NA DANAŠNJI DAN 1990. godine nogometna reprezentacija Hrvatske igrala je protiv SAD-a (2:1), a ta utakmica na Maksimiru pred 30 tisuća gledatelja se računa kao prva službena za Hrvatsku.
Gostovanje reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država imalo je značajan politički, a ne samo sportski značaj. Bilo je to svojevrsno prvo međunarodno priznanje Hrvatske. Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački središnji trg.
Momčad koja je tada nastupila nije bila službena hrvatska reprezentacija. Hrvatska je još uvijek bila dio SFRJ i neki od igrača, kao i izbornik, legendarni Dražan Jerković, bili su pod velikim pritiskom te dobivali sugestije da ipak ne odigraju tu utakmicu jer bi mogli imati problema. Jerković je imao težak posao sastaviti ekipu za taj susret s obzirom na to da je u istom razdoblju igrala i mlada selekcija Jugoslavije s Bobanom, Šukerom, Jarnijem, Štimcem, Prosinečkim i Bokšićem, a klubovi nisu bili dužni pustiti igrače na utakmicu sa SAD-om.
Ipak, Jerković i dužnosnici HNS-a uspjeli su složiti respektabilnu momčad za koju su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shalla, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, Tonči Gabrić, Gregor Židan i Mladen Mladenović, predvođeni kapetanom Zlatkom Kranjčarom.
Povijesni pogodak za Hrvatsku postigao je Aljoša Asanović u 29. minuti, a četiri minute kasnije Ivan Cvjetković zabio je za 2:0. Počasni pogodak za Amerikance postigao je Dayak u 80. minuti.
Na čelu HNS-a bio je Mladen Vedriš.
"U ured gradonačelnika došao je menadžer američke reprezentacije Ivan Opačak i pitao jesmo li zainteresirani za prijateljsku utakmicu. Nacionalna momčad SAD-a nalazila se na turneji u Europi, bilo je to u službi promocije njihova domaćinstva SP-a 1994. godine. Znali smo da je opasno. Ali pod svaku cijenu smo željeli igrati tu utakmicu. Bili su to dani kada se moralo čuti za Hrvatsku", izjavio je jednom Vedriš i prisjetio se reakcija iz Beograda.
"Tadašnji tajnik za sigurnost Jovo Popović je sav unezvijeren pitao: 'Je li nas to vi zajebavate?' Mi smo ostali ustrajni, ionako je sve u tim trenucima sugeriralo što će kasnije dogoditi."