PONOSNI i tužni kao rijetko kada u recentnoj povijesti kluba. Tako se moraju osjećati nogometaši Hajduka nakon što su s 2:0 pobijedili Inter u uzvratnoj utakmici trećeg pretkola Europa lige. Ponosni na jednu od najvećih pobjeda u 101-godišnjoj povijesti kluba, a tužni zbog činjenice da su, gledajući svih 180 minuta (i količinu sreće koju su imali Nerazzurri), imali na pladnju takvog velikana kao što je Inter, trostrukog prvaka Europe, jednog od najtrofejnijih i najvećih svjetskih klubova.
Zanemarite one priče koje će sada vrtjeti zlobni jezici o tome kako je 'Inter igrao onoliko koliko mu je trebalo' i slično. Onaj tko je gledao utakmicu nije mogao ne vidjeti prestrašena lica igrača Andree Stramaccionija, koji je u završnici skakutao na sredini terena, pokušavajući spriječiti, iz Interove perspektive, veliku sramotu, a iz svoje, vrlo vjerojatni otkaz. I uspio je, ali prvenstveno jer u nogama Hajdukove dice nije bilo dovoljno snage da se sasvim nametnu konfuznim Talijanima, koji su svejedno straha i panike u završnici imali za izvoz. Ali, krenimo od početka...
Uz Torcidinu grmljavinu s tribina momci u bijelim dresovima hrabro su se suprotstavili favoriziranom protivniku od prve sekunde utakmice, bez bojažljivosti s minimalnim respektom koji je nažalost rastao u drugom poluvremenu, vjerojatno i potpomognut nevjericom u stanje na semaforu. Poslao je Krstičević na teren dva napadača po vokaciji, ali kao pun pogodak se pokazalo stavljanje Ivana Vukovića na nešto povučeniju poziciju, iza najisturenijeg Ante Vukušića. U tako gusto napučenoj sredini Hajduk je u bezbroj navrata stigao osvojiti loptu i preseliti igru na polovicu Nerazzurra, što bi u pravilu bilo popraćeno zvižducima negodovanja od strane Talijana.
Hajdučki od prve sekunde
Niti 100 sekundi igre nije prošlo kad su Bijeli mogli do vodećeg pogotka. Vršajević je s loptom sretno i spretno ušao u šesnaesterac Intera i servirao ne baš idealnu povratnu za Vukovića koji traljavo puca u dobroj poziciji i šalje loptu daleko od desne Handanovičeve vratnice.
Samopouzdanje im nije poljulala niti ozljeda stožernog obrambenog igrača Marija Maloče, kojeg je već poslije 10 minuta Krstičević morao mijenjati (sudar glavama s Diegom Militom) i umjesto njega uvesti Mateja Jonjića. U 11. i 12 minuti dvaput su Bijeli izbacili kapetana na desnoj strani, ali Vukušić je te polukontre okončao slabim šutom i netočnom povratnom loptom.
U 14. minuti evo i Intera, Mbaye se ubacio s lijeve strane i dao loptu na drugu vratnicu, Blažević je bio prekratak ,ali srećom izbija Jozinović ispred Milita. Tri minute kasnije Prečku je pogodio Coutinho! Zanetti je po desnoj strani prošao pored Andrijaševića i gurnuo u peterac gdje se lopta odbija nakon Blaževićeve intervecije od Coutinha i srećom završava u prečki.
Vukušić hladnokrvno stavio penal, Milić promašio blitzkrieg u dvije minute
I onda, kad se već činilo da je Inter pohvatao konce i ohladio Splićane, Ivan Vuković je u jednoj akciji, kada je izgledalo da je izgubio loptu, pao kao pokošen, a francuski arbitar Turpin pokazao je na bijelu točku. Usporena snimka je pokazala - posve opravdano. Namjestio se za pucati Ante Vukušić, koji loptu šalje u jednu, a Handanoviča u drugu stranu za vodstvo Hajduka na mitskom stadionu i totalni delirij na trećem katu stadiona, gdje je bila smještena Torcida.
Minutu i pol nakon što je Vukušić zabio za vodstvo, Hajduk je mogao i do drugog gola. Fenomenalno je Giga Vuković u for poslao loptu za Antonija Milića koji se odlično ubacio iza leđa obrane Intera, ali ljevicom nije uspio podići loptu iznad Handanoviča, da nastane totalni kaos na dijelu tribine s Hajdukovim navijačima. Srećom po Bijele, minutu kasnije bio je neprecizan i Coutinho ispred Blaževića, u situaciji kad je mogao birati gdje će pucati. U drugoj minuti sudačke nadoknade prvog dijela Milito je izašao sam ispred Blaževića s lijeve strane iskosa, ali je poslao loptu nebu pod oblake.
Bez uzmaka i u nastavku, za nagradu u vidu Vukovićeve golčine
Možda još i više od one na samom početku utakmice treba pohvaliti reakciju Hajdukovih nogometaša u prvim minutama drugog poluvremena. Izašli su čvrsto, ohrabreni vodstvom, dajući do znanja Interu kako neće uzmaknuti. Ukratko, reagirali su i tada hajdučki, makar su poslije samo 40 sekundi Talijani došli do gora i udarca, a plod takve igre propustili su ubrati već poslije tri minute. Vukušić je izašao pred Handanoviča, bila je to matna situacija, ali slovenski reprezentativac spasio je svoju novu momčad.
Međutim, 10 minuta kasnije totalni šok za većinu prisutnih na Meazzi. Poluvolej, poluškarice, kako hoćete... Sa 16 metara Ivan Vuković ljevicom pogađa suprotni kut, Handanovič je bio nemoćan, a u trans su pali svi kojima je bila boja u srcu. Nevjerojatan gol, baš golčina i pol, za anale, u režiji Crnogorca koji pokazuje sve bolju formu (gol i asistencija u Zadru, gol i iznuđeni jedanaesterac u Milanu, unutar četiri dana).
Hajdučki puče, budi ponosan
Nakon tog pogotka pokušao je Krstičević baciti sve na još veću ofenzivu, uveo je Caktaša umjesto Andrijaševića, ali jednostavno nije bilo dovoljno koncentracije da se kapitaliziraju i odlične obrane Gorana Blaževića. Najbliže željenom trećem golu Hajduk je bio u 79. minuti, kada je borbeni Jozinović iščupao loptu na 17 metara i dao ju Vukušiću koji je izvrtio Ranocchiju i pucao po podu, ali pored vratnice. Povijest će pamtiti veliku pobjedu, a ispunjena srca navijačkog puka Bijelih Vukušićev penal i Vukovićevu majstora.