ČUDA se zaista događaju, a neka poprime ljudski oblik, imaju ime, prezime i beskrajan talent. Dejana Bačko, tinejdžerica iz Bačke Palanke, rođena je bez ruku, ali zato u nogama krije zlatni talent. Njima je naslikala portret Novaka Đokovića, piše Telegraf.rs.
"Toliko voli Novaka da se nedavno vratila iz škole sa idejom da je upišem na tenis", uz osmijeh je rekla Dejanina mama Sandra. Najbolji tenisač na svijetu inspirirao je Dejanu ne samo da slika, već i da živi punim plućima, da se bori za svoje želje i snove. Dejana je imala samo devet godina kada je njen prvi rad "preslikan" na poštansku markicu.
Usprkos tome što je rođena bez ruku, ona vodi život prosječne tinejdžerice. Učenica je umjetničke škole "Bogdan Šuput" u Novom Sadu, najmlađi i najpoznatiji član slikarske organizacije VDMFK, koja okuplja umjetnike koji slikaju ustima i nogama. Iako je priznata i poznata u cijelom svetu, u Srbiji je imala tek dvije izložbe. Izlagala je u Banja Luki, Osijeku, Zagrebu, a prvu samostalnu izložbu imala je 2008. godine u Sarajevu.
"Od djeteta kojeg nisu htjeli primiti u vrtić postala najbolji učenik, omiljena prijateljica i djevojka jednog Nemanje"
"Bilo mi je potrebno mnogo vremena da je naučim da ne obraća pažnju, da uvijek bude ponosna na to što jeste, da ide kroz život nasmijana. Toliko ljudi ima velike probleme. A ono što ona može, drugi ne mogu da naprave ni rukama. Bilo je strašno kada su mi u rodilištu rekli da je moja beba rođena bez ruku. Ne možete ni zamisliti taj šok! Ali, što sad, i to je život, gazimo kroz njega zajedno. Jako smo vezane i uvijek strepim kad izađe iz kuće, kad putuje u Novi Sad u školu", rekla je Sandra.
"Upis u vrtić, kasnije i u školu, nije bio bezbolan. Problem su pravili prije svega roditelji druge djece, koji nisu željeli da im dijete ide u školu s djevojčicom koja nema ruke. Ali prešli su preko toga, iako Sandra priznaje da su se distancirali od sredine. Ipak, Dejana je od neprilagođenog djeteta, kojeg nisu htjeli primiti u vrtić, postala najbolji učenik, omiljena prijateljica i djevojka jednog Nemanje. Uvijek sam joj govorila da nije jedina na svijetu, ali kada smo otkrili da postoji momak kakav je Nik, sreći nije bilo kraja. On je inače tu iz susjedstva, njegovi su iz Bačke Topole. Priznajem, kad smo ga vidjele, plakale smo obje kao kiša. On je zaista božji dar", dodala je.
Svojevremeno je obitelj razmatrala ideju da Dejani ugrade proteze za ruke. Čak je preko organizacije BK "Impuls života" za to i skupljen novac, ali su liječnici procijenili da je u njenom slučaju proteze nemoguće ugraditi. Jedina opcija bolnica je u Izraelu, gdje bi se mogle ugraditi noseće šipke pa na njih proteze, međutim majka ne želi nagovarati Dejanu na taj potez, već je odluku prepustila njoj. "A što će mi", upitala se Dejana na kraju.