Foto: Hajduk.hr/Index
ČAK PET TRENERA promijenio je Hajduk ove sezone. Vukas se vratio nakon dva mjeseca, pa su to četiri različite osobe, ali shvaćate poantu. Bilima je to u 104 godine uspjelo još samo u sezoni 2009/10.
Nego što je klub koji u tri mjeseca promijeni pet trenera, nego cirkus?
Kako to tek zbunjuje isprepadane igrače; Tudor je otpisao Jozinovića, kojeg zatim u momčad vrati Poklepović, a sportski direktor Vučević taj potez iskusne trenerske zamjene koju je sam postavio nazove "korakom unatrag". Onda taj Vučević postane menadžer engleskog tipa i u prvoj momčadi drži igrača kojeg je javno nazvao manje vrijednim. Istovremeno bilda trenerski autoritet na kapetanu Maloči, kojeg izbaci iz prve u rezervnu momčad, da bi njegov nasljednik (i prethodnik) Vukas tog istog Maloču vratio u sastav i tako srušio autoritet Vučeviću, koji je i nakon odlaska s klupe sportski direktor, dakle nadređen treneru i igračima....
I onda se Brbić ljuti kada napišemo da je u Hajduku cirkus?! Nego što nego je, ali ne onaj za koji gledatelji trebaju platiti ulaznicu, nego bi svi koji ulaze na njegove tribine kao navijači Hajduka morali na poklon dobiti apaurin.
"Nikad goreg Hajduka"
"Ako poznajete barem jednog hajdukovca, onda ste iz njegovih usta od Debrecena naovamo nekoliko desetaka puta čuli "Nikad goreg Hajduka", "Nikad nesposobnije uprave", "Nikad lošijih igrača", "Nikad preplaćenijih igrača" i slično. Teško je proturječiti ijednoj od tih tužbalica, koje su čak prestale pratiti stisnute šaka ili psovke. Posljednjih godina izgovaraju se usputno, kao mantra i nešto samorazumljivo. Ipak, čini se da baš ovih dana svjedočimo rasapu velikog kluba.
U Hajduku nema autoriteta - igračkog, trenerskog, upravljačkog. Jedino što Grad i igračke i funkcionerske uhljebe na Poljudu pokreće je strah od navijača. Ali sljedeće godine, kada po treći put te sezone Hajduk bude mijenjao trenera, mi pisali ovaj isti tekst, a navijači se žestili, mnogi od njih će zaboraviti da su opijeni prolaskom bankrotirane Unireje i rođendanskim vatrometom, zanemarivali ono što je bilo prije toga i što su znali da opet slijedi, dok su samozadovoljno ponavljali "Ko ovo more platit?" i "Ovo ima samo u Splitu!"
Gornje retke pisali smo godinu nakon promjene petorke na klupi, 2011., kada je Hajduk promijenio "samo" tri trenera, od kojih su dvojica bili, kao i ovog proljeća, Poklepović pa Vučević i kada je klub također pred kraj sezone proživljavao isto što i 2010. i 2015.; dramatične trenutke s karikaturalnim i grotesknim elementima, pa i ovaj put, kao i tada, u naslovu koristimo imenicu koja nije tamo u svrhu ruganja ili vulgarnosti, nego tek točnog opisa... "redanja" svih onih na Hajduku i u njemu, bio on Narodni ili onaj iz vremena rasipništva, nazovimo ga Navodni.
Navodni i Narodni Hajduk, pronađi razlike u personalu
Naravno, u to vrijeme radilo se o Hajduku koji nije poput aktualnog - šparni, razumni, tržišno postavljeni i "naš", nego pijani i prežderani milijunaš pod patronatom rastrošnog gradonačelnika Keruma i njegovog omraženog namjesnika Svaguše na mjestu predsjednika.
