Foto: Hina
Milanovićeva je Vlada prije neki dan odbila prihvatiti programsko i financijsko izvješće Hrvatskog olimpijskog odbora za 2012. upravo zbog prijepornog financiranja Sportske televizije novcem koji joj ne pripada, a nitko sa sigurnošću ne zna reći što slijedi ukoliko izvješće HOO-a ovih dana odbije i Sabor, što je dosta izvjesno. Bi li to značilo i da će HOO na neko vrijeme biti suspendiran iz idućega proračuna, ili će Mateša svoje mjesto možda morati prepustiti nekom prinudnom upravitelju? Poznavatelji sportskih i političkih odnosa ne vide načina da Mateša u idućim mjesecima preživi svoje „zastranjivanje“ sa Sportskom televizijom, u najboljem će slučaju, predviđaju, odstupiti nakon Zimskih olimpijskih igara u Sočiju u veljači iduće godine.
S nekoliko se zabluda ambiciozno ušlo u vrlo zahtjevan i vrlo skupi projekt. Prva je zabluda bila što je Mateša vjerovao u priču koju je „prodavao“ naokolo da televizija starta s velikim brojem partnera i prijatelja. Kao najdugovječniji Tuđmanov premijer (od 1995. do 2000.) Mateša u je svoju Vladu regrutirao brojne i danas važne, visokopozicionirane, utjecajne i bogate Hrvate. Godinama već prvi čovjek Privredne banke Zagreb, Božo Prka, bio je Matešin ministar financija, Jure Radić, danas na čelu posrnulog, a ne tako davno moćnog građevinskog poduzeća IGH, bio mu je ministar obnove i razvitka. Ivica Mudrinić, od 1999. prvi čovjek Hrvatskoga Tekekoma, bio je u Matešinoj Vladi ministar pomorstva, prometa i veza. Danas jedan od najbogatijih Hrvata, konzultant, ekonomski analitičar, Davor Štern, svojedobno i vodeći čovjek INA-e, bio je ministar gospodarstva. Na sva upozorenja da je televizija „najskuplji sport“, te na pitanja kako ju misli održati, Mateša je ležerno odgovarao da ne treba brinuti jer su već potpisani, ili samo što nisu, ugovori s mnogim partnerima i s najjačim marketinškim kućama.
I Mamić financirao Matešin projekt
Ljudi koje je predsjednik HOO-a okupio da (od)rade projekt Sportske televizije povjerovali su da čovjek koji je pet godina bio premijer ima načina da oko svog TV-čeda animira svoje bivše suradnike, partnere i prijatelje. I tako je Matešinim budućim suradnicima na budućoj Sportskoj televiziji s nacionalnom koncesijom zablinkala odmah pred očima Adris grupa sa čijim vodećim ljudima Mateša prijateljuje, a osobito im je zablinkao pred očima Agrokor. Ivica Todorić imao je barem mali milijun razloga da podrži Matešin projekt s obzirom da je eto baš Matešina Vlada 1999. godine poduprla Agrokorov izlazak na međunarodno tržište kapitala, dajući državna jamstva za nova Todorićeva golema zaduženja, što je bio glavni impuls kojim je krenula neviđena ekspanzija Todorićeva carstva. Blinkala je skorim zaposlenicima SPTV-a pred očima i INA u kojoj je Mateša i sam nekad radio, pa Podravka, PBZ, T-HT... Uglavnom, Matešini ljudi okupljeni oko SPTV-a vjerovali su riječima bivšega premijera i samo su čekali kad će se ili kao partneri u projektu ili kao veliki sponzori ili možda čak i kao suvlasnici pojaviti 'krupne ribe'.
