Tomislav Marčinko, oličenje Dinama kao Tuđmanove i Mamićeve prćije: Čuvar kluba od igrača koji su ga proslavili

"Inicijativu četiri bivša igrača za načelo "jedan član - jedan glas" odbijena je jer smo prepoznali laži, insinuacije i podvale koji se kose s našim statutom. Kako uopće biti član nekoga o čemu misliš sve najgore. Kao da mladoženje dan prije svadbe govori da je mlada kurva i očekuje da ga prigrle." slikovit je Marčinko u obrani časti "mlade" za koju niz godina obavlja odgovorne i zvučne funkcije, cijelo vrijeme bdijući na braniku onog u što se Dinamo pretvorio.

 

 

Ništa čudno, riječ je o reprezentativnom dinamovcu nove ere kluba, koja počinje s hrvatskom neovisnošću, ali i Dinamovom ovisnošću o volji dva usudbenika, koji su posljednjih dvadeset i kusur godina uporno i s velikim uspjehom učinili sve kako bi klub odnarodili i pretvorili u privatnu zabavu Najvećeg navijača i njegovih klimavaca, koji su na kraju postali jedini navijači Tuđmanove Croatije i Mamićevog Dinama, pa su maksimirske tribine prazne, a loža puna. 

 

Naravno, svaki Dinamov vladar, bio on neprosvijećeni apsolutist poput Tuđmana ili kontroverzni biznismen kao Mamić, u uljuđenom i demokratskom hrvatskom društvu koje takve likove stvara i tolerira, treba one na osnovu čijih dizanja ruku će u osebujno privatiziranom klubu crpiti legitimitet, prikazujući ga kao uzor poslovanja i poštovanja zakona i prava njegovih članova.

 

 

Tuđman je imao Canjugu, Ćiru i Jadranku Kosor, Mamiću leđa čuva trojka koja je danas hrabro istupila, predvođena junakom ove priče Tomislavom Marčinkom, koji je "savjetnik uprave". Ova Marčinkova titula, podsjeća na one ostalih zaslužnika hrvatskog nogometa: "vanjski suradnik", "volonter", "izvršni dopredsjednik"...  

 

Koliko dobro Marčinko savjetuje upravu, svjedoči i njegova nevjerojatna provala od prije točno godinu dana, točnije tragikomični pokušaj opravdavanja Mamićevog srbomrzačkog ispada protiv ministra Jovanovića, kada je gospodara "opravdao"  ovim riječima: "Pitajte u Njemačkoj može li ministar obrazovanja ili obrane biti Francuz, ili u Srbiji Albanac, u Grčkoj Turčin..." Bilo jer to previše čak i za Mamićev Dinamo, koji se priopćenjem ogradio od izjava svog tadašnjeg direktora za odnose s javnošću.

 

 

Marčinko, osim što je pokazao neznanje, zaboravio je kako se i sam imao tu "protuprirodnu" povlasticu: Do raspada Jugoslavije, usprkos tome što je Hrvat, bio je  sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista "srpskog" Novog Sada. Dolaskom u Zagreb, Tuđman ga 1991. postavlja na ključnu poziciju u zemlji koju zahvaća rat - urednika Informativnog programa HTV-a.

 

Čišćenje koje sada Marčinko u Dinamu provodi od nepoćudnih "pučista", dječja je igra u odnosu na ono što se događalo u ratno nevrijeme, kada je zajedno s Antunom Vrdoljakom, još jednim komunističkim konvertitom i čovjekom za sve režime, vedrio i oblačio na HRT-u. Tada je pod krinkom "borbe za našu stvar", s Televizije najureno na desetke vrhunskih profesionalaca, čiji je grijeh bila pogrešna nacionalna (točnije - srpska) ili politička pripadnost. A zna se da nitko ne čisti bolje od perjanica bivšeg režima koje promijene dres.

