Bal vampira u Dinamu

 

Vjerojatno najupečatljiviji dio sjednice je izlaganje Mirka Barišića koji je profesionalnim klimačima glave objašnjavao zašto bi trebala biti donesena odluka da klub nema imovinsko pravnih potraživanja prema osobama iz vrhuške protiv kojih se vode sudski proces. Ako postoji netko tko se nedavno probudio iz višegodišnje kome i zbunjen je, nije zgorega još jednom objasniti o čemu se radi. Postoji nogometni klub koji ima ljude koji ga vode. Ljudi koji ga vode su optuženi za izvlačenje preko 100 milijuna kuna iz tog kluba. Drugi ljudi iz kluba nagradili su ih imunitetom, iako ih klupski statut obvezuje na sasvim drugačije postupanje.

 

 

 

Veliki vožd im se i zahvalio kako priliči na još jednom pomahnitalom performansu: "Doživjeli smo na Skupštini poštenu i čudesnu satisfakciju. Ljudi koji vode Dinamo donijeli su odluku da bivše uprave nisu oštetile Dinamo, već su ga vodile legalno i razvile ponos Dinama te da klub neće tražiti obeštećenje od članova Uprava koje su u tom periodu radile. Ne znam koliko će mi to pravno vrijediti, ali dobio sam satisfakciju od onih za koje sam ginuo, od Dinama!"

 

 I nije nimalo čudno da klub ne štiti svoje interese ili sredstva, barem kad je riječ o Dinamu. Više se ne mora iščitavati između redova ili čekati luđačke ispade pred TV kamerama – sada postoje i službene odluke skupštine kako poanta nije Dinamo, već obitelj Mamić. I obitelj Mamić je sretna što je to sada priznato i na institucionalnoj klupskoj razini. Možda najzanimljiviji trenutak Barišićeva monologa je priznanje, u jeku financijskih afera, kako je klub na ruke isplatio jednog bivšeg trenera u iznosu od 400 tisuća eura. Narativ je naglo promijenjen, u skladu s vremenom. Dinamo odjednom nije radio po zakonu, ali to je bilo zato što drugačije nije mogao. Naravno, ti koji nisu radili po zakonu su ga time i spasili, pa je sasvim opravdano da za to budu i nagrađeni. Kad je bal, nek' je maskenbal. 

 

 

Na mjesto predsjednika Uprave imenovan je Igor Kodžoman. Radi se o čovjeku koji je direktor tvrtke Svetice sport pri HNS-u, zaduženoj za izgradnju nacionalnog kampa na Sveticama. Kako je ta priča završila poznato je, ali su od faze obećavanja kampa do faze odustajanja ipak uspjeli potrošiti 16 milijuna kuna. Ipak, dobar život koji donosi HNS nije nedohvatljiv čak ni u slučaju neuspjeha – tako je Kodžoman uživao preko 20 tisuća kune plaće za rad u firmi koja nije napravila ništa. Osim toga, ima iza sebe bogatu poslovnu karijeru kao član uprave Zvijezde, Hypo Alpe Adria banke i Nove TV. Navijačima Plavih ne preostaje drugo nego nadati se kako će u Dinamu imati manje afera nego u Hypu, te da neće skončati kao Agrokor. 


 

Novi članovi uprave su Vlatka Peras, Amra Peternel te Krešimir Antolić. Vlatka Peras je jedna od svjedokinja na spomenutim sudskim procesima. Nalazi se na širokom popisu zaposlenika koji su od Dinama uzeli pozajmicu. Prema vlastitu priznanju, radilo se o iznosu od preko 2 milijuna kuna. Rekla je kako je ta sredstva klubu i vratila jer ih, pazite sada, nikad nije ni potrošila. Zašto je klub odobrio toliku pozajmicu osobi koja je efektivno bila klupska tajnica, ili zašto netko posudi 2 milijuna kuna bez da ih uloži ili potroši vjerojatno nikad nećemo saznati.

 

Amra Peternel dobro je poznata figura u Dinamu. Dugo godina obnašala je izmišljenu funkciju u upravi za međunarodne odnose, gdje je plaću primala uglavnom za naslikavanje na izvlačenju Dinamovih europskih suparnika. Istaknula se i kao jedna od čelnih ljudi Dinamova marketinga koji je svoj vrhunac doživio avangardnim otvaranjem službenog fan shopa. U 2017. godini. Ipak, najbolja ideja joj i dalje ostaje dijeljenje vuvuzela navijačima na utakmici protiv Lokomotive. Krešimir Antolić je prokušani policijski kadar u osobnoj službi države na Maksimiru. U dugoj karijeri ispunjenoj zastrašivanju i obračunavanju s neistomišljenicima životno djelo mu je realizacija crnih lista, čime je i fizički uklonio oporbu s tribine. Manjak kompetentnosti, oduživanje za prijašnje usluge i pognuta glava kao glavni kriteriji za uspjeh u Maksimiru, time su potpuno zadovoljeni. 
 

 

Dinamo je nakon 11 godina dominacije u HNL-u izgubio naslov od Rijeke. Pritom se još jednom osramotio u Europi, najprije pokazavši da mu u Ligi prvaka nije mjesto, a potom i ispadanjem od Skenderbeua. Pritom je prošla još jedna godina u kojoj su klubovi s višestruko manjim budžetom ostvarili Dinamov europski san (Zvezda, Partizan, Viktoria Plzen, Östersund…), suprotno jadikovanju vladajuće klike kako je to nemoguće. Minus od 112 milijuna kuna zvuči grozno, ali kada se odbiju brojke koje se odnose na amortizaciju troškova, radi se o operativnom minusu od oko 10 milijuna. Pritom ostaje nejasno kolike je i koje Dinamo imao troškove imao pa da amortizacija i dugotrajna imovina iznose skoro trećinu budžeta.

Kada bi Dinamo, kao udruga građana, odgovarao članovima na takve upite, tada spekulacije ne bi bile potrebne. Tomislav Svetina slavodobitno je najavio kako će se taj manjak lagano pokriti „plusom“ zabilježenim 2016. godine, ali ovo je čak 4. godina u posljednjih 5 u kojima Dinamo bilježi gubitak. Sigurno je jedino da love ima sve manje, a vrijednost kluba sasvim slučajno pada u vrijeme kada je najavljena njegova privatizacija. 

 

 

Tako je završio još jedan Dinamov bal vampira – poluprilika koje besciljno tumaraju maksimirskim hodnicima i dižu ruke za odluke koje idu na direktnu štetu njihova kluba. Jer taj klub je zbilja njihov, i samo njihov. A vi, navijači? Vi se jebite.