Jedan od trojice 'donatora' Matešine TV bio je i Dinamov izvršni predsjednik Zdravko Mamić, o čemu se naveliko i pisalo, ali u posve krivom kontekstu da želi kupiti SPTV. Mamić možda jest lud, ali svakako nije glup da preuzme televiziju čiji pogon godišnje košta 20-ak milijuna kuna, čiji je marketing u nešto manje od tri godine prikupio čistoga novca tek oko 900.000 kuna, premda ima mogućnost u svakom satu programa emitirati 12 minuta reklama, da preuzme televiziju koja je od travnja 2011. do danas poslovala s gubitkom od 50-ak milijuna kuna, a u iduće joj tri godine na naplatu stiže još 27,7 milijuna kuna kredita. I, uza sve to ta televizija nema ama baš ništa svoje, ni prostor, ni studio ni reportažna kola, ni opremu, ni kameru, ništa. Tek 37 zaposlenih, među njima je ostalo samo šestero novinara, te peteročlanu Upravu. Upravo je skandalozno da je direktor jedne televizije koja „mrči toliko para“, Petar Čavlović, dugo vremena bio vanjski suradnik, te je dobivao protuzakonito autorski honorar, iako se jako dobro zna tko su autori, to su novinari, snimatelji, fotografi itd. Tek kasnije direktor-vanjski suradnik dobio je ugovor o djelu, te SPTV košta 25.000 kuna mjesečno, a zaposlenici cinično kažu da na TV dođe ujutro u osam, protrči, rukuje se s portirom, ode na svoj drugi posao, pa onda kad se u četiri ili pet sati vraća sa svoga posala, opet dođe, protrči, pogleda tko je u redakciji i ode dalje. Njegov zamjenik, Darko Buković, također ne radi na SPTV-u. On radi kod Vidoševića u Privrednom Vjesniku, a na SPTV dolazi samo na sastanke Uprave i mudruje. Treći član tj. članica Uprave je njihova pomoćnica Goga Gaćeša, četvrti član je direktor marketinga Ivan Jurković i peti član Uprave po svojoj želji je glavni urednik Jura Ozmec.
Matešina "drvena peć"
Mamić je, dakle, sa 100.000 kuna intervenirao kupujući zapravo buduću tjednu emisiju o Dinamu, koja međutim nije još zaživjela, a pitanje je i hoće li zaživjeti na televiziji koja je praktički ukinula emitiranje svih svojih emisija, izuzevši nedjeljne 'Sedmice', koja opstaje isključivo na entuzijazmu jedne novinarke, Ive Perdec, istodobno i urednica i voditeljica i autorica svih priloga u toj polemičnoj i iskričavoj tjednoj retrospektivi s jednim ili dva sugovornika i u studiju.
Druga je Matešina zabluda bila da će klubovi i sportski savezi sami financirati produkciju prijenosa svojih utakmica. Tko je htio da mu se utakmica prenosi na SPTV-u, trebao je snositi troškove reportažnih kola s pet kamera koje je SPTV unajmljivao od raznih firmi, a to je po prijenosu koštalo 25.000 kuna. Naravno da si takav izdatak malo koji klub u Hrvatskoj može priuštiti, pa čak i malo koji sportski savez.
Uopće , sam koncept komercijalne sportske televizije koju će nositi nekomercijalni sportovi pravi je oksimoron, poput drvene peći. Takav koncept zahtijeva stalni priljev novca koji ne ovisi ni o gledanosti ni o marktingu, a takvog novca danas više nema. S druge strane, podlegne li se komercijalinim sportovima, onda to više nije televizija hrvatskoga sporta kakva je prvobitno zamišljena. Mnogo je, dakle, kontradikcija unutar samog projekta, sportove koje je SPTV promovirala potpuno su nenaplativi, a nema novaca za kupovanje skupih programa kojima bi privukao gledatelje i oglašivače. A kad su i pokušali raditi komercijalnu televiziju s preuzimanjem prijenosa Formula 1, zglajzali su vrlo brzo, nakon pola sezone Formule 1 više nije bilo na SPTV-u jer nije platio vlasniku TV prava Davorinu Štetneru koji će, neovisno o neprijenosu polovice utrka, tužiti SPTV za cijeli ugovoreni iznos.