Mada smo već o tome pisali, najnovija farsa s promenadom pet trenera na klupi u jednoj sezoni, nanovo podsjeća i otkriva ono što bi svaki hajdukovac ili barem štovatelj ovog kluba želio zaboraviti: čovjek bi se iznenadio koliko taj i ovaj Hajduk imaju sličnosti, mada to vodstvo aktualne, narodne inkarnacije nikada ne bi priznalo, ali pogledajmo samo:
"Povedi nas Arteme" u svijet bajki u kojem si novi Baka
I za vrijeme Navodnog Hajduka, vodstvo, novinari, navijači i simpatizeri bili su začarani preplaćenim i precijenjenim inozemnim žonglerom, samo što se nije zvao Milevski, nego Cernat i doveden je baš pred prvu sezonu petorke na klupi, 2009/10. Istini za volju, Rumunj je sa 400 tisuća eura po sezoni bio daleko skuplji od Ukrajinca, ali svejedno, što je tadašnjem Hajduku 400, to je današnjem duplo manje - puno previše za ono što za uzvrat nije dobio.
Valjda se samo u Splitu igrača za nogomet od prije 20 godina ili bonvivana rekreativca, može uzdizati na pijedestal novog Bake ili ga stavljati u istu rečenicu s Bajdom. Pri dovođenju skupih pojačanja koja se pokažu promašajima kiksaju i neusporedivo bogatiji i jači klubovi od Hajduka, ali nigdje nego na "temperamentnom jugu" im mjesecima nakon sudara s realnošću ne tepaju "Dijamant iz Galatija" i "Povedi nas Arteme".
Nadzornik današnjeg, Narodnog i štedljivog Hajduka, htio je biti Kerumov "Brbić", ali je tražio uvjete koji su čak i rasipnom gazdi bili previše
Poveznicama to nije kraj, jer upravo prije četiri travnja, kada je Miše spašavao ono što je Vučević ostavio na klupi i kada je isto kao i danas, Hajduku visila Europa, Kerumov Hajduk birao je predsjednika,
"Vjekoslav Hrabar tražio je plaću od 7.5 tisuća eura, službeni automobil u vrijednosti 45 tisuća eura, bonuse od 20 tisuća eura za kup, 50 tisuća eura za prvo mjesto, 40 tisuća eura za drugo mjesto i ulazak u Europsku ligu te 100 tisuća eura za ulazak u Ligu prvaka" transparentno je prije četiri godine otkrila Anđelka Visković, Kerumova povjerenica za Hajduk zašto za predsjednika kluba nije izabran čovjek koji je danas član Nadzornog odbora novog, boljeg Hajduka.
"Ne vidim ništa sporno u tim uvjetima. U poslovnom svijetu to su normalni iznosi, posebice ako se uzme u obzir koliko klub prihoduje", odrezao je tada Hrabar, koji očigledno nije bio upoznat da ni u tadašnjem Hajduku više nije bilo puno "poslovnog", "normalnog", a ni "prihodovnog".
Mogli bi tako nabrajati danima, ali vratimo se povodu teksta, nizanju čak pet trenera na klupi kluba tijekom samo jedne sezone i podsjetimo se koliko su okolnosti koje su do toga dovele, slične u oba Hajduka "koji nemaju ništa zajedničko":
Povratak u užasnu 2009.
U ljeto 2009. pod Mišinim (evo i njega opet!) vodstvom u samo prva dva kola, Dinamo je riješio prvenstvo do sredine kolovoza i pobjegao na sigurnu udaljenost, iako je pod predsjednikom Perošem najavljena borba za titulu pod dirigentskom palicom rumunjskog "Milevskog", pa se dovođenjem vojnika kluba Ivice Kalinića nastojalo barem proći Žilinu u pretkolu Europa lige. Međutim, pokušaj europskog spašavanja još jedne izgubljene sezone HNL-a završio je debaklom, a Kalinića je slavlje skromnih Slovaka na Poljudu umalo koštalo života - pred kraj utakmice je osjetio slabost, pa je hitno prebačen u splitski KBC, a spasilo ga je što je tamo doživio srčani udar. Sačuvao je život, a ostao mu je i rekord da je vodio Hajduk samo jednu utakmicu.
Torcida je i tada bila ogorčena
Nakon ispadanja iz Europe, Mate Peroš pred novinarima je dao ostavku, pa klub ostaje bez lidera, a momčad drugi put u par dana bez trenera. Tek je kolovoz, a već je tu treći vođa na klupi: Joško Španjić, koji je poput Vučevića u ovih par dana, momčad vodio tek dvije utakmice, s po jednim remijem i porazom.
