ZA NEKOLIKO mjeseci, preciznije na Olimpijskim igrama u Londonu, doznat ćemo je li zaista vladavina najbolje rukometne momčadi u povijesti ove igre završila na obalama Dunava u srce zime 2012. godine. Tri poraza u pet utakmica u Novom Sadu više je no dovoljan znak kako u redovima aktualnog olimpijskog pobjednika te svjetskog i europskog prvaka nešto ne štima.
Manjak motiva? Svakako, ali pitanje je radi li se samo o tom. Po prvi put nakon osam godina Francuska neće igrati polufinale jednog velikog natjecanja, a to je udarac kakav je malo tko očekivao. Francusku sinoć nije pobijedila nevjerojatna momčad koja obiluje velikim rukometnim zvijezdama, a nije ih zaustavio ni najbolji vratar svijeta. Pobijedila ih je jedna kvalitetna i srčana momčad koja je od prvog trenutka susreta znala što želi i kako do toga doći.
Igra Francuske je postala predvidiva
Alilović je skupio nešto više od prosječnih deset obrana, Balić nije zabio ni gola, a Lacković pak samo četiri. Francuzi su odveć letargično ušli u natjecanje, a pobjednički mentalitet kojeg su gradili godinama rasplinuo se u samo nekoliko dvoboja. Nije badava Abalo upozoravao kako je sve u glavama igrača, a dobar start je pola medalje. Dva najbolja pucača Onestine momčadi Daniel Narcisse i Nikola Karabatić odigrali su katastrofalno.
Narcisse je u pet utakmica zabio samo 14 golova iz 32 pokušaja, dok je Karabatićeva statistika još poraznija. Nekada najbolji rukometaš svijeta bio je strijelac tek devet golova iz 34 udarca. Ni Thierry Omeyer nije briljirao, a kad k tome pridodamo i izostanak ponajboljeg krila svijeta Michaela Guigoua, stvari postaju mnogo jasnije. Igra Francuske postala je predvidiva, a Onesta može biti sretan što se to dogodilo u Srbiji i što će do Londona imati vremena zamijeniti pakiranje svoje momčadi.