Marketing SPTV-a u tri godine nabavio oko 900.000 kuna, a godišnje za program i ljude treba oko 20 milijuna
I tako je vrlo brzo sve otišlo k vragu, niti su se pojavili ulagači ili barem sponzori, niti klubovi i savezi imaju novac da produciraju sadržaj komercijalnoj televiziji, pa je malo-pomalo program bivao sve tanji, dok je SPTV zbog katastrofalnog PR-a bila nevidljiva od prvoga dana, gledanost je uglavnom 0,4 do 0,5 posto. Više od 1% apsolutne gledanosti imali su samo Moto Grand Prix utrke 1,47 %, famozni skok iz svemira 4,17% posto, Formula 1 oko 5%, te neki od prijenosa s Olimpijskih igara u Londonu.
Paradoksalno je da televizija HOO-a nikada nije imala istinsku podršku unutar vlastite kuće, štoviše, kažu da je u HOO-u svi, od glavnog tajnika Josipa Čopa na niže, mrze i sabotiraju na sve načine. Pa ipak, Mateša je i u takvom okruženju prespavao prve dvije godine SPTV-ove muke, a kad se probudio dobro da je živ ostao. Spoznavši da njegov projekt pleše na rubu propasti, naredio je otpuštanje 15 ljudi kako bi se smanjili troškovi, a zapravo je počeo rezati granu na kojoj počiva TV, odnosno program. Čudno da Mateša kao bivši prvi ministar ne zna kakvi bi se potezi morali povuči ako je projekt nakon dvije godine u golemim financijskim problemima. Prvi korak sasvim sigurno nije otpuštanje novinara, montažera, snimatelja i grafičara, nego se valja priupitati što je napravila Uprava koja je, međutim, ostala posve neokrznuta.
Ovih se dana svi bave besmislenim prepucavanjima s ministarstvom financija je li dug SPTV-a 51 ili 54 milijuna kuna, odnosno s projekcijom 104 ili 101 milijun. Kad pitate čelne ljude SPTV-a otkud će dugove vraćati, oni kažu iz vlastitih prihoda. E, onda pogledate izvješće, koje se u ponedjeljak našlo i pred Vijećem HOO-a, što su to vlastiti prihodi? Piše, istina, da su prihodi u tri godine bili oko 20 milijuna kuna, ali fakat je da je od toga samo tri do pet posto u novcu. Dakle, marketing SPTV-a u tri je godine nabavio realno oko 900.000 kuna. Što znači tih 900 tisuća kuna? Praktički ništa, jer godišnje SPTV treba za program i ljude oko 20 milijuna kuna. Pravi novac od sponzora stigao je tek s nekoliko adresa, Hrvatska lutrija je u ove tri godine dala oko 500.000 kuna, u samom početku Hrvatska turistička zajednica dala je 200.000 kuna, H1 telekom 230.000 kuna i VIPnet za neku emisiju 67.000 kuna.
Iz svega proizlazi poražavajuća bilanca, poražavajuća razlika između prihoda i rashoda Matešine televizije, minus koji potpisuje direktor SPTV-a Petar Čavlović nakon dvije i pol godine emitiranja je 51,5 milijuna kuna. Ali, to, naravno nije sve.
