Foto:Index; Guliver Image/Getty Images
USPJEH Argentine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu uvelike ovisi o Lionelu Messiju, slažu se gotovo jednoglasno treneri i nogometaši. S druge strane, nitko neće osporiti kako o uspjehu Argentine na SP-u ovisi odgovor na vječno pitanje - je li Messi veći od Maradone.
"Mesija, papa i Bog" - ponos Argentine
Prvi put nakon 1990. Argentina je, nošena Messijem, ušla u polufinale SP-a. Zabio je četiri pogotka u četiri utakmice, toliko je puta proglašen najboljim igračem, a u petoj je asistirao za pobjedu nad Belgijom. Korak je do finala, dva do zlata, ali može pasti i ostati bez svega. Da bi skinuo Maradonu s trona, nisu dovoljne samo pobjede, mora pokazati da je vođa i da može povući cijelu ekipu kada je najpotrebnije. Nizozemska i finalni protivnik nisu Iran, BiH, Švicarska ili Nigerija, protiv kojih je Messijev trenutak inspiracije bio dovoljan jer te momčadi nisu znale kazniti nedostatke Sabelline momčadi.
"Messi je naša voda u pustinji" priznao je jučer argentinski izbornik Alejandro Sabella koji je po preuzimanju klupe 2011. godine Messija odmah postavio za kapetana. Podsjetimo, istu je čast imao i Maradona na dva svjetska prvenstva.
Messi je ostao jedina super-zvijezda na SP-u nakon što su ispali Ronaldo, Suarez, Rooney, James te ozlijeđeni Neymar. Pravi je trenutak da ih sve još jednom zasjeni, a samo dva gola nedostaju mu do Zlatne kopačke koju ni veliki "Mali zeleni" nikada nije osvojio.
Maradona je kao izbornik vodio Messija na SP 2010. godine
"Da igram i milijun godina, nikada neću doći blizu Maradone. To niti ne bih želio. On je najveći ikada", rekao je Messi jednom zgodom ne sluteći dokle će ga lopta dovesti.
Statistički gledano, Messi je Maradonu već prestigao. Obojica imaju 91 nastup u dresu reprezentacije, Messi je zabio 42 gola, a Maradona 34. Na svjetskim prvenstvima Messi je upisao 13 nastupa i pet golova, a Diego 19 utakmica i 8 pogodaka. No, sve brojke i silni trofeji, kojih je skupio rekordan broj u dresu Barcelone, nisu dovoljni da bi nadmašio najpopularnijeg Argentinca u povijesti.
Na klupskom planu Messi je nenadmašan, no ima onih koji se usude reći kako bi ova Barcelona i bez Messija lako vladala Europom posljednjih godina, dok je gotovo sigurno da Napoli ne bi postao prvak Italije da nije bio Maradone, kao ni Argentina te mitske `86.
Na SP-u 1986. u Meksiku Maradona je zabio ili namjestio 10 od 14 golova svoje momčadi i stvorio 52 posto svih šansi Argentine. Upisao je i 90 driblinga, tri puta više od bilo kojeg drugog igrača na turniru, a fauliran je, tj. izborio je dvostruko više prekida za svoju momčad nego bilo tko drugi. I time o njemu nismo još ništa rekli.
Zašto je Maradona i dalje najveći?
Premda je titula svjetskog prvaka 1978. na SP u Argentini u orbitu kao prvu zvijezdu lansirala Marija Kempesa, taj naslov je bio trijumf Argentine kao tima, kao ekipe, kao momčadi. Kempes je bio najveća zvijezda, najbolji strijelac i najbolji igrač te Argentine, no velik udio u osvajanju krune su dali i sjajni suigrači koje je El Matador imao uza sebe. Sjajni golman Fillol, karizmatični kapetan Passarella, kao vihor brzi Osvaldo Ardiles te odlični Houseman, Luque i Bertoni predvođeni trenerskim magom Menottijem, izgradili su platformu preko koje je zabljesnula zvijezda Marija Kempesa.
