ZA VRIJEME Europskog prvenstva donosimo vam dnevnik "Optička warka", drugačiji pogled na cirkus koji će gostovati u Poljskoj sljedećih mjesec dana.
>
Dvadeset i pet minuta prije kraja dvoboja sa Španjolskom, dok je Schifo filmski odbijao napade Furije, mutiravši u istoimenog superjunaka Flasha, činilo se kako je navijački performance u centru Gdanjska nekoliko sati ranije nostradamuski ocrtao ono što će se događati na travnjaku PGE Arene. U pripitomljenoj gotičkoj koridi na obali baltičkog mora jadranski matadori u šali su provokativno mahali zastavama, a pijani Španjolci poput razdraženih bikova s improviziranim rogovima opsesivno jurili prema trobojnici.
"Ole" vikali su i hrvatski navijači na tribinama smijući se jalovim napadima Furije prije finalne točke. No, u trenucima kada je puk nervozno očekivao smrtonosni pogodak u leđnu moždinu, sevillski toreador Rakitić promašio je i potpisao konačnu presudu hrvatskoj reprezentaciji. Kao što valja zapljeskati najtalentiranijoj momčadi Španjolske u povijesti, isto zaslužuju i njihovi navijači. Dok su vrhunac kreativnosti Hrvata hlače na kockice i poliesterna Žujina šubara, Španjolci su dali mašti na volju. Uljuđeni bikovi, atraktivne kontese i nabildani Supermani paradirali su gradom, a posebna atrakcija bili su muškaraci odjeveni u fine haljine koji su s duda-bočicama majčinski hranili plišane ovce.
Za razliku od poznanjske pozornice, ona gdanjska zaista je odisala duhom Eura. Mali pitoreskni gradić uz more i Dluga ulica bili su izvrsno mjesto za paradu pijanstva i kića, a dojam je pokvario tek gastronomski doživljaj restorana Kleopatra. Za stolom neukusnog egipatskog hrama na sjeveru Poljske u grčkoj salati pronašli smo napola ižvakanu američku žvaku. Da stvar bude gora, jelo nisu htjeli zamijeniti niti ga maknuti s računa, a chef tvrdio je kako ne samo da nitko od njegovih kuhara ne zvače, već da ni njegova, a ni njihove familije nikad nisu žvakale žvaku.
Vidjevši zaštitare koji barataju pendrecima puno bolje nego stranim jezicima odlučili smo prožvakati uvrede te se nakon Slavena Bilića, pozdraviti i s ponosom, obećavši barem jednaki tretman u Hrvatskoj. Povratak kući uvijek je isti. Torba suvenira i sjete oslikat će stvarnost tek na nekoliko dana prije no što ih proguta rutina svakodnevnice. I tako do sljedećeg puta, do neke nove warke, do nekog novog cirkusa.