Televizija bez programa
Što je plus? Plus su četiri kredita od ukupno 41,224.000 kuna, plus je tih 900.000 kuna od marketinga u tri godine i plus su pozajmice od HOO-a oko 3,5 milijuna kuna. Čak i da ti, uvjetno rečeno, plusevi pokriju cijeli dosadašnji minus, pa da od 1. siječnja 2014. SPTV starta od nule, pitanje je kako će i s čime dalje, što joj ostaje. Ostaje joj crni nastavak priče, ostaje joj kredit koji je SPTV već 'pojela', a u iduće tri godine godine od 2014. do 2016. dolazi na naplatu ostatak kredita od 27,700.000 kuna. Osim toga treba vratiti 11 milijuna kuna obveza raznim dobavljačima, pa pronaći uz sve to još 20 milijuna kuna godišnje za plaćanje proizvodnje i emitiranje programa te ljudi koji ga rade. E sad, da bar nakon groznog financijskog izvješća imaš program koji je posto vidljiv i pomalo se etablirao. Ali, ne, nemaš više ni program što je razvidno iz izvješća glavnog urednika Jure Ozmeca:
SPORT DANAS, središnja informativna emisija koja je išla svakodnevno u 18.15 sati od 10. lipnja ove godine više se ne emitira, kao ni emisije
GOST DANA koja je išla u sklopu Sporta danas.
MOJIH 5 MINUTA, emisija koja je nekoliko puta tjedno progovarala o aktualnim temama ili pojedincima iz svijeta sporta, prestale se emitirati od 1. lipnja 2013.
REKETARENJE, emisija o hrvatskom i svjetskom tenisu od 1. lipnja više se ne emitira.
AKCIJA (AKCIJSKI ČETVRTAK), tjedna emisija o rekreaciji, ekstremnim sportovima i zdravom životu ugašena je 1. lipnja 2013.
ZAKUCAVANJE, jedina emisija s košarkaškom tematikom ne samo u Hrvatskoj, nego i regiji, od 1. lipnja se više ne emitira.
Ozmec na kraju rezimira da je manjak ljudi, od kraja ljeta i manjak tehnike, pa zbog neisplate plaće tri mjeseca novi odlazak ljudi sa SPTV-a, dovelo do prestanka emitiranja većine programa, te prijeti gašenjem cjelokupnog programa doslovce sutra.
Kako je uopće moguće spasiti SPTV?
Osim toga, svi famozni Matešini vanjski partneri upravo sudski potražuju od SPTV-a oko 4,600.000 kuna. Od SPTV-a sudski će se pokušati naplatiti TV Jadran, TV Varaždin, Z1 televizija, vanjski partner Fjuba, plus država jer ima i potraživanja Ministarstva financija za neplaćeni PDV.
To nisu nalazi inspekcije, to su izvješća glavnog urednika, glavnog direktora i direktora marketinga SPTV-a, a jedno je izvješće gore od drugoga. Kako je uopće moguće spasiti SPTV?
Svi s kojima smo razgovarali slažu se da sadašnja Uprava nema znanja ni snage za pomake, te je treba razriješiti i imenovati kriznu upravu koja će pripremiti teren za dolazak nekakvog famoznog partnera koji se stalno spominje, iako je malo tko siguran da uopće postoji. Nova bi uprava, nadalje, trebala ishoditi reprogramiranje kredita da ne dođe na naplatu u iduće tri godine. Mateša stalno ponavlja da će HOO kreditne rate pokriti iz svojih vlastitih sredstava, ali ta je sredstva dobio hrvatski sport za koji dan priprema više, za kvalitetniju opremu, bolju prehranu. HOO se raskolio oko pitanja zašto bi novac koji se dobiva na račun sportaša i njihovih uspjeha, i namjenjen je sportašima, bio proslijeđen SPTV-u. Mateša jučer, suprotno pomirljivom priopćenju za javnost, nije dobio jednodušnu podršku svoga Vijeća za miran nastavak života sa SPTV-om. Pet, šest vijećnika tražilo je hitnu ostavku Uprave Sportske televizije, a predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Miho Glavić u jednom je času prekinuo Matešu riječima: „Pun mi je k.... da mi govoriš da nam takva TV treba!“. Vijeće HOO-a dalo je Matešinoj televiziji još dva tjedna vremena da se prestroji u hladan pogon te čeka jedini izlaz, a to je pojava velikoga partnera. Bez njega SPTV će se ugasiti, a sva će dugovanja morati podmiriti Hrvatski olimpijski odbor.