Prisjetio se večeri kada je Uskoka došao po njega:"Agenti Uskoka su došli, pretpostavljam da ih je bilo, koliko sam iz priče čuo, jedno 20-ak. Osjetio sam neku gorčinu, u tom momentu nisam znao zašto su me posjetili. Inače, tu večer išao sam u posjet prijatelju koji je izašao iz bolnice. Njih četiri su mi prišli, taman blizu prijateljevog stana i izvadili značke i rekli "pođite s nama". Da vam sad ne pričam šta je bilo kući... Vode me u punice, tamo sjede četvorica, vode me u moj stan gdje mi je pokojni otac živio, a u autu sjede četvorica. U najmanju ruku mislio sam da sam nekoga ubio ".
Nisam ni znao gdje idem, uzeo sam samo osobnu iskaznicu i nešto novaca, mislio sam ispitat će me i pustiti kući. Nemam razloga za strah.Mogu vam reći da sam se spasio kad sam došao u Remetinec. Pomoglo mi je kada mi je supruga došla prvi put u posjet. Suze s njene strane i s moje. Tek kad je rekla da su djeca u redu i da je ona super, i meni kazala da se ja samo držim, onda mi je laknulo. Na kraju vidiš tko ti je, a tko nije prijatelj. Ipak, moram naglasiti da što je više vrijeme prolazilo, više su ljudi vjerovali u moju nevinost. Pokušavam zaboraviti, ali oprostiti neću sigurno", za kraj će Prale.