UNATOČ brojnim protivljenjima carske vlasti, nakon nekoliko tjedana lobiranja splitski studenti dobili su dozvolu Carskog namjesništva u Zadru i 13. veljače 1911. osnovan je Hajduk. Osim po desecima trofeja, Hajduk je ime postao i zahvaljujući nizu stvari u kojima je pokazao svoj karakter, snagu i veličinu. Ukratko, zašto se zove Hajduk.
> Video - Hajduk slavi 101. rođendan: Lanjsku proslavu ništa neće nadmašiti
Prvi svjetski rat zaustavio je u uzletu prve generacije nogometaša na legendarnoj Krajevoj njivi, ali nakon obnove momčadi uslijedila su prva inozemna gostovanja, na prijateljskim turnirima u Africi.
1924.: Desetorica hajdukovaca u početnom sastavu reprezentacije
Tri godine prije prvog naslova prvaka, desetorica igrača Hajduka nastupila su za reprezentaciju u utakmici protiv Čehoslovačke u Zagrebu. Šteta što je tadašnjeg vratara Bijelih nacionalnost "spriječila" da zaokruži hajdučku jedanaestoricu, ali i ovako je taj slučaj bio i ostao jedinstven.
1937.: Odbili fašistički pozdraviti Rimljane
U 30-im godinama 20. stoljeća Hajduk su zaobilazili trofeji, ali imidž kluba rastao je zbog velikog broja prijateljskih utakmica i turneja, među kojima se posebno ističu dvije - boravak u Južnoj Americi 1931., gdje su Bijeli pobjeđivali čileanski Colo-Colo i peruanski Universidad te gostovanje kod Rome 1937. Nakon što su Vučicu jednom svladali u Splitu i jednom izgubili, uslijedio je poziv za uzvratom u Rimu, uoči kojeg se dogodila tada nezamisliva situacija. Naime, Talijani su uoči početka utakmice inzistirali da igrači Hajduka fašističkim pozdravom pozdrave publiku, ali oni to odbijaju i izazivaju prvorazredan skandal.
1944.: Odbili nastupati u Serie A kao AC Spalato
Kako je Drugi svjetski rat sve više uzimao maha, momčad Hajduka je raspuštena, ali klub nije ugašen. Hajduku je, nakon što su Talijani okupirali Split, ponuđeno da nastupa u Serie A kao AC Spalato, ali čelnici kluba su to odbili. Pojedini igrači uskoro su pobjegli u partizane, a 1944. na Visu počinju s treninzima i prijateljskim utakmicama s britanskom mornaricom. Iste godine britanska vojska pozvala je Hajduk na prijateljsku utakmicu u Bari gdje su Bijeli pred 50 tisuća ljudi razbijeni sa 7:2, ali nekoliko mjeseci kasnije na uzvratu u Split s 1:0 dobiva Hajduk, golom Frane Matošića.
1945.: Proglašeni počasnom momčadi Slobodne Francuske i odbili postati vojni klub u Beogradu
Godinu nakon poziva Britanaca Hajduk je dobio novo priznanje - Charles de Gaulle proglašava Hajduk počasnom momčadi Slobodne Francuske, u vrijeme dok su Bijeli bili na turneji po Africi i Bliskom Istoku, gdje im je i uručen ovaj orden (Libanon).
Shvativši koliki ugled Hajduk uživa u oslobođenoj Europi, vlasti u Beogradu nakon kraja Drugog svjetskog rata željeli su ga preseliti tamo kako bi postao vojni klub, ali iz Splita su dobili košaricu.
1950.: Prvenstvo bez poraza, osnovana Torcida
Na krilima fetivog Purgera Bajde Vukasa Hajduk osvaja 1950. prvenstvo bez poraza (kao pionir na ovim prostorima prije zadnje utakmice dobiva i Torcidu), a tri godine kasnije Vukas i Beara prvi put su izabrani u All-Star Europe koji je na Wembleyju remizirao s reprezentacijom Engleske.
Ista utakmica igrala se i dvije godine kasnije, a Bajdo s hat-trickom i Beara s fantastičnim obranama uništili su Engleze u pobjedi 4:1. Kao prvi profesionalni nogometaš u bivšoj Jugoslaviji, Bernard Vukas 1957. je prešao u Bolognu, što je označilo početak kraja jedne velike generacije.
1973.-1995.: Tri četvrtfinala Kupa/Lige prvaka + po jedno polufinale i četvrtfinale Kupa Uefa i Kupa pobjednika kupova
Hajduk je i u kriznim šezdesetim i trofejnim sedamdesetim godinama krasila prepoznatljiva borbenost i hajdučki duh, upravo ono što se gotovo pa skroz izgubilo u posljednja dva desetljeća. Kruna toga su europski uspjesi kojima se ne može podičiti nijedan klub u Hrvatskoj (makar je Dinamo 1967. osvojio Kup velesajamskih gradova, od 1970. nije prezimio u Europi).
Bijeli nikad u Europi nisu otišli dalje od polufinala, ali podugačka je lista rezultata koji izazivaju strahopoštovanje - polufinale Kupa kupova 1973. i Kupa Uefa 1984., četvrtfinale Kupa kupova 1978. i Kupa Uefa 1984., tri četvrtfinala Kupa/Lige prvaka: 1976., 1980. i 1995.
1991.: Osvojen Kup u Beogradu nakon što je rat već počeo
Na koncu, trofej na koji su najponosnije mlađe generacije hajdučkog puka - Kup maršala Tita osvojen u Beogradu 1991., u začecima srpske agresije na Hrvatsku Alen Bokšić nokautirao je Crvenu zvezdu, koja će istog mjeseca osvojiti naslov prvaka Europe.