojatno najpamtljiviji klupski čelnik iz prvog desetljeća lige. Kako god okrenete, gledati Varteks u tim vremenima bila je izrazita poslastica. Rijetko kada se u jednoj generaciji skupilo toliko likova koji su obilježili povijest HNL-a.
Muka s golmanima
Stamenković, Uvodić, Solomun. Tri vratara promijenili su Krojači u prvih 13 kola, sve dok 23-godišnji Solomun nije „zauvijek“ ugrabio „jedinicu“. Danas se to čini nemogućim, ali razina medijskog prepucavanja kojim su „svi“ optuživali Željka Uvodića, a on se branio, izrodila je pravu sapunicu. Nakon što je optužen da je u tri utakmice prosuo bodove, odlučio je reagirati medijski vrlo konkretno, pa čak i do razine da direktno prozove svojeg suigrača Grgicu Kovača:
Cvitanović: Bilo je teško, ali ljudima je to trebalo
Svjedok tog vremena u dresu Krojača je i velika Dinamova zvijezda: "Iskreno, nisam znao što me čeka u Varaždinu. Iz HAŠK-a smo stigli Madunović, Turković i ja. Ali tamo smo odmah prepoznali veliki entuzijazam i ozbiljan rad, posebno se to odnosi na pokojnog Herjaveca. Varteks je igrao stvarno dobro cijelu tu sezonu i zaista mi je ostao u prekrasnom sjećanju"
Na pitanje koliko je bilo teško usredotočiti se na nogomet u tim vremenima, odgovorio je: "Jako teško. Meni je dio rodbine otišao na ratište, a dio obitelji živio je u zahvaćenoj Slavoniji. Ideš na trening i samo razmišljaš o tome je li s njima sve u redu. Posebno je to došlo do izražaja kada bi igrali s dalmatinskim klubovima ili Osijekom koji su zbog ratnih zbivanja svoje utakmice igrali u Splitu, Donjem Miholjcu ili nekom trećem gradu. Ipak, nogomet je tada ljudima bio ispušni ventil, s obzirom na sve te strahote. Trebali su nešto pozitivno, malo se odmaknuti od trauma, a mi smo im to pružili."
Dejan Car: iz odore u kopačke
Pravi "domovine sin", Dejan Car, nije igrao u prvom izdanju HNL-a: "Da, ja nisam bio te godine u Varteksu. Između puške i Varteksa, odabrao sam ovo prvo! Ipak, primijetio me Herjavec već i prije, dok sam igrao za NK Ivančicu te sam stigao u Varteks dogodine. I tada je bilo teško putovati, iako smo kao klub iznimno dobro stajali financijski. AT Varaždin, kao jedan od glavnih sponzora, davao nam je buseve na kat, a u Dubrovnik se išlo avionom. Najteže je bilo ići za Zadar, trajektom preko Paga jer smo morali izbjegavati Maslenicu."
Kakva je uopće klima vladala u Varaždinu uoči hrvatske lige, s obzirom na to da im je to bilo prvoligaško iskustvo za klub?
"Ljudi su oduvijek voljeli Varteks, pa i u trećoj ili četvrtoj jugoligi nama je stadion bio pun. Istina je da je bilo jako puno dinamovaca, pa onda i hajdukovaca, za njih se navijalo jer su bili hrvatski klubovi i nogometno ih je bilo uzbudljivije pratiti, ali lokalpatriotizam je uvijek bio prisutan. Kada smo konačno okusili prvoligaški nogomet, u prvi plan je došao Varteks, a Dinamo i Hajduk polako su opadali."
"Nogomet je u to vrijeme imao jasnu funkciju. Jak osjećaj patriotizma zapuhao je čitavu zemlju, a baš su stadioni bili najbolje mjesto gdje se to moglo dostojno prezentirati. Nogomet je bio kompenzacija, barem na trenutak, za sve ono što je bilo teško u tim vremenima. Ponosan sam na Varteks i ono što je značio ljudima u to vrijeme."
Anđelko Herjavec, barokni arhitekt
Čovjek koji stoji iza svega toga je Anđelko Herjavec, predsjednik kluba koji je tragično skončao u prometnoj nesreći 2001. godine. Njegova antologijska samouvjerenost najbolje se vidjela u izjavama prije susreta s HAŠK Građanskim koji je imao velikih rezultatskih problema.
