ZA VRIJEME Europskog prvenstva donosimo vam dnevnik "Optička warka", drugačiji pogled na cirkus koji će gostovati u Poljskoj sljedećih mjesec dana.
Centar Poznanja sinoć je opet bio oltar hrvatskih navijača koji su uz kontrabas i domaće uspješnice skromno odali počast nepatvorenom domoljublju, dok je kiša tvrdoglavo pljuštala iz sata u sat. Kad su nepropusne platnene tende na terasama izgubile bitku s nepreglednom vodom, Hrvati su se povukli u kafiće, gdje su se prepustili sitnim konobarskim prevarama. Svaka tura skuplja za 50kn, Jack Daniels ispod šanka postaje Ballantines, a točeno pivo ima okus kišnice. Dosadna padalina mnoge je odvela na kat popularnog kluba "Lollypop", gdje su u plesnim nadmetanjima obnaženih trbušnih plesačica uzaludno tražili odgovore na dva iznimno aktualna pitanja: "Koliko će Hrvatska odigrati s Italijom" i "Što je čovjek sve spreman napraviti radi novca."
Kulturno uzdizanje trajalo je do jedan sat ujutro kada je kiša privremeno prestala, a promrzli navijači dobili priliku pobjeći u preplaćene smještaje. U našem slučaju bila su to već spomenuti M*A*S*H šatori, koji su od neprestane kiše dodatno dobili na monsunskoj korejskoj patini. U našem već je gorjelo svjetlo, a pogled kroz prozorčić otkrio je zanimljivu sliku. Unutar pet metarskog šatora bio je rastegnut mali šator gdje su se sakrili pokisli Irci. "There`s tent in our tent", rekli smo zabrinuto starješini Wojciechu, koji nas je u čudu gledao dok je zamišljao kopulaciju velikog korejskog i malog poljskog šatora. U isto vrijeme kad su se uljezi susreli s nasilnom deportacijom, dva dečka ušetala su u info zonu i tražila da im se vrati novac. Njihov šator satima je propuštao vodu, a strpljenje su izgubili kad su vreće počele plutati po blatnjavoj travi.
"Nobody can sleep in there, I`m not a fish", pjenio se jedan od njih čekajući rješenje. Ponudili su im isti takav šator, samo nešto dalje od njihovog, a kad su shvatili uzaludnost otvorili smo komunikacijski kanal i pozvali ih u šator. Na spomen Vatrenih dramatično su otvorili patentne zatvarače wind-jakni, a hrvatski dresovi stidljivo su provirili. "Mi smo Hrvati iz Kanade. Popodne smo stigli direktno iz Toronta. Ovo je sramota što oni prodaju za šatore. Garbage", omaklo mu se malo materinjeg. Oboje su rođeni u Kanadi, sretno žive u blagostanju i do neba su zahvalni Ivanu Malogrudiću iz Senja te Marinu Masalardaru iz Dubrovnika, mornarima u ekspediciji Cartiera - Roberval iz 1543. koji se smatraju utemeljiteljima zajednice ontarijskih Hrvata. Ćaskali smo poslije dugo, o mjenjačnicama* što bi drugo, ali prestanak kiše dočekali nismo.
* vlasnici mjenjačnica natječu se gramzivošću, a srednji tečaj od 430 zlota za sto eura, na pojedinim mjestima uz navijačke zone spušta se na nevjerojatnih 310. U prijevodu na promijenjenih 400 eura zločinački se ukrade čak 810 kuna!