Foto:Guliver Image/Getty Images
98. Alcides Ghiggia: Urugvaj - Brazil 2:1, finale SP 1950. u Brazilu
Bez obzira što je svjetsko prvenstvo u Brazilu 1950. godine bilo organizirano neposredno nakon velike svjetske klaonice zvane Drugi svjetski rat i bez obzira što iz raznoraznih razloga neke veoma jake reprezentacije poput Njemačke, Mađarske, Čehoslovačke, SSSR ili Argentine (Argentina i Brazil su prekinuli svaku uzajamnu sportsku kominukaciju što je rezultiralo argentinskim bojkotom prvenstva) nisu doputovale, Brazil se u datim okolnostima potrudio organizirati zaista korektan turnir.
Organizacijski kaos
Istina, bilo bi pogrešno tvrditi da je sve bilo idilično. Nije. Štoviše, kaos su pokazivale skupine u prvom krugu natjecanja, koje su bile formirane na veoma čudan način. Kako su brojne reprezentacije koje su se plasirale na prvenstvo otkazale u posljednji čas (moramo imati na umu da je put do Brazila bio dalek i skup i iziskivao je velika sredstva koje mnoge zemlje poharane ratom nisu mogli izdvojiti), neke grupe su imale po samo dvije reprezentacije. Tako je recimo Urugvaj bio u grupi samo sa slabašnom Bolivijom.
Engleska sramota
Ipak prvenstvo je bilo veoma zanimljivo, a kao dva apsolutna favorita izdvajali su se Engleska, kolijevka nogometa, reprezentacija koja se napokon udostojila zaigrati "njihovu" igru sa ostatkom svijeta te domaćin Brazil. Engleska je veoma brzo završila svoj nastup osramotivši se i izgubibvši od amatera iz SAD-a 1:0. Taj poraz se i danas smatra najvećim iznenađenjem u povijesti svjetskih prvenstava, a koliko je taj poraz Engleza bio neočekivan, govori podatak da su neke novine u Engleskoj, misleći da je riječ o pogrešci na tadašnjim faksovima, napisale da je Engleska slavila s 10:1.
Furiozni Brazil
S druge strane, Brazil je dominirao. Strašna momčad predvođena fantastičnim tehničarima Ademirom, Jairom, Zizinhom i ostalima relativno bezbolno je prošla svoju grupu u kojoj je bila i vrlo dobra Jugoslavija te se skupa s Urugvajom, Španjolskom i Švedskom plasirala u finalni turnir. Te četiri momčadi su igrale svaka sa svakom i konačni pobjednik te mini lige postat će novi prvak svijeta. Dok se Brazil furiozno prošetao pokraj Šveđana i Španjolaca zabivši u te dvije utakmice 13, a primivši samo 2 gola, Urugvaj se mučio. Na jedvite jade su dobili Španjolce 3:2, a s Šveđanima su odigrali 2:2. Posljednje kolo između Brazila i Urugvaja davalo je prvaka, a Brazilu je bio i bod dovoljan. Prepuna Maracana na kojoj se natiskalo 200 tisuća ljudi očekivala je laganu pobjedu Brazila i proslavu prve brazilske titule. Iako je prvo poluvrijeme prošlo bez golova, Brazil je bio puno bolja momčad, a kad je početkom nastavka Friaca zatresao mrežu golmana Maspolija, Maracana je eruptirala. Ipak, mali, ali žilavi Urugvaj se ne predaje. To im nije dopustio njihov mitski kapetan Varela. Legenda kaže da su sve brazilske novine tog finalnog dana unaprijed proglasile Brazil novim prvakom, a Varela je te novine odnio u WC i navodno je cijela momčad urinirala po njima.
Tragedija na Maracani
Varela je svoje igrače gurao naprijed te su najprije u 66. minuti preko sjajnog Schiaffina izjednačili, a ono što se dogodilo 13 minuta poslije biti će uvertira za nešto što se u povijesti, ne samo sportskoj, naziva "Tragedija na Maracani". Tada gol za naslov i za senzaciju nad senzacijama postiže omaleni Alcides Ghiggia. Kad je sudac svirao kraj 200 tisuća ljudi je zanijemilo. "Tišina je bila stravična, neizdrživa", rekao je kasnije predsjednik FIFA-e Jules Rimet, a slično je pričao i tadašnji izbornik Brazila Flavio Costa: "Ta sablasna tišina odsjekla je noge našim igračima". Nakon početnog šoka zavladao je bijes, plač, smrt. Nekoliko ljudi je umrlo na tribinama, a bilo je i onih koji su od razočaranja sami sebi presudili.
Među mnogima koji su toga dana na Maracani plakali bio je i otac jednog dječaka koji se, vidjevši svog oca kako pati, zarekao da će samo zbog njega učiniti sve da Brazil postane prvak svijeta. Osam godina kasnije dječak je ispunio obećanje, ali o tome ćemo jednom drugom prigodom.
>>> ODBROJAVANJE UZ INDEX: 99 dana do SP-a, gol Carlos Alberto