 

 

U vrijeme Tuđmanovog, Vrdoljakovog i Marčinkovog HTV-a, državna televizija dosegnula je moralno i profesionalno dno i od "javnog servisa" postala propagandni sluga prve inkarnacije HDZ-a, pri čemu se s ekrana tada jedine i iznimno gledane televizije u zemlji, bespoštedno obračunavalo s protivnicima režima kroz usta onih koji su jedva čekali svoju grešnu prošlost oprati stavljanjem u Poglavarovu službu. Nisu pri tome stradali samo nedovoljno "državotvorni" novinari ili oporbeni političari, dekretom se blatilo i ratne heroje, čija se verzija događaja na bojišnici nije poklapala sa službenom. 

 

Marčinko je pred kraj Tuđmanovog režima, za vrijeme kojeg je direktorovao u tajkunski privatiziranom (Josip Gucić) "Ferimportu", ostvario još jedan tv-transfer: Igrao je i za Nina Pavića, kada je zajedno s njim pokretao Novu TV, prvu privatnu televiziju na državnoj razini, da bi se u maniri Hloverke Novak-Srzić ili još jednog velikog dinamovca Ivice Blažička, iz nesigurnosti privatnog biznisa vratio na Prisavlje u debelu i od države dobro plaćenu zavjetrinu, kao "Izvršni direktor Orfeja".

 

 

Ojađen "buđenjem velikosrpstva na HTV-u", Marčinko 2006. podiže glas protiv "udbaša na HTV-u", prijeteći da će razotkriti televizijske pouzdanike zloglasne jugoslavenske tajne i kontraobavještajne službe koji još rovare na Prisavlju. Slučajno, upravo u to vrijeme na Televiziji se odvijao najveći političko-gospodarski kriminal, a državom je opet vladao HDZ. Ne više Tuđmanov, nego Sanaderov.

 

Zbog ovako teških objeda HTV mu je uručio izvanredni otkaz nakon javno iznijetih tvrdnji da posjeduje papir s imenima zaposlenika HRT-a koji su do 1990. radili za KOS i Udbu te da ga je spreman objaviti. Naravno da ga nije objavio.

 

 

Objavio je zato u obraćanju kojim je "razotkrio" bivše igrače Dinama, a danas sudionike "Urote antimamićevske": "Što se to promijenilo u zadnje tri godine kada su se svi vraćali i bilo im je lijepo. U tri godine Bišćan je dobio 19 milijuna kuna za 103 utakmice, dakle 30 tisuća eura po utakmici. Nađite mi nekog europskog igrača koji toliko dobiva", prozvao je Marčinko bivšeg kapetana Bišćana.

 

Bišćan, koji je odbijao primati plaću dok je bio ozlijeđen, a u prvom mandatu u Dinamu klubu je oprostio milijun i pol maraka duga, javno mu je odgovorio protupitanjem: "Čime to Marčinko opravdava svoju plaću u klubu, za koju nitko ne zna kolika je. Čime je zaslužio da predstavlja naš klub u javnosti i čime je zaslužio da sa suprugom na račun kluba na svakim pripremama ljetuje i zimuje u ekskluzivnim hotelima? Koje su njegove zasluge i kako je doprinio klubu da bi uživao u tolikim povlasticama?"

 

 

Odgovor je dakako jasan, a podsjetimo na još jedan Marčinkov biser s konferencije za medije Mamićevih poslušnika: "Marić, Boban i Šimić javno se hvale sastancima s ministrom Jovanovićem i njegovim pomoćnikom Skansijem, a govori se o političkoj borbi oko Dinama. Uvjeravam vas da ja i ostali ljudi iz kluba nemamo nikakve dogovore s bilo kojom političkom opcijom." poručio je Marčinko dok je pored njega sjedio Miroslav Rožić, član IO Mamićevog Dinama, koji je na posljednjim europskim izborima bio kandidat treće stranke u svojoj političkoj karijeri. Ne zaboravimo, izvršni predsjednik Dinama "vodio je navijanje" na velikom motivacijskom skupu druge najjače "političke opcije" u zemlji.

 

Razumijete zašto ćemo onda za kraj podsjetiti što je Marčinko odgovorio na novinarsko pitanje iz vremena dok je bio urednik najvažnijeg programa HTV-a, Informativnog: "Laže li se u tom televizijskom programu?". "Da, ali samo malo", bile su Marčinkove riječi.