Ilustracija: Index
GOTOVO je, HRVATSKA je ponovno zapela u skupini Svjetskog prvenstva. Porazom od Meksika (1:3) izabranici Nike Kovača oprostili su se od natjecanja u Brazilu. Utakmicu desetljeća za Index je analizirao bivši reprezentativac i sadašnji trener Hajduka Igor Tudor.
Podsjetimo, Tudor je za Index analizirao utakmicu protiv Brazila u kojoj je Hrvatska pokupila simpatije cijelog svijeta.
.....................................................................................................................................................................
Najveću istinu o porazu protiv Meksika i o samom nastupu Hrvatske na Svjetskom prvenstvu rekli su već nakon utakmice dva naša ugledna internacionalca Vedran Ćorluka i Luka Modrić. S obzirom na kvalitetu naše momčadi ovaj je rezultat - neuspjeh.
Bolja momčad je otišla dalje
Osnovno što upada u oči su imena klubova u kojima su naši reprezentativci, praktički, među glavnim igračima u usporedbi s klubovima igrača meksičke reprezentacije. Taj disbalans veličine klubova, odnosno igrača, u odnosu na prikazano na terenu glavni je pokazatelj da se negdje pogriješilo.
Stekao se dojam, s kojim će se svi složiti, da je bolja momčad išla dalje, što nas sigurno može zabrinuti upravo zbog navedenog disbalansa.
Kovačić je bio bolje rješenje od Pranjića, a Rakitić je bio predaleko od suparničkog gola
Osnovna promjena uvedena za ovu utakmicu bilo je igranje s trojicom veznih igrača od kojih je jedan bio Danijel Pranjić. I pokazalo se da nam je to donijelo ono što inače govorim kad se igra na takav način - kontrolu igre, odnosno posjed. Općenito sam mišljenja da je igrajući samo s dva zadnja vezna jako teško uspostaviti igru, odnosno prisiljen si igrati puno okomitiju, izravniju vrstu nogometa, za koju opet trebaš imati takve igrače.
Otpočetka sam mišljenja da Hrvatska, budući da ima najveću kvalitetu u sredini terena, mora igrati s trojicom veznih igrača i puno kombinatorike. U svezi s tim, o utakmici s Meksikom istaknuo bih nekoliko detalja: Mateo Kovačić je definitivno bolje rješenje od Pranjića, Ivan Rakitić je na toj poziciji u svakom slučaju dobar, ali ujedno za nas i predobar da bi ga koristili na tom mjestu predaleko od suparničkog gola.
Olić je uvijek bio i bit će centralni napadač
Treća stvar odnosi se na organizaciju faze napada. Ta igra donijela nam je, doduše samo u prvom poluvremenu, posjed i prevlast ali samo do 30 metara udaljenosti od suparničkih vrata. U tom zadnjem dijelu terena nedostajalo je automatizma, šablona i ideje, i nadasve igre između linija.
Kolikogod je Ivica Olić odigrao dobar turnir, on je za mene uvijek bio i bit će, i ja bi ga uvijek koristio, samo kao centralnog napadača.
Kovač mora postići da glavni igrači igraju kao za svoje klubove
Na izborniku Niki Kovaču je da u budućnosti postigne to da naši igrači Barcelone, Reala, Bayerna, Intera budu najblaže rečeno na istoj kvalitativnoj razini kao što to jesu u svojim klubovima, a budući da ovdje igraju i protiv slabijih igrača nego u svojim klubovima, možda čak i na većoj (razini).
Ono dobro što sam vidio na samom turniru je protiv Brazila velikim dijelom utakmice dobro organizirana faza obrane, protiv Kameruna odlično iskorištena igra i realizacija s igračem više, a kontra Meksika postavljeni sustav sa ciljem da se postigne igra koja bi nama trebala odgovarati (a koja, pokazalo se, treba još puno usavršavanja, rada i, po mojem skromnom mišljenju, drukčije “promiješanih” igrača).
SP je pokazalo da se kvalitetni nogomet ne igra samo u Europi
Još jedna “povijesna”, kako volimo reći, utakmica, je za nama, a iduća “povijesna” stiže već na Europskom prvenstvu za dvije godine. Pokazalo se da se kvalitetni nogomet igra ne samo u Europi nego i na drugim kontinentima, te ćemo s nestrpljenjem pratiti borbu za svjetsku prevlast
između Južne Amerike i Europe.
PRATITE I OSTALE INDEXOVE STRUČNE SURADNIKE NA NAŠOJ TEMI!