Foto: Montaža
DAMIR MIŠKOVIĆ zna kako se ozbiljno ulaže, on s Gabrieleom Volpijem u Africi traži naftu i gradi luke. Mišković odnedavno upravlja i milijunima koje je grupacija talijanskog tajkuna proslijedila u Rijeku, bez da je Volpi praktički i vidio Kantridu. Bankovnu garanciju od milijun i 800 tisuća eura kroz tri godine za preuzimanje kluba i 4,5 milijuna eura za kadar i troškove tekuće sezone. U idućoj planiraju uložiti i više, jer navijačima obećavaju - šampionsku Rijeku.
Uoči međusobnog derbija Mamić i Mišković na kornatskom brudetu
Za razliku od nafte, Mišković o nogometu ipak ne zna puno i ne skriva da želi učiti od najboljih. Njegovo prijateljstvo sa Zdravkom Mamićem intenzivno traje već godinu dana. Druže se često na Miškovićevom imanju u Fužinama, a uoči derbija Hajduka i Rijeke, svega tjedan dana uoči njihovog međusobnog ogleda na Kantridi (Dinamo i Rijeka prijateljski su večeras podijelili bodove) obilazili su kornatsko otočje.
Šibenski arhipelag Zdravkova je oaza mira, tu u skrivenim ekskluzivnim restoranima cijenjenim kornatskim brudetom zahvaljuje svojim igračima, časti njihove djevojke i poslovne partnere od najvećeg povjerenja. Jedan od njih je i Mišković, kojeg Mamić uči prvim nogometni koracima. No, svi koji poznaju Dinamovog gazdu, znaju da kod njega ništa ne ide bez rikverca. Vjerujemo da to zna i Mišković, svježe promovirani predsjednik prvoligaškog nogometa, koji će na toj funkciji skupljati iskustvo u nikad neizvjesnim trenucima borbe za preživljavanje hrvatske lige.
Mamić regulira tržište
Mamić je prema Miškoviću bio prilično darežljiv. Kantrida je postala mali Dinamo, Dinamo 3, ili Dinamo - 5, jer priča o paktu klubova Mamićevog zagrebačkog prstena, pojačanim Renom Sinovčićem i Miškovićem, ima opipljive temelje. Osim što bi Mamić volio Hajduk i Split odmaknuti od drugog mjesta prvenstva, ovako malo, ali ujedinjeno tržište Dinamovom šefu nudi veću dominaciju i kontrolu. Prevedeno, nudi mu veću moć (novac) koji je Mamićev pokretač.
Na Kantridu je Mamić proslijedio šest igrača (!) i to praktički besplatno. Iz Dinama su u zahuktalu Rijeku, koja prema riječima Miškovića, modrima prijeti uzeti naslov već ove godine, stigli Tomečak, Krstanović, Alispahić, Pokrivač. Mamić je praktički besplatno pojačao suparnika za naslov, koji ipak zna gdje mu je pravo mjesto. Iz Lokomotive su stigli i Maleš te Boras, sve redom igrači koji odmah mogu u vatru, i u borbu za naslov. Rijeka je Mamiću pomogla da održi obećanje prema predsjedniku Osijeka Zdravku Josiću, koji je morao nešto prodati da spasi klub, pa je na Kantridu stigao kvartet Vargić - Jugović - Kvržić, Lešković. Ova je informacija stigla iz različitih izvora. Nadalje, i Zadar se nadao Mamićevoj pomoći u vidu kupnje Stipe Perice po respektabilnoj cijeni.
Gdje je riječki prkos?
Mamić čvrsto drži konce svog carstva, ali ne može pobjeći od poruka s tribina. Više mu ne viču samo Boysi, niti uvrede pljušte samo na utakmicama Dinama. Mamića vrijeđaju i kada igraju Rijeka, Lokomotiva, hrvatska reprezentacija... Njegov utjecaj davno je nadišao građanski zagrebački klub.
Navijači Rijeke nisu ponosni, kao što su bili 1999. godine, kada su izgubili osvojeni naslov, poništenim regularnim pogotkom Osijeku u posljednjoj minuti posljednjeg kola, dok je Franjo Tuđman na stadionu bez publike slavio naslov. Kolo prije kraja, cijeli je Poljud skandirao Rijeci iako ih je netom porazila, ali je bila na pragu da porazi i Croatiju. Podržavali su ih svi, i zato je navijačkom puku danas teško gledati Miškovića kako "uči od najboljih".
Diktatura i dalje živi, ali drugi su likovi. I Mamić slavi bez Boysa, okružen svitom poslušnika, kao nekad Tuđman. I baš poput predsjednika nekad uzvikuje: Ima Boga!