Foto: Fotomontaža/Index, RK PPD Zagreb
Legendi jugoslavenskog rukometa ovo je sigurno najveći projekt u trenerskoj karijeri, a zanimljivo je da je Vujović igračku karijeru trebao završiti upravo u Zagrebu. Kada govorimo o Vujoviću, onda svakako moramo spomenuti Metaloplastiku. Stariji će se sjetiti čuvene ekipe koja je s Mirkom Bašićem na golu, Vujovićem, Cvetkovićem, Portnerom, Mrkonjom, Kuzmanovskim, Rnićem, Vukovićem, Isakovićem i ostalima pokorila Europu, dok je u Jugoslaviji 80-ih sijala strah i trepet.
"Iskreno mi je žao što me Zoran Gobac kao igrača nije uspio dovesti u Zagreb. Bila su to neka sretna vremena, nekako smo drugačije, opuštenije živjeli. Sve ostalo kasnije, nažalost, ostavilo je dubok trag. Ja sam čak tada planirao kupiti stan u Zagrebu od ugovora kojeg sam imao u Barceloni", rekao nam je Vujović u svom prvom velikom intervjuu kao trener Zagreba.
"Moji igrači nisu završili školu, a već moraju ići na fakultet"
Vujović je na mjesto trenera stigao umjesto Borisa Dvoršeka. Popularni Bota izgubio je negdje na putu viziju i snagu, a Zoran Gobac kao nemilosrdni vladar iz sjene bez previše razmišljanja pokazao je palac prema dolje.
"Na žalost, kako kaže ona narodna dok jednome ne smrkne, drugome ne svane. Žao mi je kad se kolegi tako nešto dogodi", tvrdi Vujović, koji je već detektirao prve probleme u svojoj novoj ekipi.
"Ima puno materijala u Zagrebu, puno mladih igrača, ali kao da su prerano ubačeni u vatru, kao da nisu završili školu, a već moraju ići na fakultet. Oni još uvijek nemaju onu liniju sigurnog igranja. Igraju utakmicu u Brestu i pomislite da bi mogli biti prvaci Europe, a onda pokažu jako lošu igru protiv jednog, objektivno, slabijeg protivnika. Moraju dobiti na rutini, jer vi sigurno znate da dobre, prave ekipe pola utakmica odrade na rutinu. Čak protivnik u jednom dijelu bude bolji, ali na kraju se završi onako kako se treba završiti i njima to nedostaje. Oni u svakoj utakmici moraju igrati 200 posto, oni ni jednog protivnika ne smiju podcijeniti. Hoće li se to promijeniti za dva, tri ili šest mjeseci, bit ćete prisutni pa ćete vidjeti".
Mislite da, kako bi to najveći motivator Ćiro Blažević rekao, dečkima trebaju narasti muda?
"(Smijeh) Ćiro ima takav stil izražavanja, on je elokventan i njemu to prolazi, ali ako ja to kažem možda bi ljudi to krivo razumjeli. Rekao sam igračima da su prefini dečki, bit će pravi zetovi, ali rukomet je fizički sport, sport kontakta i na tome moramo poraditi".
Vujović je ušao među legende Vardara
Vujović je na glasu kao vrlo temperamentan trener. Verbalni okršaji s protivnicima, fizički sa sucima te zaustavljanje interventne policije samo su dio njegova opusa zbog kojeg je ušao među legende Vardara. Posebna je njegova veza s Komitima.
"Puno stvari sam postigao u životu, ali to što sam u Vardaru doživio to graniči s fantazijom. Da jedan trener ima takvo obožavanje. Oni spremaju poseban spektakl. Nevažni su igrači Vardara, Zagreba, samo im je Veselin Vujović na pameti. Nevjerojatna je ta veza između Komita i mene", rekao je Vujović.
"Život i rad u Makedoniji za mene je bilo stresno razdoblje. Tamo vam sve završava s jednom, dvije utakmice protiv Metalurga, a znate da je tamo sjajan trener, proslavljeni Lino Červar. Imaš jednu, dvije prave utakmice i ako izgubiš titulu onda se to gleda kao neuspjeh".
