Jugoslavija, 20 i kusur godina poslije: Nogomet je bio u drugom planu
Navijači su "na ovim prostorima" prije političara počeli "cijepati zajedničku državu" traženjem neovisnosti i skandiranjem slogana koje se ni najveći disidenti nisu usudili izgovarati.
Upravo to vidjeli smo i čuli na sinoćnjem El Clasicu na Nou Campu, gdje se tražila katalonska neovisnosti i odcjepljenje od Španjolske. I to naravno, na utakmici protiv mrskog Reala, koji je također ono s čim se Barca voli dičiti - "više od kluba".
Neovisnost od Madrida zatražili na utakmici protiv njegovog simbola
Jer kao što je Barcelona simbol Katalonije, njenog uspjeha, blagostanja, načina života i posebnosti, tako je i Real ponos Madrida, glavnog grada koji je kroz povijest, od kraljeva do generalisimusa, brutalno gušio sve znakove katalonske samostalnosti i identiteta i bio mezimac fašističkog diktatora Franca, posebno revnog u gaženju Katalonije.
Barcelonin stadion nije bio samo ono što je inače kada u goste dolazi Real - mjesto slavlja i ponosnog isticanja onog što i Madrid priznaje Kataloncima od 70-ih i Francove smrti: Jezika, kulture, posebnosti pa čak i velikog stupnja političke autonomije, nego mjesto iskazivanje potrebe za samostalnošću od Španjolske, što je na tribinama Nou Campa cijelom svijetu poručilo 99 tisuća Katalonaca!
Priprema za "proglašenje" počela je ovog ljeta: Dresovima u katalonskim bojama, a nastavila se Rosellovim i Guardiolinim sudjelovanjem u Maršu milijuna
Uvod za El Clasico na kojem je navijanje za Barcelonu zamijenilo navijanje za Kataloniju, bio je Marš milijuna ulicama Barcelone prije mjesec dana, kada je u povorci koja je tražila neovisnost Katalonije, istaknuto mjesto zauzimao predsjednik Barce Sandro Rosell, a omiljeni katalonski sin Josep Guardiola (sigurno bi pobijedio da se kandidira za predsjednika), prosvjednike je pozdravio s video-zida i na oduševljenje mnoštva čak i "glasao" za neovisnosti.
Prije samog početka nedjeljnog derbija, tribine Nou Campa bile su u crveno-žutim bojama katalonske zastave, navijači su držali slova koja su tvorila "Independenciu" (neovisnost), dok su "Esteladama" (katalonskim zastavama) svi počeli mahati u 17 minuti i 14 sekundi utakmice.
17. minuta i 14. sekunda: "Independencia!" iz 99 tisuća grla
17 i 14, jer tako su komemorirali 1714. godinu, kada je Filip (Felipe) V, tadašnji kralj Španjolske, potčinio Kataloniju Madridu tako što je ukinuo sva prava Katalonaca i zabranio njihov jezik.
Isto je napravio i fašistički diktator Franco dva stoljeća kasnije, a ponosni Katalonci ovim pokazuju da su preživjeli sve diktature iz Madrida, ali i da bi htjeli izaći i iz ove Španjolske, u kojoj uživaju sva prava.
Nou Campom tada se zaorilo "independencia, independencia!", što je itekakva poruka vladi Španjolske pred 25. studenog, kada Katalonci izlaze na prijevremene izbore za regionalni parlament. Nacionalistička stranka CiU najavila je da će ako pobjedi, provesti referendum o odcjepljenju od Španjolske.
Za razliku od Juge, ovdje će sve stati na verbalnom
Na kraju moramo upozoriti kako se u Španjolskoj ne moraju bojati da će s tribina krenuti još nešto što je od tamo počelo u bivšoj Jugoslaviji - zveckanje oružjem, koje je preraslo u brutalni rat.
Barcelona se odcjepljuje od siromašne Španjolske, ne od bogatog Reala
Također, dodatno potaknuta katalonska nacionalna svijest, nema uporište samo u nogometu ili želji da jednom zauvijek raskrste s Madridom zbog romantičnih razloga. Glavni uzrok je dakako, novac. Najbogatija španjolska pokrajina ne želi podnositi još poreznog opterećenja i tako u jeku krize koja razara Španjolsku, pomagati ostale, puno siromašnije krajeve, a posebno ne Madrid.
A što se tiče nogometa i El Clasica, ne brinite. Ako se Španjolska i raspadne, Barca i Real i dalje će igrati u istoj ligi. Prevelika lova je u pitanju.