Foto: Index
PRIJETNJE Hajduku, koje je uz klasičnu porciju nebuloza, Zdravko Mamić prosuo u novom obraćanju javnosti, po tko zna koji put dokazuju tko je nedodirljivi gazda hrvatskog nogometa.
Uostalom, Hajdukovo promatranje sa sudjelovanjem u HNL-u, pravilo je još od sredine 90-ih, kada su se Hajdukove uprave natjecale koja će biti servilnija prema Predsjedničkim i maksimirskim dvorima, pa do onih od sredine prošlog deseteljeća, koje su se natjecale koja će "nesavjesnije poslovati", nazovimo tako razbacivanje stotina milijuna prije i nakon preoblikovanja pod Sanaderovim plaštom.
"Za 80 posto gadljivih stvari u hrvatskom nogometu zaslužna je ova garnitura Hajduka." viče Mamić, čovjek koji nam je pretvaranjem narodnog kluba u obiteljski obrt svima zgadio Dinamo i čije je kadroviranje u HNS-u od predsjedničke do izborničke funkcije, gdje je pri selekcioniranju reprezentacije temeljno načelo ispunjavanje "Mamićeve kvote", učinilo čak da iz guzice, do kockicama natrackane glave, dođe i onima koji nisu shvaćali kako je svaki veliki uspjeh "Vatrenih", "Svetinje" i "Repke", prije svega uspjeh Mamićeve klike i politike.
"Ljudi su upotrijebili legalne i ilegalne, te dosad nepoznate institute u nogometu, recimo Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja, ne bi li od sebe napravili žrtvu i homogenizirali svoje vlastito biračko tijelo u otporu protiv kompletnog hrvatskog nogometa, a ustvari skrivaju svoje nepravilnosti, netransparentnost, neznanje i sportski neuspjeh. Naravno i zloću." sasjekao je Mamić hajdukovce u nastavku svoje tirade, radeći "zamjenu teza", upravo ono čega su mu inače puna usta, ali očigledno ne razumije što to znači.
Ovim riječima sam radi ono za što optužuje Hajduk: Zauzimanjem pravedničkog protunapadačkog garda, od sebe radi žrtvu i homogenizira svoje ne biračko, nego "klimačko" tijelo, koje je spalo na 200-tinjak o njemu ovisnih ljudi u klupskoj radnoj zajednici, par novinara i neovisnih intelektualaca, koji su posljednje trunke NVO kredibiliteta izgubili druženjem s Mamićem i agitiranjem za njega na Facebooku.
Tako ekipiranu "moćnu gomilicu", Mamić za odsudni boj s Bilima nastoji okrupniti uvođenjem u priču "kompletnog hrvatskog nogometa", protiv kojeg je Hajduk, naravno, ako je vjerovati Mamiću. Ne bi li i slijepci progledali, prisnažio je kako iz Hajduka "žele na sve načine žele napakostiti u prvom redu Dinamu, ali i drugima."
Sada ću skrenuti s Mamića, uz napomenu kako ovaj tekst nikako nije obrana Hajduka, jer ne samo da nisam navijač tog kluba, nego me i pomalo živcira fama koja se oko njega stvara posljednjih godinu dana.
Kao prvo, u Hajduku i oko njega, svima su puna usta slavljenja radikalnog zaokreta klupske politike s nebulozno preplaćenih ozlijeđenih veterana i Dinamovih otpadaka, na "splitsku dicu", koja u Hajduku igra za Prometov pokaz i slanu srdelu, odbijajući ponude iz Engleske i Italije, kako bi u bilom dres jurišala požrtvovnije nego Četvrta gardijska.
Ova priča, jednako je puna rupa kao i furka na Barcelonino "više od kluba", iako Hajduk to na "uzvišeniji" način doista i jest, ali samo zato što se njegovi navijački često očajnički hvataju za njega, propuštajući jednako žučno protestirati prilikom propasti škvera ili Kerumovog urušavanja Splita (da spomenomo samo recentne primjere haranja po dalmatinskom centru), kao što su to radili kad su pred Banovinom spriječili stečaj Hajduka. Ili da pojednostavnimo: nije ih bilo nigdje kada su propadali simboli Dalmacije, bakrotirale tvornice i tvrtke njihovih staraca, ali su svi ustali kada je Hajduku prijetio pad u treću ligu.
Preoblikovanje u klub "naše dice" (iz bosanske dijaspore, Obale Bjelokosti, Osijeka, Gruzije), nije dakle posljedica vizije ili strategije, nego teške nevolje i prijetnje propasti koja se nadvila nad Hajduk, što će priznati i sami navijači, kojima se splitski novinari, mediji i Hajduk beskrajno ulizuju, svjesni da bi bez njihovog pritiska onog dana pred Banovinom, Split danas imao samo jednog prvoligaša.
Ali, dok Hajduk ima navijače koji su ga održali na životu, Dinamo ima Mamića koji ga je prisvajanjem od navijača uzeo i bez njih ostavio, pa se uz isprike na ovoj poduljoj digresiji, na kraju vraćamo antijunaku ovog teksta, koji se pohvalio: "U ladici držim ponude pet poznatih svjetskih klubova koji me zovu i žele da preuzmem njihov menadžment. Ali moram sve to zaboraviti i dogurati do brojke od deset uzastopnih naslova prvaka koje sam obećao Dinamovim navijačima."
Koji Dinamovi navijači Mamiću, kada si ih sve rastjerao?