Screenshot: Youtube
14.2. poseban je za dan za sve prave Bad Blue Boyse, a ovako su oni, uz nemalu dozu samokritike, doživjeli borbu za povratak imena, odnosno samog kluba. U ulomku iz feljtona Kronologija jedog ludila, iz 2012. godine, tada puno organiziranija udruga Dinamovih navijača, dala je dijagnozu kluba nakon povratka njegovog identiteta. Borbu protiv politike, zamijenila je borba protiv Mamićevog Dinama.
.............................................................................................................................................................
NA DAN svih svetih 1999. godine teško bolesni predsjednik Tuđman završio je u bolnici i bilo je prilično izvjesno da se bliži njegov kraj. Isto tako, bilo je više nego očito da će HDZ nakon skoro devet godina vladavine izgubiti izbore.
Već drugi dan po Tuđmanovu odlasku u bolnicu, omraženi predsjednik Croatije, Tuđmanov namjesnik u klubu od 1996. godine i najžešći progonitelj Bad Blue Boysa te imena Dinamo - Zlatko Canjuga, licemjerno i prozirno najavljuje raspisivanje referenduma o eventualnom povratku imena Dinamo! Svima je bilo jasno da Canjuga pokušava spasiti vlastitu guzicu kao što je bilo jasno da je trenutak povratka Dinama došao sasvim blizu. Mamić koristi situaciju i daje intervju u kojem na sebi svojstven način vrijeđa, omalovažava pa čak i fizički prijeti Canjugi te se postavlja u poziciju čovjeka koji će ubrzati povratak imena, naravno gradeći sebi stazu zaslužnika koja će ga ponovo ubaciti u klub, iako je samo nekoliko godina ranije upravo on nagovarao vodeće BBB da počnu navijati za Croatiju, te je čak i javno na televiziji (zabranjena Latinica, 1993. godine) urlao „Dok je srca bit će i Croatije!“.
Bad Blue Boysi naravno nisu nasjedali ni na kakve Canjugine jeftine podvale o referendumu budući da je svih devet dugih godina taj referendum trajao i rezultat je uvijek bio 100: 0 za Dinamo!
Tuđman je umro 10. prosinca 1999., a HDZ sišao s vlasti 3. siječnja 2000. godine. Nikakve prepreke za povratak imena više nije bilo. Na Valentinovo, 14. veljače 2000. godine ista skupština kluba koja je 1993. godine izglasala Croatiju, ovoga je puta jednoglasno glasala za ime Dinamo, a da lakrdija bude veća, prvi je pozdravni govor novom/starom imenu održao upravo Zlatko Canjuga. Euforičnim Bad Blue Boysima odluku je objavio novi/stari direktor kluba Velimir Zajec, legenda kluba i čovjek od najvećeg povjerenja grupe.
Mamić koji se pogurao biti aktivnim sudionikom sastanaka u pripremi novog preimenovanja, odluku je dočekao podno zapadne tribine, tik do Bad Blue Boysa koji su bakljama i gromoglasnom pjesmom proslavljali pobjedu u devetogodišnjoj borbi. Tako je s imenom Dinamo u Maksimir te večeri ponovo ušetao i Zdravko Mamić, na krilima borbe BBB-a i s tobožnjim zaslugama za povratak imena. Tada je već uhodani nogometni menadžer brojnih aktualnih i budućih igrača. U Dinamo je ušao za početak tek kao običan član klupske skupštine i nitko ga nije ozbiljno doživljavao…
No, vrlo brzo pokazat će se da je Mamićev utjecaj u klubu itekako velik te da sve vodi prema tome da bi mogao i potpuno ovladati Dinamom. Tada već politički mrtvac Canjuga dva je mjeseca obnašao ulogu vršitelja dužnosti predsjednika Dinama da bi u travnju na najvišu poziciju bio imenovan Mirko Barišić, direktor Siemensa za Hrvatsku, tvrtke koja je počela sponzorirati klub.
Bad Blue Boysi, opijeni trijumfom nakon povratka imena, dobili su mogućnost da nakon dugih i teških devet godina borbe, ilegale, represije i prije svega frustracija zbog svega toga napokon počnu djelovati kao snažna i organizirana navijačka skupina posvećena isključivo nogometu i bodrenju kluba. Jednostavno uopće nismo marili za kadrovske promjene u Dinamu. Dijelom i zbog toga jer je glavni klupski operativac bio „naš“ čovjek - Velimir Zajec, ali iskreno - tada je sve to zapravo bilo apsolutno nevažno. Vratili smo Dinamo, napokon smo dobili sve što smo htjeli!
Dinamo je po inerciji uz snažnu Croatijinu momčad tog proljeća upisao i petu uzastopnu titulu, ali nakon nestanka političkog zaleđa i financijske moći došlo je do neminovnog slabljenja momčadi kao i rezultatskog pada. Mamić koristi svoj sve veći utjecaj u klubu i pod krinkom plana pomlađivanja momčadi igračima iz Dinamove škole zapravo nameće politiku forsiranja igrača iz svoje menadžerske agencije čime već tada zapravo ulazi u sukob interesa. Također, transferom Balabana, igrača iz njegove agencije u englesku ligu, Mamić dodatno snaži svoju financijsku i svaku drugu moć u klubu.
Na putu do konačnog osvajanja Dinama Mamiću je preostalo odigrati još samo dvije "utakmice"- sklopiti savezništvo s Barišićem i ono najvažnije - "ukloniti" Velimira Zajeca. Na taj način otvorila bi mu se sva vrata do konačnog cilja - vladanja Dinamom i vođenja unosnog obiteljskog biznisa i trgovine igračima u okviru kluba.
Početkom 2002. godine Mamić postaje Izvršni dopredsjednik Dinama i Barišić mu prepušta sve operativne akcije...
>>> Tekst je dio feljtona Bad Blue Boysa i izrečeni stavovi nisu i nužno stavovi uredništva Index.hr.