Foto: Guliver Image/Getty Images
THIAGO SILVA, Dani Alves i Dante danas su globalne nogometne superzvijezde i bogataši, ali način kako su do tamo došli iz velikog siromaštva, filmski je materijal.
Početak njihovih životnih priča od slamova, njiva i parkinga na kojima su vježbali, isti je kao i za ogromnu većinu Brazilaca, samo što svi oni nemaju snage, znanja i odlučnosti za proboj i uspjeh.
Thiago Silva danas je (barem dok mu se u PSG-u službeno ne pridruži kolega iz reprezentacije David Luiz) kapetan kluba, reprezentacije i najskuplji branič na svijetu, a prije 30 godina malo je nedostajalo da se ne rodi.
Njegovi roditelji bili su toliko siromašni da je majka trudnoću htjela okončati abortusom. Ne zato što nije željela dijete, nego što ga nije imala sa čim hraniti.
"Nikad neću zaboraviti kako sam trudna plakala sjedeći u krilu mog oca, govoreći mu da ne želim pobaciti, ali da moram. Ali, on mi nije dopustio, govoreći mi da je to grijeh i tako se rodio Thiago." priča njegova majka Angela.
Ali, nakon toga bilo je kao u onoj pjesmi Tutti Fruttija "rodila me majka, rekla mi izvini...", jer maleni Thiago na svijet je došao u Santa Cruzu, zloglasnoj faveli u zapadnom dijelu Rio de Janeira:
"Pucnjava i policijske racije bile su svakodnevnica tamo gdje sam odrastao. Svaki put kada bih došao doma, zahvaljivao sam Bogu što nisam ranjen. Meso nije bilo baš često na obiteljskom meniju, ali mi je zato do kraja života dosta riže i graška."
Njegovog suigrača Danija Alvesa sigurno nećete ovog ljeta vidjeti kako se guši u lubenicama, jer prije nego što je uživao u blještavilu Barcelone, odrastanje u ruralnom dijelu Bahije obilježilo mu je rano ustajanje i pomaganje ocu, siromašnom poljoprivredniku:
"Ponosan sam na svoju životnu priču. Znam sve o stvarnom životu i još bolje znam kako je mojima i meni bilo teško. Otac se budio u 5 ujutro i išao na njivu kopati, zalijevati i brati lubenice, pa bi se onda u isto vrijeme budio i ja i radio sve kao i on."
Bayernov branič Dante također je odrastao u Bahiji u skromnim uvjetima, ali u radničkoj četvrti velegrada Salvadora, gdje mu je majka radila kao blagajnica u supermarketu, čiji je parking bio njegovo prvo nogometno igralište.
Nakon što ga je odbilo više klubova u Riju i Sao Paulu, probu mu je ponudila nižerazredna Matsubara iz Parane u južnom Brazilu, dvije tisuće kilometara od rodnog mu Salvadora.
Ali, nitko u obitelji nije imao novca platiti mu putovanje, pa je prodao jedino vrijedno što je imao - igraću konzolu i kupio jednosmjernu kartu prema jugu. Rizik mu se isplatio, jer nakon uspjeha u Matsubari, slijedili su veći brazilski klubovi, pa transferi u Belgiju, Francusku i konačno, Bayern, gdje je osvojio njemački, europski i svjetski naslov.
Ali, to ne smatra vrhuncem svoje karijere, nego gol koji je zabio za Brazil u pobjedi nad Italijom na prošlogodišnjem Kupu Konfederacija, upravo u Salvadoru:
"Cijela obitelj bila mi je na tribinama. Nadao sam se da ću dobiti koju minutu u igri i tako ih usrećiti. Ali, kada sam ušao u igru, osjetio sam val pozitivne energije i pomislio sam, ako sad postignem gol, moji na tribinama će poludjeti".
Zabio je i poludio od sreće.