Torcida je i tada bila ogorčena; samo što nije provalila u svečanu ložu tražeći Kerumovu glavu, a na čelo kluba dolazi njegov komesar Svaguša zbog kojeg navijači teren zasipaju krafnama. Savjetnikom za struku imenovan je Ivica Šurjak, a sportski direktor Ivan Buljan morao otići. Oko prekrcane svlačionice kruže emisari, impresariji, agenti i kontroverzni poduzetnici.
U trenerskoj vrtešci pet godina kasnije fali samo Reja, ali Vučević i Brbić dali su sve od sebe da ponove Šurjakov i Svagušin "uspjeh"
Šurjak i Svaguša rade ono što Vučeviću i Brbiću ipak nije uspjelo pet godina kasnije iako su dali sve od sebe; dovode iskusnog talijanskog mačka Edoarda Reju. Ali to nije sve, za basnoslovnih 2.3 milijuna eura iz Rijeke dolaze braća Anas i Ahmad Sharbini, ali raskošni i rastrošni Hajduk š.d.d., u kojem je nedosanjanom trenerskom junaku ove sezone, na klupi asistirao ovogodišnji antiheroj Tudor i u kojem je glavni Ibričić, a momčad puna mladih i budućih reprezentativaca, pod glasovitim Rejom završava prvi dio na sedmom mjestu nejakog HNL-a, a ispred njega su, uz ostale, bili Karlovac, Cibalia, Šibenik. Dinamo je čak povećao prednost ispred Hajduka u odnosu na dan kada ga je preuzeo Reja. Tada je bio na deset bodova viška, a Hajduk je pod Rejom došao na minus 11.
Učenik Narodnom napravio isto što i učitelj Navodnom Hajduku - pobjegao nakon priprema i par dana prije nastavka prvenstva
Iako je bio plaćen "kao Cernat", nije uspio animirati braću Sharbini, koji su godinu ranije zabili "40-ak" golova za Rijeku. To su bili najbolji igrači koje je tada mogao dobiti u Hrvatskoj, ali Reja je stalno kukao da nema igrače koje bi htio, a na kraju priprema je zdvajao što je momčad slabija od one koju je zatekao, da bi je napustio par dana prije početka proljetnog dijela prvenstva. Svaka sličnost s onim što je ove godine napravio njegov tadašnji asistent, naravno je slučajna, jer Navodni i Narodni Hajduk, uče nas stalno, nikako nisu isti.
Špaco i Gogi: Dijamanti su vječni
Peti trener te sezone bio je drugi ove - Špaco, kojem ništa od toga nije smetalo i u labuđem pjevu svoje karijere na proljeće 2010. će osvojiti Kup (protiv danas trećeligaša Šibenika), na oduševljenje Keruma i njegove svite na Šubićevcu.
Poklepović će na ljeto 2010. još izboriti skupinu Europa Lige, nakon čega ga mijenja Vučević, kao i prije deset dana, na proljeće 2015.!
Vidite kako je lako izgubiti se u sličnostima, bolje reći identičnostima rastrošnog, grezog, odnarođenog Hajduka i današnjeg, gospodskog, finog i poštenog Hajduka, koji se stidi prethodnika, njegovih manira, načina rada, kadroviranja, financiranja i funkcioniranja.
Krase ih isti likovi, slične okolnosti i jednako česte promjene trenera:
2009/10 Hajduk, predsjednici Peroš i Svaguša
Pet trenera:
Ante Miše, tri utakmice
Ivica Kalinić, jedna utakmica
Joško Španjić, dvije utakmice
Edoardo Reja, pet mjeseci
Stanko Poklepović, tri mjeseca
2014/15 Hajduk, predsjednik Uprave Brbić
Pet trenera:
Igor Tudor, sedam mjeseci
Hari Vukas, tri utakmice
Stanko Poklepović, dva mjeseca
Goran Vučević, dvije utakmice
Hari Vukas, ?
Ostale komentare autora pročitajte OVDJE