S druge strane, momčad Argentine koja je u Meksiku 1986. postala prvak svijeta bila je momčad samo jednog igrača. Bez sumnje, nikada u povijesti Mundijala, niti jedna reprezentacija nije se popela na tron zahvaljujući geniju samo jednog igrača, kao što je to uspjelo Argentini predvođenoj Maradonom. Pele je u Švedskoj 1958. i u Meksiku 1970. bio također izrazito dominantan, no njemu su uz bok bili i velikani poput Gilmara, Djalme Santosa, Didija, Vave, Garrinche, Zagalla te Tostaoa, Gersona, Rivellina i Jarzinha. Maradona je u Meksiku imao samo donekle pomoć odličnih Valdana i Burruchage, a ostalih osam igrača su bili tu, eto, silom prilika. Bilo je sasvim svejedno hoće li biti na terenu Hector Enrique, Brown, Giusti, Batista, Pasculli, Clausen ili netko sasvim deseti. Izrazita genijalnost i karizma Malog zelenog bili su dovoljni za uzimanje naslova.
Sve podsjeća na 1986.
Nekakvu sličnu Argentinu gledamo na SP u Brazilu. Solidnu momčad, vođenu sasvim prosječnim trenerom (Sabella kao Carlos Bilardo u Meksiku 1986.) te predvođenu jednim nogometnim umjetnikom kojem pomažu dvojica-trojica odličnih suigrača. Ono što je Maradona bio u Meksiku, to je Messi u Brazilu. Ono što su Burruchaga i Valdano bili Maradoni, to su velikom malom Messiju Angel di Maria i Gonzalo Higuain. Sve ostalo je više-manje slično i sve se svodi na improvizaciju i trenutak inspiracije jednog čarobnjaka. Ako pogledamo i put kojim su došli do polufinala i jedna i druga Argentina, opazit ćemo dosta sličnosti. Ni Maradonina ni Messijeva momčad nisu briljirale, ali su sigurno koračale turnirom. Kao što se ova Argentina nije poigravala sa svojim protivnicima, ni Maradona nije baš imao lagan i jednostavan put kao što nas sjećanje i romantizirane priče i o tom Mundijalu mogu zavarati.
Messi je protiv Sušićevih "Zmajeva" riješio suigrače muke jednim potezom iz slobodnjaka, Nigeriji je utrpao dva gola, a sjajnim udarcem iz daljine probio je i iranski bunker. Mnogi danas ističu da ova Argentina ne igra dobro, da se previše muči, zapinje, da nema sigurnost i autoritet u igri te da previše ovisi i bljesku samo jednog igrača. Možda, ali takav isti modus operandi je imala i ta Argentina koja je postala prvak svijeta u Meksiku. U grupi sa ostarjelim Talijanima izvukla je samo bod, s tim da su Talijani čak i poveli. Uslijedile su relativno sigurne, ali ne bez muke izborene pobjede protiv Bugara i Južne Koreje, pa u osmini finala pobjeda u posljednjim minutama golom Pascullija protiv tada slabašnog Urugvaja u vjerojatno najdosadnijoj i najslabijoj utamici prvenstva.
I ONA utakmica s Engleskom, tih četiri minute koje su promijenile nogometnu povijest. No, zaboravljamo da je prvo poluvrijeme te utakmice bilo gotovo negledljivo, a da je prvi gol Argentine zabio upravo Maradona na neregularan način. Ali da nije bilo "Božje ruke" i sljepoće tuniskog suca Nassera, tko zna kako bi i ta utakmica završila... Niti tri dana kasnije s dva gola ispratio je s turnira i senzacionalne Belgijce koji nisu imali izbora nego mu i sami zapljeskati.
Finale 1986. donijelo je okršaj sa Zapadnom Njemačkom, što bi se moglo ponoviti i u Brazilu ako Löwov "Elf" izbaci desetkovane domaćine, a Messi se iskaže protiv nabrijanih Nizozemaca. Franz Beckenbauer tada dao je naredbu: Zaustavite Maradonu. Igrači su ga poslušali, ali nisu izdržali do kraja. Maradona nije zabio... U 84. minuti utakmice na Azteca Stadionu u Mexico Cityju, tri minute nakon Njemačkog gola za 2:2, asistencija Burruchagi stvorila je legendu. Hoće li ona živjeti i nakon finala na Maracani 13. srpnja, ovisi samo o Messiju.