RUKOMETNI klub Bjelovar osnovan je 1955. godine pod imenom Partizan, a vrlo brzo postao je simbol bjelovarskog sporta i perjanica jugoslavenskog rukometa.
Bjelovarski Partizan je bio jedan od pokretača razvoja rukometa na području bivše države, u kojoj je devet puta osvajao naslov prvaka, a na pijedestalu rukometnog giganta potvrdio se 1972., postavši prvak Europe. Kakva je sila u to vrijeme bio Partizan, dovoljno govori podatak da su još dvaput igrali finale te su dva puta do krova Europe zastajali u polufinalima.
Hrvoje Horvat, Pavle Jurina, Miroslav Pribanić, Zvonimir Serdarušić, Mirko Bašić - tek su neka od imena koja su nosila dres bjelovarskog ponosa.
Prvak Europe iz 1972. vraća se na stare staze
Tada, ali i u tmurnim drugoligaškim danima, Bjelovar je bio klub za kojeg bi vam gotovo svaki Bjelovarčanin mogao nabrojati prvu sedmorku ili izdiktirati rezultate zadnjih utakmica. U zlatnim danima najvjerniji kibici pratili su klub diljem Europe, smišljali pjesme, šivali zastave i sve ostalo što i danas prati djelovanje jedne navijačke skupine.
U poslijeratnim godinama na tribinama su se izmijenile generacije navijača (od Platona, Head Huntersa, Šepsoin Boysa do Bagre) kojima je uvijek bio cilj stvoriti atmosferu koja će pomoći voljenom klubu da dođe do pobjede, ali i doprinijeti što većem užitku gledanja utakmica.
Nakon prošle sezone u kojoj u osvojili treće mjesto u hrvatskom prvenstvu, Bjelovarčani su se ponovno ucrtali na rukometnu kartu Europe. Uz kvalitetan rad Uprave koja je Bjelovar vratila tamo gdje i pripada, dio zasluga za uspjehe snose i ljudi koji dobrano ispunjavaju dvoranu i ne libe se potegnuti na drugi kraj Europe.
Neviđeno na rukometnoj navijačkoj sceni: Po nezapamćenoj zimi potegnuli do Poljske i Rumunjske
Europski put ove je sezone Bjelovarce odveo na poljski Azoty Pulawy i rumunjsku Suceavu. Iz Bjelovara i do Pulawyja i do Suceave ima preko 1000 kilometara, ali su se navijači uputili i sretno stigli nakon 40 sati putovanja, unatoč jednoj od najhladnijih zima u Europi u posljednjih 50-ak godina. Iako RK Bjelovar ove sezone u prvenstvu bilježi nešto slabije rezultate, navijači ih i tu prate.
U posljednjoj prvenstvenoj utakmici Bjelovar je s 10 razlike pobijedio drugoplasirani Poreč, a dani koji su uslijedili nekim su navijačima donijeli policijsku torturu. U redakciju Indexa javili su se navijači Bjelovara (iz razumljivih razloga željeli su ostati anonimni) koji su nam ispričali što su njihovi prijatelji prošli zbog, kako kažu, jedne upaljene baklje.
Je li cilj ubiti entuzijazam posljednjim rukometnim romantičarima?
Ta bengalka, važno je naglasiti, nije završila na parketu nego je naišla na odobravanje ostatka publike, ali u policiji je izazvala veliku nervozu. Toliku da su nekim navijačima počeli upadati doma, a neke posjećivati na poslu, izazivajući im neugodnosti pred kolegama. "S kim si išao na utakmicu", "tko je palio", "kako ne znaš, a stajao si u blizini", tek su neka od policijskih pitanja s kojima su se susretali.
Kako nam kažu bjelovarski navijači, baklje su se palile i prethodnih godina, ali nitko nikad od njih nije stradao, a svaki put bi taj čin bio popraćen oduševljenjem ostalih gledatelja.
Izuzev Hajduka i Medveščaka, svi klubovi u Hrvatskoj imaju problema s posjetom i bore se za svakog gledatelja, a ovakvi potezi ubijaju entuzijazam tom malom broju zanesenjaka koji su, što je hrvatskoj rukometnoj navijačkoj sceni nepojmljivo, u stanju pratiti svoj klub na drugi kraj Europe osobnim automobilima i kombijima. Na njih pozitivno gledaju tzv. obični gledatelji, s klubom nemaju nikakvih problema, pa se pitaju zbog čega smetaju policiji.
Dodajmo kako Bjelovar sutra dočekuje Suceavu u uzvratnoj utakmici osmine finala Challenge Cupa. Za prolaz među osam najboljih treba im pobjeda od 12 golova. Čudo za koje se nadaju da će se dogoditi pred (i ovog puta) punom dvoranom.