Đon obraz Zlatne kopačke

Montaža: Index

DAVOR ŠUKER je poput onog na čijem se grobu fotografirao, navodni vođa koji bježi dok se sve oko njega za što je odgovoran, mada ne i sposoban voditi, ruši i nestaje.

Dok oluja na prođe, sakrio se u sigurnost i komfor, ovisno o pouzdanom izvoru, svečane dvorane u Bangkoku, vile na Karibima ili londonskog apartamana, ali gdje on provodi ove odlučne sate bitno je otprilike jednako kao što je u velikoj igri i još većem obrtanju milijuna zvanom Hrvatski nogomet bitan on sam.

Ostavljajući kriznu sjednicu navodno ključnog tijela saveza u rukama Mamića i Vrbanovića i formalno je skinuo prozirni veo sa znaka jednakosti koji stoji između Mamićevog saveza i Mamićevog kluba.

Ustvari, pregrubi smo prema njegovom "opravdanom izostanku" sa sjednice IO HNS-a, jer što bi predsjednik Šuker tamo radio?

Poput prethodnika, nema blagog pojma što se u hrvatskom nogometu događa dalje od carinske kontrole na Plesu, pa bi samo smetao dok veliki meštar i njegov prvi operativac posavršavaju formalnosti u još jednoj sjednici nikoga oko ničega, a s obzirom na ozbiljnost trenutka, ovdje nikako ne bi pristajalo jedino što Šuker nudi - patentirani široki kez i podignuti palac.

Brandon ionako služi samo za pokazivanje po svijetu, raskošne salone i lakirane cipelice, a HNS mu je tek odskočna daska za fotelje u švicarskim budoarima. Pouzdani dvojac u ovom teškom času navući će čizme i umiriti močvaru koja se uzburkala, jer sitnež iz prehrambenog lanca od krokodila traži malo bolje bokune.

Lutak na Mamićevom koncu nije se otrgnuo kontroli velikog gazde, tek se zanjihao sa strane dok ne prođe bura, ali problem je što je ova, koja puše obrnutim smjerom, s juga, tako jaka da bi mogla otpuhati i Pinocchija i Geppetta.

Osim ako Hajduk i hajduci ne nasjednu na consigliereovu slatkoriječivost, pa i ovaj put kao kompenzaciju za godine ponižavanja i diskriminacije prihvate poklonjeni penal protiv Cibalije.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.