ZA VRIJEME Europskog prvenstva donosimo vam dnevnik "Optička warka", drugačiji pogled na cirkus koji će gostovati u Poljskoj sljedećih mjesec dana.
Jutro prije dvoboja Poljske i Rusije, kojeg je cijela Europa uslijed nemirnih duhova prošlosti predstavljala kao nešto više od utakmice, baš ništa nije nagoviještalo kaos koji će uslijediti desetak sati kasnije.
"Omo, Persil, Dalli, Dash, Vizit, Wiesser Riese", vikao je na sav glas Krystof, warkansko božanstvo imakulativno bijele boje, dok je uz cestu prema Varšavi mahao poljskom zastavicom i nudio vanzemaljski izbor praška za rublje. "Uz Omo i Vizit dobiješ jednu, a uz ostale dvije auto-zastavice. Ovi ostali su malo bolji, skuplji", objasnio je. Igrokaz cjenkanja za Persil nije shvatio, a uz osiljeni osmijeh pozdrava na poklon smo dobili i zastavicu(ljetovao je Krystof jednom davno u Trogiru i bilo mu dobro).Put se rastegnuo kao žvaka dok su se kolone auta slijevale u glavni poljski grad, a kad smo stigli oko 16 sati, fan-zona je već bila puna kao šipak. Ruski navijači slobodno su šetali ulicama, kao fol razgledavali, a čak su se znali i pjesmom pridružiti domaćinima. A onda oko 17 sati kaos!
Umorni od lutanja nečuvanim predgrađima i jednostavnim iživljavanjem nad izdvojenim jedinkama ruskog stada, ekipa razbijača, kojima je zvuk loma kosti uzbudljiviji od izostanka predigre, spustila se u centar grada. Reakcija specijalaca bila je brza, oštra i bolna, a zahvaljujući vještoj huliganskoj sposobnosti mimikrije, cijenu je platila i nekolicina beskućnika koji su kulirali u blizini. Oni koji su uhvaćeni kao po udžbeniku su ližući beton počeli glumiti napadaje, ali su se iz neiskustva umjesto napadnim trzajima tijela koristili smiješnim dubokim kašljem. Na njihovu žalost, umjesto epileptičnog napada poslali su dramatičnu poruku davljenja pilećim kostima.
Primitivnost su pokazali specijalci, i sami huligani, ali s nešto boljom, državnom opravicom. Ispred fan zone pljunuli su u lice 16-godišnje punkerice, a nesretna djevojka u nevjerici je briznula u plač dok je brisala zelenu slinu poljskog robocopa. Bezobraznost je platila cijenu pola sata kasnije, kada su uslijedili žestoki okršaji s navijačkim trupama. Boce i pendreci letjeli su kao krmače na Varšavu 60-tak godina ranije, a policijska kornjača sporo je, ali postojano odbijala napade, stjeravši pedesetak huligana na krov kućice za prodaju karata. Susrevši se sa strašnim dimom suzavca s jedne strane te pobješnjelim pukom koji ih je gađao bocama, morali su potpisati predaju.
150 poljskih navijača i jednaki broj ruskih završio je u pritvoru, a dvije situacije u međuvremenu ušle su trijumfalno na zlatne stranice ljudske gluposti. U svom tom "metežu ratnog Beiruta", jedan je poljski navijač oduševljeno predao kameru prijatelju i otrčao prema kornjači digitalno zabilježiti prisan zagrljaj sa specijalcem. Najvažnije je u životu znati odabrati pravi trenutak, a razigrani muškarac svoju je prvu lekciju sigurno dobro shvatio. Iako je druga situacija više rezultat surove neimaštine nego gluposti, jednako je nevjerojatna. U 50-metarskom razmaku između specijalaca i huligana padalo je stotine praznih boca po koje su beskućnici kao po vlastitu djecu bezglavo trčali. Ali ti vrapci Uefine war-zone barem su znali za što riskiraju svoj život.