Foto: Hina
> Šuterski trening protiv smiješnog suparnika: Mandžukić - Cipar 2:0
> Kovač odahnuo: Ne bojim se, Hrvatska sada ima širinu
A protiv sparing-partnera koji je "glumio Maltu" (Hrvatska stvarno nije tako nisko pala da joj itko treba simulirati takvog protivnika) nije bilo razloga za ikakvu brigu, ne samo zato što hrvatske perjanice igraju za Real, Atletico i Barcelonu, a ciparske za Astru, Sion i Legiju, nego zato što je u Puli gostovala selekcija čije su "kvalitete" i "uspjesi" obrnuto proporcionalni uzletu u kojem posljednjih godina u Europi uživaju ciparski klubovi puni stranaca.
Cipar je zabio jedan gol u zadnjih deset utakmica, a proteklih godina pobijedio je tek Moldaviju, Island i Andoru
Cipar je naime u zadnjih deset utakmica zabio jedan gol, a ovo su reprezentacije koje je uspio pobijediti posljednjih par godina: Moldavija, Island i Andora. Kada znamo sve ovo, još je jasnije zašto je Kovaču ovaj europski četvrtoligaš savršeno pasao u ovom trenutku.
Zato nije relevantno davati ocjene o igri Nove Hrvatske, niti pretjerano slaviti brzinu, kombinatoriku i želju, koju je Kramarićem, Halilovićem, Brozovićem i Kovačićem predvođena Hrvatska pokazala, prije svega u prvom poluvremenu, dok je promenada s izmjenama u drugom dijelu pomogla da pritisak na gol Ciprana oslabi, a oni sami pred kraj slože dvije ozbiljne prilike, od kojih je Subašić jednu spasio kada je lopta već bila u golu.
Za ocjenu Nove Hrvatske treba sačekati ozbiljne protivnike
Jedini problemi i bili su u obrani, jer ofenzivno usmjerena momčad (Kovač inzistira na 4-2-3-1, iako nema ni krila, ni klasičnog defenzivnog veznjaka) ostavlja dosta prostora koji bi ozbiljnije reprezentacije od ciparske iskoristile ali naravno, nije bilo Rakitića, a s njim je sve drugačije.
Nadalje, Hrvatskoj i dalje nedostaje lijevi bek koji zna zavrnuti loptu kao što je to prije par godina (a i večeras) radio Srna. Strinić je doista previše kritiziran, ali činjenica je da nema hrabrosti otići naprijed i iskoristiti prostor koji ulaskom u sredinu oslobađa Kovačić.
Halilović: Bit će veliki igrač, ali već sada je veliki egoist
Problema s nedostatkom hrabrosti nema zato Halilović, ali ima s tim što je igrač u kolektivnom sportu. Nadirući s desnog krila prema sredini i poziciji polušpice (odlično je na toj strani surađivao sa Srnom), iza sebe je ostavljao nemoćne Ciprane, a lopta mu u svakoj akciji izgleda kao zalijepljena za kopačku. Nedvojbena klasa već sad, ali predmet rasprave ne može biti i da je iznimno sebičan. Akcija iz 25. minute najbolje je pokazala njegov egoizam; niti ne gleda bolje postavljene suigrače, nego puca iznad gola.
Brozovićeve vrline ovaj put zasjenile su njegove greške, Istina je kako je izgubio nekoliko lopti u sredini, što protiv boljeg suparnika također može biti kobno, ali pritisak koji radi na protivnika, kao i lopte koje su pri tome osvojene, pretežu na pozitivnu ocjenu.
Kramarić kao Eduardov nasljednik
Najveći dobitak ove provjere ipak je Andrej Kramarić, koji se i protiv Cipra predstavio kao plemenit i tehnički potkovan igrač, kojem je često "draže dodati nego zabiti", iako mu ni realizacija nije problem. Ako ovako nastavi, čini se kako bi mogao biti nasljednik Eduarda.
Kramarić je sjajno surađivao s Mandžukićem, ali protiv jačih momčadi ipak će biti Perišić (Rebić) lijevo iza Mandže, Halilović desno, dok će Kovačić biti iza jedinog napadača. I on bi konačno trebao osloboditi velike potencijale i prestati s alibi-igrom. Drugi gol, koji je njegova zasluga, pokazuje mu koliko vrijedi.
Da je barem Kovač smjenu generacija napravio odmah nakon Islanda...
Kada se pogleda potencijal s kojim Kovač raspolaže, šteta je što smjenu generacija nije izvršio odmah nakon utakmica s Islandom, jer gladni mladići sigurno ne bi igrali gore od onog što su na SP-u pokazali zaslužnici.