U brendiranoj odjeći i skupim jurilicama, žive sanitarnim koridorom odvojeni od njima nedokučivih problema naroda s kojim dijele grad i državu. Ali nisu socijalno neosjetljivi, jer "odlučili" su nekom od onih "preko ograde" velikodušno pokloniti petinu iznosa kojim su u samo zadnjih par mjeseci kažnjeni zbog pive u klupskom autobusu i sitnonoćnih pijanki na Krku.
Tko u današnjem Zagrebu i Hrvatskoj ne želi biti Mamićev milijunaš?
Tu nema baš ništa smiješno ili "jadno", kako su mnogi nazvali nezapamćeni i sramotni pokušaj Dinama da onima kojima fali kruha, a od ovog Dinama su nisu najeli ni igara, omogući šansu 1:33 000 da postanu milijunaši.
Pogled na ljude koji će se od sutra gužvati u redu pod maksimirskim jugom, maštajući kako će ih Plavko na centru travnjaka tapšati po leđima nakon što Drele pročita njihov broj ulaznice neće biti smiješan, kao što nisu motivi i okolnosti u kojima se odvija najnovija u nizu Dinamovih farsi.
Mamićev Dinamo kupuje igrače, povijest i veličinu, pa zašto ne bi i navijače
Ništa nas ne može iznenaditi kada je Mamićev Dinamo u pitanju, pa tako ni ova akcija, za koju naravno nitko normalan ne puši priču da je "ideja igrača". Marketinški stručnjaci odlučili su zavrtjeti novi spin, pa nakon što je Dinamo "davan" za kunu, sada je doveden u stanje da se osiromašeni narod na stadion vabi hrpetinom love. Tko se još sjeća da se na utakmice tog kluba desetljećima išlo s užitkom i uzbuđenjem, dakle iz nematerijalnih pobuda.
Ne čudi kako su posjetitelji utakmica Mamićevog Dinama od "kunaša" postali "milijunaši", jer u tom klubu novcem se može sve: Kupuje (odnosno plaća onog tko će to napisati) povijest, veličinu, pa zašto ne i navijače?
Kratkoročna korist ovdje zamagljuje širu perspektivu, jer se manipuliranjem igračima i ruganjem navijačima, od kluba kojeg su zvali "svetinjom" radi sprd i ruglo u očima suparnika, dok se navijači Dinama itekako imaju čega stidjeti, ma koliko se oni tješili kako će "Mamić otići, a mi ostajemo".
Hoće li izbirljiva zagrebačka publika ovaj put progutati "Seljačinu Mamića"?
Sportski novinari, fenomenolozi i sociolozi, nakon samo 4683 gledatelja, koliko je došlo na Dinamovo otvaranje Lige prvaka protiv kluba koji je bio europski, svjetski i mnogostruki nacionalni prvak, sjatili su se objašnjavati razloge, posljedice, uzroke i uroke koji stoje iza sramotno niske posjećenosti Dinamove utakmice u "najelitnijem nogometnom natjecanju".
Kao razlog se navodi uobičajena sumnjivica recesija, ali glavni grad i država nisu bili puno manje siromašni ni prošle godine u isto vrijeme, pa su se ljudi svejedno gurali rukama i nogama kako bi se mogli pohvaliti da su uživo vidjeli Cristiana Ronalda.
Zdravko Mamić, kojeg žestoki navijači vole isticati kao glavni razlog zbog kojeg su na Portu i "obični" simpatizeri bojkotirali Dinamo, nije od Reala naovamo postao ništa veći primitivac nego što je to bio prošle godine, kada je Maksimir bio pun u Ligi prvaka.
On svakako je važan, ali nije jedini razlog. Stariji se sjećaju kako su radijski reporteri prijenose s maksimirskih utakmica jugo-lige obavezno pratili frazom "izbirljiva zagrebačka publika". Koja je eto takva ostala i nakon Jugoslavije, Tuđmana, sve do Mamićeve ere.
Tko kaže da Dinamov marketing ne valja: Medveščak ni Ridley Scott nisu imali 30 tisuća gladijatora
Međutim, sada joj je u lice bačena šuštava rukavica, a hvaljeni PR i marketinški stručnjaci Medveščaka vjerojatno se lupaju po glavi: "Fućkaš zagrebačku i pulsku Arenu, kako se mi ovoga nismo sjetili!?"
Dinamo ovim potezom ne uništava "ono malo ugleda što mu je ostalo", jer ga pod ovom garniturom i bez ikakvih navijača, već odavno nema.
A kada je već tako, efektnije bi bilo da Mamić helikopterom prođe iznad tribina bacajući stotice raji koja se za njih trga skačući si po glavama, pa da ne dobije samo jedan sve, nego da gazda dade svakom po malo, kao gudačima svoje ciganske kapele.