Kad smo kod Line Červara, vjerujem da se sjećate one afere kada ste mu prijetili da ćete platiti nekome 10 tisuća eura da mu odreže nos. Što se točno dogodilo?
"(Smijeh) Moram istaknuti da se nikada u tom periodu koliko smo bili protivnici nije dogodilo da ja kontaktiram njegovog igrača prije nego što završe sva natjecanja. A oni su sedam dana prije finala Kupa potpisali mog kapetana! Pa možete zamisliti u kakvoj je situaciji bio moj najbolji igrač, koji je u toj utakmici trebao igrati za klub iz kojeg odlazi protiv kluba u koji odlazi. To je umanjilo njegovu vrijednost, ali i moju vrijednost kao trenera. To mi se nije svidjelo i u nekom našem verbalnom duelu ja sam reagirao malo brutalnije, uličnim žargonom. A što je najbolje, znam da Lino zna da nije bio korektan i on je to na njegov način pokušao izvrnuti, ali to je iza nas. Veže nas uzajamno poštovanje i respekt", rekao je Vujović.
Okršaj sa Červarom čeka vas i u Ligi prvaka. Može li Zagreb nakon dvije godine pauze napokon proći u osminu finala?
"Naša grupa je ozbiljna grupa. Kiel i PSG su dvije od tri, četiri najbolje ekipe u Europi. Složit ćemo se da Brest, Metalurg i La Rioja nisu nepobjedivi protivnici. Imamo šanse za drugi krug, ali moramo igrati ozbiljno. Naše utakmice nisu protiv Kiela i PSG-a, naše utakmice su protiv ostalih ekipa u skupini. Međutim, da bi ova momčad postala ozbiljna, prava momčad, ona mora skinuti skalp nekom velikom protivniku. Daj Bože da to bude sad u nedjelju protiv Kiela. Kad ti mladi momci osjete snagu, onda im ništa ne može stati na put. Moj je zadatak da kao njihov trener učinim sve što je u mojoj moći i znanju da ih uvjerim da mogu. Dok sam ja trener, nitko od igrača ne smije izaći na teren s razmišljanjem "joj, izgubili smo prije nego što smo počeli". Ako je netko bolji od nas, neka nam to dokaže. Ali čim bude odigrao malo lošije, mi ćemo ga stegnuti za vrat!", obećao je Vujović.
"Duvnjak je čudovište od igrača"
U nedjelju stiže Domagoj Duvnjak i njegov Kiel.
"Domagoj je čudovište od igrača. Ako sam rekao da sam ljubomoran na ove svoje, ljubomoran sam i na to što je u reprezentaciji Hrvatske i što je neprikosnoven. On je nevjerojatno discipliniran, pravi profesionalac, rijetko se takav rađa. Zaslužuje epitet najboljeg igrača svijeta. Međutim, nitko nije savršen i nitko nije mašina. Ja sam imao svoje slabe točke, kao što ih imaju i Ivano (op.a. Balić) i Karabatić i naravno, Domagoj. Mi ćemo se potruditi da pronađemo sve te njegove slabe točke, neutraliziramo one dobre osobine. U svakom slučaju, svima će biti drago da pozdravimo legendu koja nosi ime Hrvatske i igrača kojeg sigurno treba uvažiti. Mi ćemo se samo u sportskom smisli truditi da ga zaustavimo".
"Zamisli, izbornik si reprezentacije čiju himnu "Hej Slaveni" nitko od igrača ne želi pjevati"
Vujović je u svojoj trenerskoj karijeri bio i izbornik Srbije i Crne Gore. U siječnju nas čeka Svjetsko prvenstvo u Kataru, a zanimljivo je da tamo neće biti Srbije. Nakon europskog srebra i tog kratkog bljeska, srpski rukomet je na aparatima. Vujović je krenuo od korijena problema.
