Foto: Hina
BRAZIL je pobijedio Hrvatsku u prvom kolu svjetske lige 17:10. U vaterpolu. Seniorskom. Možda može zvučati nevjerojatno, ali razlika u igri je bila još i veća nego što to rezultat pokazuje. Rudić i njegovi igrači smilovali su se i u zadnjoj četvrtini umjesto da odu na +15, dozvolili su da završi "samo" sedam razlike. Kad bih ja bio Ivica Tucak, ovo bi mi bila zadnja utakmica na mjestu izbornika Hrvatske – čime bih pokušao pokazati da imam barem malo poštovanja prema sebi, i prema mjestu na kojem sjedim. Ali da sam ja Tucak, ne bih složio momčad na način kako je slagana protekle tri godine, što danas osjećamo posljedice.
Debakl
Doduše, najlakše je biti prosječan. Recimo, pobijediti Brazil u jednoj neizvjesnoj utakmici. Jer, brat bratu, ne treba ti uopće trener da bi odigrao egal protiv Brazila i pobijedio. U vaterpolu. Treba znati izgubiti od Brazila sedam razlike. Treba primiti 17 golova od Brazila.
Najveća je ovo rezultatsko – igračka sramota hrvatskog vaterpola i sporta općenito. Vaterpolo pamti pa i živi još veće sramote poput one da je netko nabio dug jednog kluba kao što je Mladost na 18 milijuna kuna. Ali, vezano za igru i sam bazen teško da ćemo ovako nešto opet doživjeti.
Imali smo najmanje šest izgubljenih lopti bez faula na vanjskim pozicijama iz čega su sijevale kontre. Sukno je nakon izvođenja s centra nakon primljenog gola, kao zadnji igrač uspio izgubiti loptu i jasno primiti gol. Takvo nešto si ne bi dozvolila niti ekipa Kamena malog koju je vodio u Divljoj ligi svojedobno. Brazil je cijelu utakmicu igrao jaki presing, a naši igrači su izgledali kao da su oni Brazilci koji su tek krenuli s ozbiljnim treninzima, pa ne znaju kako uzeti faul kad te netko tako pritisne.
Gdje je nestao Sukno?
Osim kontri, Brazilci su pokazali sve što moderni vaterpolo ima. Golove s dva metra, Vrlić jednom pored Burića jednom pored Obradovića. Čak i stanoviti Alonso pored Šetke. Broj sedam, Delgado izgledao je kao Sandro Sukno, a Sandro kao neki Brazilac početnik. Osim spomenute izgubljene lopte, imao je cijeli niz nevjerojatnih pogrešaka; ispadanja lopti u cimanju s igračem više, loš udarac (samo jedan uz gol u zadnjoj četvrtini kad su nas Brazilci puštali), još gubljenja lopti kao vanjski igrač u napadu. Imali su i drugi takvih poteza, ali istaknuo se Sandro. Ne samo što je najbolji pa i najmanje od njega tako nešto očekujemo, nego je i u apsolutnom mjerenju bio najgori. Pavić na golu katastrofalan. Svi do jednoga užasni...
U jednom trenutku vidjeli smo poigravanje Brazila. Kad su krenuli u polukontru. Po lijevoj strani loptu je dobio Perrone, prebacio na Delgada na desno, a ovaj vratio u sredinu do Santosa koji je realizirao tu iznimno atraktivnu akciju za 11:5.
Brazil je na kraju treće četvrtine imao 15:6 pa se u zadnjih 8 minuta malo smilovao. U nekim trenucima i suci su malo previše sudili izbačaje protiv Brazila, a nekoliko puta su i oni sami bili naivni – što se i očekuje od brazilskih igrača – i nespretno reagirali. Tako da je omjer igrača više bio 15 protiv 4 u korist Hrvatske. Uz još jedan peterac za nas. Na poluvremenu je Brazil imao samo jednu priliku s igračem više, Hrvatska osam.
Tucak je stigao prije tri godine na čelo reprezentacije. Tada je Vrlić također bio odličan igrač. Nemjerljivo bolji od do Paškve kojega se tada sezonama forsiralo (počelo je to još u Rudićevo doba). Kao što je to i danas, što je i pokazao u ovoj utakmici. Ali nije dobio priliku niti poziv čak ni na pripreme. Nikad. Niz je primjera o kojima ćemo jednog dana opširnije u kojima je pokazao da ne sastavlja reprezentaciju da igraju najbolji. Evo, danas nije bilo Macana koji je odigrao nemjerljivo bolju sezonu od Bušlje, da ne govorimo od Bukića pa da se Obradovića gurne lijevo u nedostatku Muslima. I stvarno nije pošteno kad Paškva, Bukić i Živković mogu dobiti po ne znam ti ja koliko velikih turnira u reprezentaciji, a da je Bebićev mali zakinut i da nikad nije dobio šansu zaigrat na bar na EP-u.
Treba znati izgubiti od Brazila sa sedam golova razlike
Stvarno je veliko umijeće moći i znati izgubiti 17:10 od Brazila. U vaterpolu. Garantiram da bi jako malo ljudi u Hrvatskoj to uspjelo. A još pogotovo uz igru koja je puno bliže bila 15 razlike nego ovome kako je na kraju završilo.
Pišući o treneru čiji krivi potezi kroz godine dovode do ovakvih sramotnih situacija, ni na koji način ne želim umanjiti odgovornost igrača. Ušli su u povijest hrvatskog vaterpola. Sumnjam da ćemo ikad doživjeti veću sramotu, a njihova imena su ostala tu, nešto niže zapisana.
Svaka čast Rudiću. Nije Brazil momčad poput Katara u rukometu koji je pokupovao kompletnu ekipu. Brazil ima naturaliziranog Vrlića i Perronea koji je u biti Brazilac kojega je Španjolska u proteklom desetljeću naturalizirala. Svi ostali, nije bilo Sora, igrači su koji igraju u Brazilu i za koje do sada nisam nikad čuo.
Smijali smo se "jakoj akciji" prije 3 i po godine u Eindhovenu. Ali po 'ko zna koji put, danas je Ratko Rudić pokazao svoju veličinu. I kad govori najveće gluposti to ima puno više smisla nego Tucak i slični tučci. A kamoli kad održi ovakvo predavanje. I to u sportu u kojem je autsajderu puno teže iznenaditi nego u bilo kojem drugom sportu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala