Foto: Dea Redžić
ŠTO se promijenilo nakon 30 godina? Vrijeme u košarci i dalje se mjeri u frejmovima, a Šibenik se permanentno žali da mu se nešto oduzima, baš kao i taj režimski oduzet naslov prvaka. Na prvi pogled, sve je slično travnju 1983. Na drugi - ništa nije isto. Nema više ni te Šibenke, koja je 9. travnja 1983. godine odigrala najveću košarkašku i političku utakmicu u državi. Pojele su je godine poraća i privatizacije, da bi nakon stečaja njezini temelji bili predani gradu na adaptaciju. Danas se stvara neka nova Šibenka, čiji je moto pohranjen i toj u utakmici finala play offa bivše države. Zato su se i navijači nakon dugo vremena vratili u klub, koji je danas ponovo na pragu prve lige, baš kao i 1980., kada je ušao u prvi razred bivše države.
"Bila je to najprljavija igra, najprljavija stvar koja se mogla dogoditi. Sve je bilo jasno, i tada se moglo dokazati. Igrala se utakmica nakon utakmice"
Šibenka je uzela naslov nakon što je naš sugovornik, Ilija Matijević, sudac u majstorici prije 30 godina, svirao faul na Petroviću, a on pogodio oba bacanja za veliko slavlje. Potrajalo je samo do sljedećeg jutra. Iako je bila nedjelja, predsjedništvo Košarkaškog saveza Jugoslavije sastalo se i poništilo utakmicu.
"Ovog časa vidite vrijeme koje kreće kada Dražen uzima loptu, ulazi u proigravanje, pivotira, diže se na šut. Molim vas da to i sami pratite; u momentu kada dolazi do kontakta igrača Bosne Hadžića desnom rukom na lijevu ruku Dražena Petrovića, mjerač vremena pokazuje sekundu i 14 frejmova, odnosno sekundu i 56 stotinki do kraja. Ja sam tada zviždao", objašnjavao je večer kasnije u Dnevniku sudac Ilija Matijević uz snimku s utakmice.
Bila je dvojbena i Matijevićeva uloga te večeri, prepuna štetnih odluka za Šibenku.
"Sudio sam ono što sam vidio. Jasno da je dvojbeno kada je politika u to vrijeme bila indicentna"
Dvije najduže sekunde u povijesti jugo-košarke nisu obilježile samo život tada 43-godišnjeg Matijevića, koji je na njima sagradio imidž, već i postale jedinica vremena na Baldekinu koji nikada više nije igrao tako važnu utakmicu.
Šibenik je pokazao otpor koji Dražen i danas simbolizira
Odluka Šibenke da ne otputuje na novu utakmicu, dogovorenu u Novom sadu, udarila je konture Draženovoj silueti upornosti i inata, koja ga 20 godina nakon smrti toliko očito razlikuje od ostalih.
"Tada je već vladala tolika pomama za Draženom, imao je mnoge ponude. Vjerujte, svi hrvatski klubovi u to doba, od Zadra, Splita do Zagreba, svi prijašnji prvaci države, nisu mogli zamisliti da Šibenka bude prvak. I sama pomisao na to bila im je grozna. Svi su se otimali za Dražena i svima je bilo u interesu da Šibenik izgubi"
"Bila je to politička odluka. Sljedeće godine bile su Olimpijske igre u Sarajevu, no to mene nije zanimalo. Nisam se dvoumio, ja sam samo sudio. Nakon utakmice sam otišao kući vlakom i sutra ujutro saznao da je utakmica poništena. Novinari su u to vrijeme morali šutjeti, Beograd jednostavno nije dopustio drugačije. Oni su bez ikakvog razloga poništili utakmicu na sastanku u Beogradu, kontra svih pravila. Mogao sam to i misliti, kada sam vidio da su na Baldekinu bili neki ljudi koji nemaju veze s košarkom. Helikopterom su doveli tvorca booma u privredi Bosne, Emerika Bluma. Čovjek je bio u godinama, ali nekako su ga doveli na tu utakmicu. On mi se kasnije ispričavao, slao mi je telegrame. Umro je sljedeće godine", prisjeća se Matijević koji je u to vrijeme već bio olimpijski sudac, a čekale su ga i Igre u LA-u.
"Uništili su mi karijeru, najbolje sudačke godine. Započeo je moj progon, cijela obitelj mi je bila na nišanu. U to vrijeme nijedna važna utakmica u Jugoslaviji nije mogla bez mene proći. Sudio bih da je stvar bila i obrnuta, a optužili su me da sam uzeo novac. Bio sam oprezan, znao sam da je stanje u politici incidentno, ali sudio sam ono što se dogodilo. Ono što se odvijalo nakon utakmice, to je izvan svih ljudskih normi, makar ni to nije točno, jer su ljudi ponekad gori od zvijeri"
Zanimljivo je da su protiv otimačine najžešće prosvjedovala dva Srbina: beogradski sveučilišni profesor dr. Radomir Šaper i generalni sekretar Svjetske košarkaške federacije Fibe Bora Stanković!
"Najgore su postupili moji Hrvati, ljudi koji su se stalno lizali s mojim Beograđanima. Ne okrivljujem Srbiju, već Beograd. Predsjednik olimpijskog odbora tada je bio Hrvat Branko Mikulić, no što to vrijedi. Imali smo mi i 90-ih moć, tri najmoćnija čovjeka u zemlji bili su Hrvati"
"Mirko... Zajedno smo sudili njegovu posljednju utakmicu, rekao mi je, ostavi se toga, idemo u trenere... Nisam htio. On je htio Dražena u Ciboni"
Je li istina da je tadašnji predsjednik saveza Makedonac Vasil Tupurkovski od Dražena tražio da promaši jedno bacanje i da utakmica ode u produžetak?
"To sam čuo tek kasnije. U dvorani je bilo takvo okruženje da je pokojni spiker Anzulović jedva mogao prenositi utakmicu. Nije bilo nijednog incidenta, jer su Šibenčani znali da ću prekinuti utakmicu. No, kada je krenulo slavlje, krenuo je strahoviti pritisak Bosne. Tu je sve počelo. Bilo je novinara koji su pisali, Zoran Kovačević, Sanko Kučan, Darko Kolombo, ali Sportske novosti tada su bile tek zagrebački tjednik, a vladala je beogradska klika. Bila je to hajka neviđenih razmjera. Ovo što se danas piše je nula bodova. Trebalo bi se pisati više, jer košarku nam vode banditi"
U 30 godina promijenilo se sve, ali opet, tako malo toga.