"Došlo je do odlaska jedne sjajne generacije koju su predvodili Dragan Škrbić, Nenad Peruničić... Rat i sankcije su razlozi koji im nisu dozvolili da se formiraju kao igrači, a onda su premladi otišli van. Nisu završili neku balkansku rukometnu školu, a onda im naprosto reprezentacija nikada nije bila toliko interesantna. Od razdvajanja stare Jugoslavije, ostala je Srbija i Crna Gora. U tom periodu došlo je do novog razdvajanja države. I onda još jedna muka i još problema. Tada sam bio izbornik, dođeš na utakmicu i počne himna "Hej Slaveni" koju nitko ne smatra svojom himnom! Srbi pjevaju "Bože pravde", Crnogorci "Oj svijetla majska zoro".
"Ako izgubiš patriotski motiv kad igraš za reprezentaciju, onda je bolje da ne igraš. Ako ne osjetiš adrenalin, strujanje u krvi kad zasvira himna, daleko si ti od pravog rezultata. Kažem, došlo je do smjene generacija, došli su igrači koji nisu bili kvalitetni. Onda u posljednjih nekoliko godina pojavili su se Vujin, Ilić, Stanić, ali oni kao skupina ne djeluju dobro. Imaš dobre pojedince, ali nemaš dobru skupinu. Rekao bih da Zagreb nema sjajne pojedince, ali ima skupinu što je još bolje".
"Matić je podnio ostavku nakon sramotnog i katastrofalnog poraza od Češke i na tome mu treba reći svaka čast, jer je to moralan čin. Dean Perić je sada vršitelj dužnosti, veliko rukometno ime, a uskoro će tražiti nova rješenja i vidjet ćemo kakav je plan Saveza", nadodao je Vujović.
"BiH? Njima je rukomet u krvi!"
S druge strane, Bosna i Hercegovina plasirala se prvi put na neko veliko rukometno natjecanje.
"Ako bih trebao prognozirati, nikada ne bih niti jednu reprezentaciju svijeta proglasio favoritom u utakmici protiv Islanda na Islandu. Francuska, Hrvatska, Španjolska, nitko...a kamoli BiH! Oni su napravili nešto nevjerojatno, nešto ravno senzaciji! I to u vrijeme kada BiH rukomet nije na nivou kakav je nekada bio, nemaju čak ni ozbiljne predstavnike u klubovima, ali imaju oni taj rukomet u krvi i uvijek će ga imati. Sigurno ću navijati za njih".
Katar kao trenutak istine za hrvatski rukomet
I šećer za kraj, Hrvatska. Slavko Goluža vjerojatno je jedini izbornik na svijetu koji je izgubio četiri polufinala zaredom na velikim natjecanjima. Nekima su drvene medalje i bronce veliki uspjeh, ali nama je to samo veliko upozorenje da Hrvatska pod Golužom stagnira. Generacija u kojoj igraju Duvnjak, Kopljar, Vori, Štrlek, Čupić i ostali morala je barem jednom od ta četiri nesretna polufinala otići korak dalje. Tko je kriv?
"Uvijek sam stavljao Hrvatsku kao glavnog favorita za osvajanje. Govorimo, dakle, o posljednja tri, četiri turnira. Nisam toliko razmišljao i analizirao poput vas i ljudi u rukometu, a sigurno ne poput Goluže zašto nastaju te crne rupe u igri. Nevjerojatno je da hrvatski rukometaši igraju na fenomenalan način u skupini i onda dođu do polufinala gdje se dogodi da nisu ni slika ni sjena ekipe koja je do tamo gazila", rekao je Vujović, koji je poslao upozorenje.
"'Ajmo reći da je sada zadnja šansa poslije koje bi mogle uslijediti ozbiljnije promjene u svemu tome, ukoliko se ne uđe u finale. Ne kažem da se mora osvojiti, ali se mora prelomiti. To je psihička barijera, a ako ne prelomiš više nećeš doći ni do polufinala. Igrači Hrvatske su dovoljno zreli. Goluža ne treba ni savjete ni savjetnike, on je naučio na greškama, a da sad dođe netko novi on bi sigurno više griješio. Siguran sam da će se sve popraviti".