Ipak, Varaždinci su izgubili visokih 4:0, u utakmici u kojoj je Dario Šimić debitirao za Plave sa samo 16 i pol godina, postavši time i rekorder. Utakmicu je na stadionu pratilo čak 10 tisuća ljudi!
Već te sezone je, u velikom razgovoru za Sportske novosti, otkrio što misli o sudačkoj organizaciji, novom Manchester Unitedu, Branku Ivankoviću kao mladom treneru kojem je dao šansu kad su ga svi otpisali, pokušaju preimenovanja lige i metamorfozi iz Dinamova navijača u Varteksovca.
"Donedavno sam suce smatrao sastavnim dijelom predstave, poput gol-štange. Ali ako je 2500 ljudi htjelo ljudima u crnom 'zavrnuti vrat', ako se prvi put dogodilo da sto najogorčenijih sat i pol stražari pred svlačionicom i skandira 'uaaa, suci lopovi', nešto stvarno nije valjalo. Zar su navijači idioti, a suci sveci? Nekaj tu ne štima… Ipak, moja se optužba svela na poruku da se na taj način ne može opstati ako želimo poštenu ligu."
"Nastojimo da naša regija bude što jest – najjača u Hrvatskoj! Hoćemo prvoligaša za vrh tablice, hoćemo budućeg prvaka! Moja je vizija isključivo stadion sa sjedećim mjestima. Znate zašto? Zato što od Varteksa hoću stvoriti novi Manchester United! .. Zašto se nismo obratili Radimiru Čačiću? On zasad nije još spreman, više je s politikom. Uzeli smo odbor od deset direktora koji će firmama sponzorirati klub, oni nam mogu pomoći."
"Branko Ivanković najbolji je trener lige. Razgovarajte s njim, dođite pogledati trening, pitajte i igrače. Neke stvari mu možda i nedostaju (agresivnost), međutim, krasi ga iznimno visoka stručnost, izvrsno postavljanje igre, prvorazredan pedagoški pristup, kultura ophođenja i intelektualni nivo"
"Karađole (predsjednik Šibenika) nema razloga biti ljut na mene. Levi's (Herjavec je bio direktor te firme) je ponudio Šibeniku 250 tisuća njemačkih maraka i opremu za sve igrače u zamjenu za ime lige "HNL – LEVI'S". Nisam pokušao preveslati prvoligaše, najlakše je uzeti novac i ništa ne vratiti. Meni kao predsjedniku Varteksa više bi odgovaralo da Levi's sponzorira ligu – dobio bih dio novca. Meni kao direktoru Levi'sa također bi više odgovaralo da sponzoriram ligu – dobio bih neusporedivo brojnije prilike da se propagiramo i reklamiramo! Zar je Levi's kriv što prvoligaši nisu uspjeli osigurati ostvarenje ugovora koji, upravo zato, nismo ni potpisali?! Radi se o tome da mediji nisu htjeli promicati ime LEVI'S – HNL"
"Zauvijek ću ostati u nogometu – dok se nisam posvetio Varteksu, toliko sam navijao za Dinamo da su govorili kako mi je i krv plave boje!"
Oproštaj s Dinamovcima i novi klinac u gradu
Varteks je na kraju sezone morao "vratiti" posuđeno iz Zagreba, a posebno je teško pao odlazak drugog strijelca lige, Cvitanovića. Prvenstvo su završili na osmoj poziciji, puno bolje nego što se itko nadao. Uz Anđelka Herjavca i njegovu logističku podršku, pametno dovođenje igrača i izgradnju ponajbolje omladinske škole u Hrvatskoj, klub koji je po regionalnom ključu ni kriv ni dužan završio u HNL-u vrlo brzo će postati jedan od njegovih najjačih klubova. Uz sva birokratsko-financijska previranja domaćeg nogometa, jedno je sigurno – HNL je puno dosadnija liga bez Varteksa. On i danas živi, u rukama navijača-entuzijasta, slično kao i tih ratnih godina. Do nekih rezultatski sretnijih vremena, lijepo je prisjetiti se samih početaka slavnog kluba.
AUTORI PROJEKTA "25 godina HNL-a"
Tekstovi: Vice Karin, Saša Čobanov Zvonko Alač
Fotomontaža: Index Sport
Korištene fotografije i naslovnice za dokumentiranje vremena: Sportske novosti, Večernji list