Foto: Pixsell
"NA MOJOJ tribini nema huligana ni baklji..." govori sa semafora Hrvatskog Wembleya na poluvremenu utakmice protiv Norveške igrač Lokomotive, u sklopu kampanje čišćenja i dezinficiranja hrvatskih tribina. Naravno da nema, iz prostog razlog što na tribinama kada igra njegov klub, nema nikoga.
Tribine Nacionalnog stadiona na ovom su meču bile pune, ali s njih osim "folklornog" ZDS nismo čuli ništa, pa se onda s terena čulo glasnije disanje, kao i kada tamo igra klupski koncesionar, ali ne kao Hrvatska i Norveška pred 23 tisuće ljudi, nego samo pred rodbinom i prijateljima.
"Apsurdima" na tribinama na ovoj utakmici tu nije kraj; ne u svečanoj loži, nego među pučanima i to okružena nezbrinutom djecom, populistički se namjestila predsjednica Republike, koja je prije toga jednako strateški otišla pozdraviti Đuru Glogoškog, još jednog uglednika na stadionu Maksimir, ispred kojeg je također bio šator.
Prolazeći kroz njega, čuli smo veću skupinu ljudi kako slavi prijedlog još jedne društvene perjanice neizostavne na utakmicama nacionalne momčadi, suca Ivana Turudića, koji bi zbog verbalnog delikta višegodišnjim zatvorskim kaznama sankcionirao one koji "poricaju prirodu Domovinskog rata".
Kovačev bijes nakon što mu momčad zabije pet komada: Inače bi rekli dobrodošli odmak od dosadašnje prakse mazanja očiju, ali tko još vjeruje Mamićevim stipendistima?
Bizarne scene nisu bile rezervirane samo za stadion i njegovu okolicu, dešavale su se i na terenu: Repka je očajnom, ozljedama osakaćenom i ispodprosječnom protivniku zabila pet golova, ali je sama igrala u najboljem slučaju prosječno.
Ne čudi zato Kovačev žestoki i javni napad (samo)kritike, ali dobro, znao je on za potrebe odglumiti i otrgnuće s Mamićevog lanca, prije nego što bi se vratio na liniju. Ipak, sjetimo se kako je prije dvije godine u isto ovo vrijeme i na istom stadionu govorio Igor Štimac, kada je slaveći pobjedu nad Srbijom 2:0, za koju je najzaslužniji bio Pletikosa, govorio o "odlasku do kraja na SP-u". U odnosu na to, za Kovača bi rekli da je veliko osvježenje da ne znamo kako su ionako "svi oni isti".
"Nikome nije lako zabiti pet golova..." ovakvoj Norveškoj itekako je
Medijski uljepšavači istine i navijači sklonijih iluzijama odverglat će kako "Norveška nije Andora ili San Marino", a ne zaboravimo i kako danas svi igraju nogomet i nikome nije lako zabiti petardu. Ostavimo to onima koji vjeruju u navedene doskočice i istaknimo ono što je bilo očito gledanjem utakmice: Norveška nije zaludu već 15 godina daleko od velikih natjecanja, a zadnji europski relevantani igrači bili su joj Carew i Riise.
I ova momčad, koja je doduše premlada, je loša, prije svega tehnički, ali iznenadila je i fizičkom inferiornošću, iako su gosti bili agresivni i davali sve od sebe. Što se tiče kreative i ofenzive, trudili su se kombinatorikom, brzom tranzicijom u napad i širenjem igre na bokove pokazati da kuže taktičke osnove, ali zalaganje ostaje u sjeni njihove nesposobnosti da spoje više od tri dodavanja, jer nakon toga im lopte odlaze protivniku ili u aut. Njihova obrana i golman doista su bili na spomenutoj "San Marino - Andora" razini. Lijepi su udarci za Brozovićev i Perišićev gol, ali Nyland je reagirao kao smiješan vratar.
