Foto: Getty Image / Gulliver Images
LOŠE je igrala Hrvatska u prvoj utakmici play-offa: Samo 0:0 protiv borbenog, ali skromnog domaćina, koji je do 50. minute zbog ozljede i taktičke zamjene ostao bez oba napadača, dok mu je branič opravdano isključen.
Zvijezde europskih velikana protiv desetkovanog Islanda s igračem manje, stvore jednu priliku!
Naravno, nitko od Kovača nije u samo jednoj utakmici očekivao čudo, ali od igrača jesmo iskupljenje, nakon što su u skupini bili neznatno manje loši od onog koji ih je vodio. Međutim, oni to nisu pružili i opet su u reprezentaciji izgledali kao da se čuvaju za klubove.
Hrvatska nema krila za 4-2-3-1
Od početka bila je vidljiva Kovačeva namjera: Igranje sveprisutnih 4-2-3-1, pri čemu su se isključivo i neuspješno forsirala krila. Problem, kojeg je kasno shvatio i Štimac, je što Hrvatska nema igrače za te pozicije, a Iličević i Perišić protiv Islanda tamo nisu stvorili višak, razliku ili čak iskoristiv centaršut.
Kovač je detektirao očito: Islanđani su šuplji na bekovima, koje je želio probijati duplanjem bokova, ali s igračima koji ne igraju na svojim pozicijama, dok su oni koji su im trebali pomagati, ostali zagušeni Olićem na desnom boku (Srna) ili izgubljeni nakon vrlo dobrog prvog dijela (Pranjić).
Ideja je dakle bila dobra, ali neizvediva s igračima koje Kovač ima na raspolaganju. Pa nije Bilić bez veze igrao "pretpotopnih" 4-4-2, posebno protiv reprezentacija koje nisu top ili više klase, a Island je također iz tog društva.
Godine koje je pojeo Štimac, ne može u dvije utakmice nadoknaditi novi neiskusni trener
Ali, posljednje dvije godine pojeli su ne skakavci, nego Štimac, pa je trebalo sve ispočetka i to u razmaku od pet dana, na dvije utakmice teške SP-a i 10-ak milijuna eura. Hrvatski ekspresni nogometni preporod, nije se dakle očekivao od trenera koji je u karijeri vodio momčad na četiri (juniorske) utakmice, nego od igrača.
Težak zadatak, ali na muci se poznaju junaci. Igrači to protiv Islanda nisu bili. Jer koliko god kritizirali Štimca ili spuštali letvicu pred Kovačem, ponavljamo kako su i igrači koji igraju vodeće uloge u europskim velikanima, itekako krivi što su zapeli u dodatnim kvalifikacijama, gdje im je trebalo da suparnik ostane s igračem manje kako bi povezali više od tri dodavanja.
Modrić: Želi li on biti vođa reprezentacije?
Osim probojnosti po krilima, vidjelo se da Kovač dakako inzistira na trci, pri čemu se nije iskoristilo što je Island dosta srljao i tako gubio lopte u sredini. Međutim, Modrić tamo nije napravio baš ništa i ako se donekle, ali samo donekle može oprostiti Perišiću i Iličeviću, veznjak Reala zaslužuje kritike nakon još jedne loše utakmice za reprezentaciju.
Mandžukić je bio žrtva odsječenosti, ali ni kod njega nismo vidjeli onaj nevjerojatni presing iz Bayerna i trku za momčad, a dodamo li da je Eduardo nelogično potrošen na polušpici, gdje nekome s njegovim radijusom (ne)kretanja nikako nije mjesto, ništa čudno da Hrvatska prema naprijed nije napravila ništa dok su momčadi bile brojčano izjednačene.
Islanđani daleko borbeniji
Požrtvovnost i čvrstina, tada su, a posebno kada su ostali bez isključenog braniča, debelo bile na strani Islanđana. Osim toga, još nešto je nedostajalo Hrvatskoj - sredina terena, gdje inače sve puca od majstora (Modrić, Kovačić, Rakitić), što se vidjelo u 49. minuti, kada Rakitić konačno šalje prvu pravu loptu, a Perišića u prodoru Skualson ruši za crveni karton.
Ali, Hrvatskoj ni to nije bilo dovoljno, kao ni što je izlazak odličnog Sigporssona u prvom dijelu zbog ozljede, u 64. minuti slijedio prislilni izlazak drugog suparničkog napadača Finibogassona, inače prvog strijelca nizozemske lige.
Lagerback je bio popustljiv prema mladom kolegi, ali Kovač nije iskoristio 15 minuta spavanja velikog Šveda
Kovač je izgubio pobjedu upravo u tih 15 minuta, od isključenja Skulasona do njegove nadoknade ulaskom Gislasona, jer u tom razdoblju Islanđani su bili gotovi, stjerani u vlastiti peterac, s loptama koje su zujale oko gola.
Nije iskoristio što mu je velikan Lagerback neočekivano pružio šansu svojom stvaralačkom pauzom, jer na protivnikovu asistenciju, odgovorio je autogolom u vidu stavljanja Olića na desno krilo (?!), pa je Hrvatska također imala igrača manje.
Kasni prelazak u opću ofenzivu: Kovač došao ne izgubiti, pa nije uzeo ponuđenu pobjedu
Čekajući da gol padne, iako od 65. minute više nije "visio u zraku", Kovač tek u 73. minuti umjesto nevidljivog Eduarda uvodi Rebića i prelazi na rizičnijih 4-2-4, ali osim onog Mandžukićevog spuštanja za Perišića, Hrvatska ne radi više ništa protiv junačke obrane domaćih.
Na kraju ponovimo, jer to doista je osnovni problem s ovom reprezentacijom: Koliko god Kovač imao malo vremena i uz napomenu kako je dobio momčad čiju je uigranost poremetio Štimac, činjenica je da smo i u Reykjaviku gledali skupinu igrača koji za svoje ugledne klubove igraju sjajno (posebno u zadnje vrijeme), dok su kao ekipa loši.
Zabijate, asistirate i ginete za Bayern, Real, Sevillu, Šahtar. Izvolite to napraviti i za Hrvatsku
Ne zabrinjava samo što smo još jednom gledali njihovu sporu igru bez ideje i prilika: Nema tu jakog momčadskog duha, nekoga tko će napraviti pozitivnu ludost, dići tenziju, zagristi više nego što je predviđeno, "sam pobijediti protivnika", iako to redovno rade u Ligi prvaka i Bundesligi.
Ako ih netko želi pravdati kako im nakon debakla na kraju natjecanja u skupini nedostaje samopouzdanja, neka samo izvoli, ali gdje bi ga to trebali opet naći i pokazati, nego na utakmici vrijednoj plasmana na SP?