PETNAESTAK minuta euforije i 4683 gledatelja. Bolna i tužna kulisa zagrebačke Lige prvaka. Dinamo je opet vjerojatno dosegnuo rekord, ovaj put ne po broju primljenih pogodaka, već prema postotku (ne)prodanih ulaznica. U klubu tvrde da nisu frizirali vijest o naplaćenih 12 tisuća paketa za skupinu Lige prvaka, ali će svakako ispitati kako je moguće jer ih je na stadion stiglo tek trećina. Cijene su mogle elastičnije pratiti trend troškova života, ali mišljenja smo da to ovdje nije jedini problem.
"Mogu se ljudi odreći, primjerice, cigareta i doći na Porto. Ovdje se radi o nerazumijevanju tko je tko u europskom nogometu", nakon utakmice komentirao je potpredsjednik vlade Radimir Čačić, dok nas je žicao upaljač.
Mamiće više nitko ne dolazi ni vrijeđati
Zdravko Mamić sarkastično je dobacio: "Atmosfera je bila odlična", a mlađi brat direktor bio je određeniji:
"Za mene je ovo neobjašnjivo. Respektiramo sve, situacija je teška, ali Liga prvaka se ne igra svaki dan, već tri utakmice na svom stadionu tijekom godine. Dinamo i grad Zagreb zaslužuju više ljudi na svom stadionu"
Mamiće ovaj put čak nitko nije ni vrijeđao s tribina.
"Nemam komentara", to je poruka Ivana Kelave Dinamovom navijačkom korpusu koji je iz godine u godinu, i iz utakmice u utakmicu, sve tanji.
Nitko to nije želio reći, ali ovo je bila prava sramota. Neugodno je bilo uopće biti dijelom toga. Uz ovakav pristup publike, ispada da Dinamo Ligu prvaka uistinu igra samo za Mamićevu kasu, a upravo je to ono što navijači vole isticati kao argument u borbi protiv "nečastivog".
"Ja zaista ne znam kaj bi vam rekao. To je tak'. Možda bi više ljudi bilo da je ulaznica jeftinija, ali kažem, tko zna. Jedino što znam jest da mi na to ne možemo utjecati. Žao mi je zbog toga", slagao je Pivarić misli sa suigračima.
Duje Čop poručio je: "Ok, nismo Barcelona da nas svaku utakmicu gleda 50 tisuća ljudi, ali zaslužili smo bolje"
Oni koju su ipak izdvojili novac za pakete ili pojedinačne ulaznice slijedili su na tribinama ritam Dinamove igre.
Prvih 15 minuta djelovalo je udarnički, jer iako je Porto pokazao klasu, Dinamo je stvarao šanse. I to vrlo izgledne, preko Brozovića i Čopa. Pogodak Lucha, ali onog "krivog", portugalskog, a ne Dinamovog, par minuta do kraja prvog dijela pojačao je tišinu koja je zavladala nakon huka s početka.
S istoka se čuo tugaljivi zvuk jedne trube, stadionom su odjekivale upute Ante Čačića, a mogli smo čuti i kako večeras smušeni Kelava namješta živi zid. Sredinom drugog poluvremena Dinamo je svojom igrom opet na kratko razbudio tribine. Skandiralo se Joeu Šimuniću koji je u nekoliko navrata spretno čistio Dinamov šesnaesterac. Veliki pljesak pokupio je i Mateo Kovačić koji se vratio nakon ozljede i u igru ušao u 81. minuti.
"Nema predaje", zaorilo se na trenutak sa sjevera, ali daleko je to od onog poticaja koji Modrima treba u ovakvim utakmicama.
"Da nam je taj pravi huk... Moramo priznati, nedostaje...", priznali su igrači Dinama.
Preko puta sebe imali su preiskusnog, renomiranog protivnika. Bez obzira na velike promjene koje je doživjela njihova momčad, za Dinamo su drugi svijet. No, kada bi Dinamo možda zabio pokoji pogodak iz šansi koje stvori, taj svijet bio im puno dostupniji. To je jedina razlika između Dinama i europskih ekipa, kaže Tonel. "Moramo zabiti gol"
Valjda će jednom doći i ta pobjeda koju Dinamo čeka godinama. Ako zbog ničeg, onda zbog atmosfere. Modri je napresušno trebaju, jer ova priča u suprotnom baš i nema previše smisla.
Drukera će uvijek biti, ali Liga prvaka trebala bi biti i jest užitak za široke mase. To je spektakl koji košta, ali vrijedi. Liga prvaka je dio kulture, očito svugdje osim u Zagrebu. Bez obzira na lošu vibru oko kluba i eskapade Zdravka Mamića, vjerujemo da je problem praznih Dinamovih tribina druge naravi. Istina, Porto nije Real Madrid niti poseban mamac za publiku, ali njihov je nogomet dovoljno "europski" da zadovolji publiku koju nogomet, u svojoj biti, zanima.
> Kraj sjajnog Čačićevog niza i nastavak Dinamove europske noćne more
> Lucho zabio Dinamu u čast svog oca koji je preminuo uoči utakmice!
> Dinamu za borbu s velikim dečkima nedostaju navijači, strijelac i "El Comandante"