"GLAVA DOLJE - RUKE NA LEĐA", tako se prilikom Mamićevih vrijeđanja novinara drže ostale "kolege". Pišemo ih pod navodnicima, jer u gargantuanskim izvještajima s još jednog Mamićevog obraćanja, ni riječju nisu naveli ni što je bio povod još jednom nasrtaju "Božanskog" na javni medijski prostor, ni tko mu se jedini pri tome našao na putu.
Jasno je i zašto: Novinari ostalih "kuća" i pogotovo njihovi urednici, ne žele priznati da su na Mamićevim mučnim performansima samo statisti i zapisničari, a još im je teže otkriti kako se na njima netko iz branše ipak "usudi" postaviti Mamiću pitanja koja on ne želi čuti.
Mamić je presicu počeo riječima "Povod je emisija "Nulta točka", emitirana jučer na HTV-u, u koju smo bili pozvani, ali nismo htjeli sudjelovati pod njenim naslovom "Propast nogometa u Hrvatskoj. Već sam rekao da postoji medijska mafija, u koju spada ovdje prisutni Alač. Mafija koja ima toliku snagu da organizira do sada nečuvenu emisiju na televiziji. Tvrdim da je organizirano i plaćeno da bi se onakva emisija emitirala."
Nijemi nemoćni promatrači iz "sedme sile" pred Mamićem
"Kolege" nisu istaknule da je "jednog od njih" Mamić teško oklevetao i uvrijedio svrstavajući ga u medijsku mafiju, kao ni da je onda taj "mafijaš" jedini od svih njih stao u obranu vlastitog, ali i novinarskog integriteta. Ne samo time što se nije, poput njih, ukakao u hlače pod povišenim tonom, prezirnim pogledom i visoko podignutim prstom onog kojeg se boje, o kojem ovise, ili jedno i drugo.
Sačekao sam da Mamić završi rečenicu, nakon što čega sam počeo upadati mu u riječ, prekidati ga, postavljati pitanja i potpitanja usred njegovog izlaganja, a čak sam se i bezobraznim upadicama spuštao na njegov nivo. Zašto ovo ističem?
Znajući da će se konferencija za novinare pretvoriti u Mamićev obračun s Indexom, otišli smo na "presicu", ali ne da bi šutjeli dok Dinamov gazda drži propovijedi, optužuje i proziva, nego odgovorili istom mjerom i spriječili Mamića da se i ovaj "sastanak" s predstavnicima medija pretvori u njegov maratonski monolog.
Zamislite kako bi završavale Mamićeve mučne tirade, da pri svakoj to napravi po još par novinara? Tekst je pisan u prvom licu, ne kako bi dizao spomenik svojoj (našoj) hrabrosti, jer ako je "hrabrost" jednom Zdravku Mamiću postaviti par suvislih pitanja o njegovom "specifičnom" načinu vladanja Dinamom, onda kakvo nam je to novinarstvo?