Foto: Screenshot; Youtube (Ilustracija)
Utakmica između Dinama i Zvezde nikada nije odigrana, a Vučić se sjeća kako je taj dan sve počelo.
"Prvi veliki incident dogodio se u Vinkovcima. Obično bi nas Dinamovi i Hajdukovi navijači čekali na samoj stanici i kamenovali vlak. Međutim, tog su dana shvatili da dolazi ogroman broj Zvezdinih navijača pa su pričekali da vlak krene prema Slavonskom Brodu. Kako je vlak krenuo, zasuli su ga kamenjem, ali sa suprotne strane. Sjećam se da je Krle povukao ručnu kočnicu. On je bio jedan od starijih i hrabrijih vođa navijača, nije se fizički isticao, ali je bio autoritet. Vlak se zaustavio i sjećam se da je veliki broj ljudi koji su pripadali "vinersima", "zuluima" i "devilsima" izletio van iz vlaka. Vidio sam nekoliko Hrvata na zemlju, u baš teškom stanju. Sve u svemu, izgledalo je prilično jezivo", rekao je Vučić.
Nekoliko tisuća Delija predvodio je Željko Ražnatović Arkan, a na južnoj tribini maksimirskog stadiona bio je i Vučić.
"Kad smo stigli u Zagreb, prvi put se dogodilo da nas je doslovno dočekala kolona policajaca. Sproveli su nas do južne tribine. Međutim, mi koji smo bili iskusni, prepoznali smo neke navijače Dinama koji su imali zadatak da prate hoće li se neko od nas izdvojiti, pa da ga prebiju. Prepoznao sam Šejtana, Sarmu i još neke. Nisam vidio Klokana i Sandra koje sam znao kao vođe Bad Blue Boysa. Onda sam saznao da su i ostali Zvezdini navijači to primijetili pa su ih ispred jednog kafića presreli i pretukli. Zatim su iz kafića izašli drugi navijači Dinama, vikali su "udri četnika". Ali sve je to nije bilo ni novo ni neuobičajeno", rekao je Vučić, koji je tada imao 20 godina.
"Osjećala se iskrena mržnja"
"Onda je krenula ta priča sa Bobanom na terenu. Sukob između Zvezdinih i Dinamovih navijača počeo je baš na tom manjem djelu južne tribine gdje je bilo više Dinamovih nego Zvezdinih navijača. Ja sam bio na donjem djelu, ali svi smo se brzo popeli gore. Tu je došlo do manjeg obračuna u kojem su Zvezdini navijači potisnuli Dinamove na travu. Ali, Dinamovi navijači sa "sjevera" su već uletjeli na teren, a sa „istoka" je prema nama letjelo sve što su mogli baciti. Budući da su u odnosu na nas oni stajali na visini, mi odozdo i nismo mogli bogzna kako uzvratiti. Taj sukob je trajao neko vrijeme, onda više nije bilo stolica kojima bismo se mogli gađati. U međuvremenu je policija ušla u obračun s Dinamovim navijačima na terenu".
"... sve što se dogodilo ni za koga od nas nije bilo iznenađenje, a skoro svi koje sam znao kao ljude koji su dio "sjevera", bili su na toj utakmici. Mi smo živjeli za tu utakmicu. Kad god bismo išli u Zagreb, očekivali smo tučnjavu. Zato, ne vjerujem u priču da je rat počeo na "Maksimiru", mislim da se tad samo pokazalo kakvi su odnosi u društvu. Kad vam se tako nešto pokaže u masovnom obliku, jasno vam je što predstoji i što je u dušama ljudi. Čak ne mislim ni da je Bobana netko nagovorio da udari policajca. I da Boban nije to napravio, došlo bi do navijačke tučnjave. Sukobi navijača su se uvijek događali, bili su normalna stvar, a nogomet je uvijek samo odraz onoga što se događa u društvu".