Foto: Drago Sopta / Cropix
U POSLJEDNJA dva desetljeća milanski Inter masno je platio samo četiri igrača mlađa od 20 godina. To su Caio, Sebastien Frey, Robbie Keane i Adriano. Izuzev korpulentnog Brazilca, koji je dobio nekoliko prilika, svi su etiketirani promašajima. Klub sa Giuseppe Meazze potrošio je na četvorku 48 milijuna eura, a nijedan se igrač po transferu nije zadržao u klubu duže od godinu dana.
Caio
No, krenimo redom. U ljeto 1995. godine, nakon što je proglašen najboljim nogometašem svjetskog juniorskog prvenstva, Inter je iz Sao Paula doveo Caio Ribeiro Decoussa, tada 19-godišnjeg napadača, koji je u 31 susret za ovu brazilsku momčad upisao 14 golova. Cijeli svijet brujio je o nevjerojatnom talentu, a Nerazzurri su ga platili čak 7.5 milijuna eura. Ipak, omaleni napadač u konkurenciji veterana Ganza i Brance je tijekom godinu dana odigrao tek šest susreta za prvu momčad.
Nije zabio nijedan jedini gol, a već sljedeće ljeto, iako je imao status A reprezentativca Brazila proslijeđen u Napoli. Inter je vratio tek dio uloženog, Napoli je platio pet milijuna eura. Caio je u Napulju ostao jednu sezonu, upisao je novih 20 utakmica bez gola nakon čega se vratio u Brazil. Igrao je u Santosu, Flamengu, Fluminenseu, Gremiju i Botafogu, a nigdje nije uspio zabiti više od deset golova u sezoni. Caio je danas komentator na brazilskoj televiziji.
Frey
Na preporuku slavnog Waltera Zenge Inter je u ljeto 1998. godine doveo 18-godišnjeg vratara Cannesa Sebastiana Freya. Iako je mladi čuvar mreže do tada upisao tek dvadesetak nastupa za prvu momčad francuskog prvoligaša, milanski klub isplatio je za njegove usluge nevjerojatnih 14 milijuna eura. No, visoki transfer nije značio i sigurno jedinicu, koju je u to vrijeme čvrsto držao sjajni Gianluca Pagliuca. Frey je prve sezone skupio tek sedam utakmica u Serie A, da bi na ljeto završio na posudbi u Hellas Veroni. Po povratku na Meazzu Frey je u konkurenciji Marca Ballotte prigrabio jedinicu, u sezoni 2000./2001. upisavši ukupno 38 nastupa.
Na vratima je izgledao vrlo dobro, a u nekoliko navrata, kao nagradu za prikazanu zrelost, dobio je i kapetansku vrpcu. Na nesreću, Inter s Zamoranom, Vierijem, Ronaldom, Recobom, Seedorfom te je sezone završio tek na petom mjestu Serie A pa je čelništvo kluba odlučilo napraviti čistku. Došli, su Ventola, Dalmat, Emre, ali i Francesco Toldo, koji je ubrzao prodaju Freya u Parmu. U Parmi je branio četiri sezone, u Fiorentini šest, da bi u ljeto 2011. prešao u Genovu, prometnuvši se u jednog od kvalitetnijih vratara Apeninskog poluotoka.
Keane
Krajem devedesetih Robbie Keane slovio je za jednog od najdarovitijih napadača zemaljske kugle. Za Wolverhampton je već do 19. godine zabio preko 30 golova, da bi u ljeto 1999. za devet milijuna eura prešao u Coventry. U nebeskoplavom dresu upisao je 12 golova u 34 susreta, što je bilo dovoljno Nerazzurrima da u lipnju 2000. godine isplate nevjerojatnih 19.5 milijuna eura. Tadašnji trener Marco Tardelli već je na raspolaganju imao pomenute Zamorana, Vierija, Sukura, Ronalda i Recobu, međutim očekivalo se da će se irsko čudo od djeteta nametnuti od prvog dana.
Nažalost, Keane je odigrao samo šest utakmica u Serie A, ukupno 14 u svim natjecanjima jesenskog dijela prvenstva, nakon čega ga je već u siječnju milanski klub poslao na posudbu. U nastavku sezone Keane je zabio devet golova za Leeds da bi ga Englezi na ljeto kupili za 18 milijuna eura. Robbie Keane je tijekom sljedećih deset godina potvrdio kvalitetu, ukupno zabivši 150 golova u Premierligi, igravši za Tottenham, Liverpool i West Ham. Redsi su ga u srpnju 2009. godine platili Tottenhamu 24 milijuna eura. Tottenham ga je godinu kasnije kupio natrag za 17. Trenutno je s 32 godine na leđima član Los Angeles Galaxyja.
Adriano
Nakon što je kao 19-godišnjak odigrao samo 19 susreta za Flamengo i zabio pritom sedam golova, skauti Intera naznačili su Adriana kao glavnu metu prijelaznog roka početkom sezone 2001./2002. Flamengo je dobio sedam milijuna eura, a Nerazzurri igrača kojeg su opet nakon 14 susreta polusezone i jednog gola na kontu proslijedili na posudbu u Fiorentinu. Sljedeće sezone uslijedila je posudba u Parmi gdje je zabio 17 golova, da bi ga Parma na ljeto 2003. kupila za devet milijuna eura. Na Ennio Tardiniju igrao je prvu polovicu sezone 2003./2004. kada ga je opet kupio Inter, ovaj put za 15 milijuna eura.
Pogreške više nije moglo biti. U sljedeće četiri sezone Adriano je upisao stotinu nastupa u Serie A uz gotovo pedeset golova, prometnuvši se u ponajboljeg napadača talijanske lige. No, kako je postajao sve slavniji, noćni život Milana bio je sve zavodljiviji. Igrao je sve lošije, ozljede su stizale sve češće, zbog čega je 2008. poslan na posudbu u Sao Paolo. Ništa se nije promijenilo, sezona 2008./2009. posljednja je koju je odigrao na Meazzi nakon čega se vratio u Flamengo. Pokušao je 2010. još jednom u Romi, a bez uspjeha. Danas je s 30 godina i 20 kilograma viška slobodan igrač.
Rezime? Massimo Moratti vrlo je nestrpljiv čovjek i ukoliko skupo plaćena prinova ne zablista u prvih šest mjeseci, ista je osuđena na posudbu ili čak transfer u neki drugi klub. U slučaju Matea Kovačića visina odštetnog zahtjeva ne znači ništa, Nerazzurri su dovodili i skuplje igrače da bi sjedjeli na klupi, međutim ako i kada dobije priliku Mateo se mora svojski pobrinuti da je iskoristi na najbolji mogući način.