Foto: Getty images
TRANSFERMARKT frikovi mogu do jutra zbrajati sve one milijune eura uz imena Scolarijevih zvijezda i ma kako god suma nevjerojatna bila, 12. srpnja 2014. godine postalo je jasno kako 200-milijunska nacija peterostrukih svjetskih prvaka nikada u 84-godišnjoj povijesti nogometnih smotri nije poslala lošiju momčad. Ista je nažalost samo rezultat cjelokupne Fifine bajke "Brazil domaćin SP-a", čiji su "glavni likovi" kriminal, organizacijski fušeraj, bogati tatini tifosi i smiješni plaćenici sa zviždaljkama.
Sve ono s čim je japanska kamikaza Juichi Nishimura darivala Carioce na otvaranju SP-a protiv Hrvatske, uzeo je Brazilcima u utakmici za treće mjesto novi sudački anonimus, Alžirac Djamel Haimoudi. Kod prvog gola Arjen Robben bio je u trenutku pada najmanje metar i pol izvan kaznenog prostora, dok je drugom golu Oranja prethodilo zaleđe. Simptomatično je kako je četvrti sudac na stadionu Garrincha bio upravo Nishimura, postavljen valjda kao podsjetnik Brazilcima da se nemaju zbog čega žaliti te moraju biti sretni što su i grupu prošli.
Što se jednom razbije...
Ipak, potpuno bespredmetno je nakon svega izvlačiti se na sudačke pogreške. Brazilci moraju priznati prvenstveno sebi da je njihov forte, najskuplja obrana na svijetu, za čiji su stoperski par David Luiz - Thiago Silva pariški šeici platili više od stotinu milijuna eura, potpuno podbacila. Još od dvoboja protiv Hrvatske bilo je jasno da nešto ne štima u posljednjem redu Carioca, međutim atmosfera u momčadi koliko - toliko je držala koheziju. Nakon debakla u polufinalu, opjevana obrana doslovno se raspala, a ma koliko se Scolari trudio sastaviti te komadiće samopouzdanja, bio je dovoljan samo jedan jeftini gol da maske padnu, a Carioce prime novu porciju sramote.
Stotinu Scolarijevih grešaka
Vidjevši sve prezentacije Brazila na ovom SP-u, čovjek se mora zapitati što je Scolari radio posljednjih godinu dana i gdje je nestala ona momčad s Kupa Konfederacija. Sasvim je jasno kako je izbornik Carioca potpuno promašio s kadriranjem momčadi, taktičkim pristupom te psihološkom pripremom. Njegovi mladi igrači doslovno su implodirali pod pritiskom enormnih i nerealnih očekivanja, dok je Fred kao napadačko rješenje, podjednako velika sramota i brazilske nacije i vizije "Big Phila". Ako u špici i nije bilo alternative, onda drugdje jest, a Maicon, zasigurno najbolji igrač duela s Oranjama, dokaz je toj tezi. Napravio je više no Alves u pet susreta.
Dječje fore van Gaala
Danima uoči susreta u Brasiliji izbornik Nizozemske Luis van Gaal ponavljao je kako je utakmica za treće mjesto potpuno nebitna, štoviše kako on već godinama sugerira čelništvu FIFA-e da ovo pravilo promijene. Na koncu se ispostavilo kako je ovo bila klasična "pila naopako" kojom je pokušao zavarati protivnika. Osim što je promijenio tek dva igrača u sredini terena, Van Geniaal poslao je na travnjak praktički najjaču momčad koja je svih 90 minuta grizla kao da sutra ne postoji. Njegove tvrdnje izgledale su upravo smiješne, ali još smješnijom čini se mogućnost da je zaista nasamario Brazilce.
Treće mjesto fantastičan uspjeh Nizozemaca!
No, debakl Brazilaca ni u kom slučaju ne smije baciti sjenu na veliki uspjeh ove nizozemske generacije i izbornika van Gaala, koji je s pravom zaradio nadimak van Geniaal. Uz zvijezde poput Robbena, Sneijdera i van Persieja "usudio se" postaviti na gol 24-godišnjeg Cillessena, a da je ovaj tek u 2013. odigrao prvu pravu profesionalnu sezonu. Obranu Tulipana hrabro je sastavio od mladića Feyenoorda Martinsa, Janmaata i De Vrija, a sredinom terena pustio da ordiniraju Daleya Blinda, Wijnalduma i Clasiea, neiskusne veznjake Feyenoorda, PSV-a i Ajaxa. Svi oni zajedno vrijede kao jedan neiživljeni ofenzivni veznjak, pardon stoper - David Luiz.