Pitao sam norveške kolege zašto su nam ranije prodali priču da je ova njihova reprezentacija "najjača od Solskjaerove", a oni su mi, uz isprike na pretjerivanju objasnili kako im ključnim igračima obrane: golmanu, središnjem braniču i desnom bočnom prvenstvo počinje tek sljedećeg tjedna, pa su u "prednatjecateljskom" ritmu. Nadalje, kapetan Skjelbred ozlijedio se nakon samo 20 minuta, a mijenjao ga je Samuelsen koji nije igrao mjesecima.
Možda najveći hendikep stanje je i status Daehlija, njihovog najkreativnijeg igrača, koji posljednjih godinu dana ne igra u klubu, a uz to je i trenutno ozlijeđen, pa kod Hrvatske ne bi ni nastupio da nije toliko bitan. Nismo primjetili njegovu važnost za momčad, jer zbog svega navedenog izašao je iz igre nakon sat vremena. Koliko je siromašan norveški kadar govore i preostale zamjene: Umjesto nezamjenjivog Daehlija ušao je Nielsen, a on nije igrao od početka jer je ozlijeđen.
Lakonogog Elyounoussija, koji je zabio Hrvatskoj na prijateljskoj utakmici prije tri godine u Oslu, ali je sada promašio penal, zamijenio je još jedan Marokanac i strijelac iz prijateljske utakmice protiv Hrvatske na Maksimiru davne 2010.: Abdellaoue je kao napadač u zadnje dvije sezone za Stuttgart postigao tek jedan gol, zbog čega je poslan u drugu momčad, a u Zagreb je također došao ozlijeđen!
Rezultat puno bolji od igre
Kada znamo sve ovo, jasno je zašto nitko ne može biti oduševljen zbog pobjede nad ovako skromnim i k tome još desetkovanim protivnikom, kao i što je, kada usporedimo širinu kadra (kvalitetu da ne spominjemo) smiješno slušati o hrvatskim problemima s ozljedama, s obzirom da smo vidjeli kakav je "stacionar" u neusporedivo skromnijoj norveškoj momčadi.
Hrvatska je pobijedila s pola snage na individualnu kvalitetu i zato što joj je od osam udaraca upućenih na gol, čak pet unutra i završilo. Ali, ne može se na osnovu ove utakmice preoštro suditi Kovačevim izabranicima, jer protiv zahtjevnijeg protivnika sigurno bi igrali bolje. Uostalom, jake reprezentacije ne briljiraju u kvalifikacijama, nego ih odrađuju; Španjolska jednim golom pobjeđuje Ukrajinu, dok Nizozemci i Talijani jedva spašavaju bod protiv Turaka i Bugara.
Jedvaj, Vrsaljko i Pjaca, umjesto Ćorluke, Srne i Olića
Kako bi Hrvatska na EP-u sljedeće godine (na pragu kojeg je ovom pobjedom, ali i remijem na utakmici Bugarska - Italija) konkurirala za visoke domete, nužno je osvježiti momčad. Kovač bi Ćorluki nakon ovako očajne partije morao objasniti kako nije preplaćen na mjesto, jer za vratom mu puše Jedvaj. Srna je također već godinama nedodirljiva institucija, ali Vrsaljko je zaslužio priliku, osim ako se kapetana poput Pletikose ne pušta da sam odluči do kada će igrati. Nevjerojatni Olić opet je zabio, ali šteta ga je pod stare dane trošiti na krilu, kada mladi Pjaca pokazuje da je itekako vrijedan šanse na poziciji koja je njegova.
Hrvatska konačno ima golmana svjetske klase, a na pola kvalifikacija za EP zabila je više nego u cijelim produljenim za SP
Dvije najbolje vijesti za navijače Hrvatske potvrđene na utakmici s Norveškom su: Hrvatska nakon desetljeća čekanja, konačno u Danijelu Subašiću ima golmana najviše klase. Također, zahvaljujući preciznosti i šupljoj obrani suparnika, večeras je došla do 15 golova u pet utakmica kvalifikacijske skupine. U cijelim kvalifikacijama za prethodno veliko natjecanje postigla je tek 14 golova, za što joj je trebalo čak 12 utakmica.
Ostale komentare autora pročitajte OVDJE