Sinkronizirano plivanje je vodeni sport koji uključuje elemente plivanja, plesa i gimnastike. Nastalo je krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U Europi i Sjedinjenim Američkim Državama postao je popularan zahvaljujući pionirima tog sporta, poput australske plivačice Annette Kellerman. Prva natjecanja održana su 1930. Nastup engleskih plivačica Eleonore Holm i Ester Williams na filmu omogućio je njegov brži razvoj.
Sinkronizirano plivanje olimpijskim je sportom proglašen 1980., a prvi se put na Olimpijskim igrama pojavio u Los Angelesu 1984. Natjecanja se održavaju u dvije discipline, duu i timu, u kojem mogu nastupiti od 4 do 8 natjecateljica. Tijekom natjecanja pojedinac ili momčad izvode program koji se sastoji od niza ritmički povezanih plivačkih pokreta i figura u vodi, i to sve u ritmu glazbe. Najčešće se na jednom natjecanju izvode po dva programa, obavezni i slobodni. Bazen za sinkronizirano plivanje dug je 30 metara, širok 25 i dubok tri metra.
U Hrvatskoj postoji sedam klubova, a prvi se put taj sport u nas mogao vidjeti u Zagrebu 1952. na plivačkom susretu reprezentacije bivše države i reprezentacije Francuske. Studentice Ljiljana Špoljarić i Karmen Weber su u siječnju 1988. osnovale sekciju sinkroniziranog plivanja pri vaterpolo klubu “Mladost”. Prvo otvoreno prvenstvo Hrvatske u solu i duu za juniorsku i
seniorsku kategoriju održalo se 20. i 21. studenog 1993. godine u Zagrebu.
Uz ritmičku gimnastiku, sinkronizirano plivanje je sport u kojem nastupaju samo žene.
Natjecanja u Londonu održavat će se u Olimpijskom parku vodenih sportova. Dua će se za medalje boriti od 5. do 7. kolovoza, a timovi 9. i 10. kolovoza.