NIJE odigrao ni minute u polufinalu protiv Real Madrida, ali Ivica Olić zaradio je svoje treće finale europskih kupova. Bude li Bayern slavio na Allianz Areni 19. svibnja protiv Chelseaja Ola će postati jedini hrvatski nogometaš koji je ujedinio dva najveća klupska naslova: Ligu prvaka i Kup Uefa, danas Europa ligu.
Olić je svoj prvi veliki naslov uzeo s ekipom CSKA u Lisabonu 2005. godine. Pet godina kasnije, odvukao je Bayern do finala Lige prvaka na Santiago Bernabeuu, gdje gube od Mourinhovog Intera 2:0. Ove godine priželjkuje da zaigra u svom trećem finalu. Sanja naslov s kojim bi se oprostio od travnjaka jednog od najvećih klubova svijeta.
Mnogo je Hrvata upisalo minute, rijetki i više od toga, u finalima lige svih liga.
"Neron" igrao dva finala u Munchenu
Alen Bokšić osvojio je ušati pokal s Marseilleom 1993. godine, Kup kupova 1999. godine s Lazijom, makar ga tada nije bilo u službenom zapisniku. Dva je puta uzeo i Superkup, ali nije dočekao naslov u Kupu Uefa. No, 1993. godine, u Marseilleu odradio je vrhunsku sezonu, vjerojatno najbolju u bogatoj karijeri.
Jednu ali vrijednu, jer u najjačem Marseilleu u povijesti ostao je tek godinu dana. Postao je najbolji strijelac francuske lige, a za mjesto u momčadi izborio se pokraj Rudija Vollera i Kamerunca Omam-Biyika. Skoblarov nasljednik vukao je Marseille do posljednjeg finala koje je osvojila jedna francuska momčad. Basile Boli zabio je pogodak za slavlje na Olimpijskom stadionu u Muenchenu.
Boban prvi igrač u povijesti s dva uzastopna finala s različitim klubovima
Naredna godina u Ligi prvaka bila je velika za Hrvatsku, ali zbog Zvone Bobana. Sjećamo se njegovog pogotka za finale PSG-u u Parizu, ali i njegove sjajne izvedbe u finalu protiv Barcelone. Pobjeda Milana 4:0 i danas slovi kao najdominantnija predstava jedne ekipe u finalu europskih kupova.
Iako nije zabio pogodak, Bobanova izvedba u finalu bila je na razini cijele momčadi iz koje su ipak iskočili Savićević, Massaro (s dva pogotka) i Desailly, koji je godinu dana ranije igrao finale s Marseilleom je tako postao prvi igrač u povijesti s dva uzastopna naslova s različitim klubovima. Zvone Boban jedno je finale i izgubio, već sljedeće godine od Ajaxa.
Žuti prvi do naslova pobjednika
Robert Prosinečki prvi je Hrvat koji je okitio naslovom Lige prvaka (odnosno tada Kupa prvaka). 1991. godine Žuti je to učinio s Crvenom Zvezdom. U Bariju je Zvezda igrala protiv Marseillea, a nakon što je regularno vrijeme završilo 0:0 pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Prvi koji je pogodio s bijele točke bio je Prosinečki, a uz njega točni su bili Mihajlović i Pančev. U redovima Marseillea jedino je Papin bio precizan s 11 metara.
Davor Šuker, u dresu Reala 1998. godine, dobio je tek garbage time u finalu s Juventusom. Šuker je, naime, zamijenio junaka te utakmice Predraga Mijatovića u 89. minuti. Bez obzira na malu minutažu, naslov je uknjižen u njegovoj biografiji.
Na Hampden Parku u Glasgowu 2002. godine čak trojica Hrvata su sudjelovala u finalu Lige prvaka. Najistaknutiju ulogu imao je Boris Živković koji je na stoperu u paru s Luciom odigrao cijelu utakmicu. Lucija je kasnije zamijenio Marko Babić, dok je Jurica Vranješ bio cijelo vrijeme na klupi za pričuve. Inače, Real je u toj utakmici slavio 2:1. Gol za "apotekare" zabio je Lucio, dok su "kraljevima" naslov osigurali Raul i Zidane.
Bišćan bez minute u finalu, Pršu potopio Mourinho
2003. godine Dario Šimić nije nastupio u dresu Milana ni u polufinalu protiv Intera, a niti u finalu protiv Juventusa. Ipak, 2003. godine jedan je Hrvat igrao finale Lige prvaka, a riječ je o Igoru Tudoru. Njega je Marcello Lippi zamijenio u 43. minuti Alessandrom Birindellijem. Što se tiče utakmice, Milan je preko jedanaesteraca došao do naslova prvaka.
Dado Pršo igrao je za Monaco u finalu 2004. protiv Porta, kojeg je tada vodio Jose Mourinho. Pršo nije startao, iako je bio prvi topnik Francuza, već ga je Didier Deschamps bio primoran ubaciti u igru nakon što se ozlijedio Giuly. Porto je tada bio u potpunosti dominantnija momčad, te je slavio 3:0. Neki će reći da je tada započela era Jose Mourinha.
Igor Bišćan nije dobio ni minutu mitskog finala Liverpoola i Milana odigranog u Istanbulu 2005. godine. 1980. godine Ivan Buljan igrao je u finalu za HSV koji je poražen od Nottinghama 1:0.