U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Magic Johnson bio je košarkaška ikona koja je posrnuloj NBA ligi vratila sjaj i uz Larryja Birda i kasnije Michaela Jordana donio joj globalnu popularnost. Zato je u studenom 1991. ostavio svijet u šoku objavom da je pozitivan na HIV. Pričalo se da je gej, a svi su bili uvjereni da će uskoro umrijeti. No tek tada je ispunio svoju pravu svrhu.
AKO STE tijekom 1980-ih od nekog dobili VHS kazetu sa snimkama iz mistične, čarobne NBA lige, velika je vjerojatnost da je ona sadržavala utakmice LA Lakersa, jer oni su bili Showtime, najspektakularnija momčad najspektakularnije lige na svijetu. Čak i ako su snimke bile mutne, pune smetnji i preskakanja, ako su igrači više izgledali kao pokretne mrlje nego živa bića, jednog je bilo vrlo lako raspoznati samo po onom što je radio na terenu.
Genijalna dodavanja kakvih se nitko drugi ne bi sjetio, a kamoli ih pokušao, ples torzom i ramenima kojim je izbacivao čuvare iz ravnoteže i prolazio ih, odlučnost da u najvažnijim trenucima uzme loptu u ruke i presudi protivniku... A kad bi redatelj prebacio na kameru koja je fokusirala lice Magica Johnsona, na njemu je uvijek bio široki, šarmantni, zarazni osmijeh.
Čak ni tog 7. studenoga 1991. godine taj osmijeh nije potpuno nestao s Magicova lica. Iako je pred kamere izašao ozbiljan, s blagim izrazom lica djelovao je kao savršena osoba za prenošenje loših vijesti jer uz njega ni najcrnji scenariji nisu izgledali tako strašno. Pa ipak, njegove riječi izazvale su šok.
"Prvo da kažem, ugodno vam kasno poslijepodne. Zbog virusa HIV-a koji sam zadobio, morat ću se umiroviti iz Lakersa, danas."
U to je vrijeme HIV za javnost bio nešto mistično, egzotično, "znalo" se samo da ima veze s AIDS-om, od kojeg se neizbježno umire. Velika većina onih koji su gledali ovu objavu vidjeli su jednog od najpopularnijih, ako ne i najomiljenijeg svjetskog sportaša, kako izgovara vlastitu smrtnu presudu.
Baš zbog neinformiranosti američke i svjetske javnosti o toj užasnoj bolesti, koju se tad još prvenstveno povezivalo s homoseksualcima i narkomanima, kao nešto što se "događa nekom drugom", vijest da ju je dobila superzvijezda takvoga kalibra bila je jedna od najvažnijih u povijesti sporta, ali i čovječanstva. Nakon tog dana svijet se počeo osvješćivati.
Kako je Smetlar postao Magic
Earvin Johnson rođen je 14. kolovoza 1959. u Lansingu, glavnom gradu savezne države Michigan, čije je srce bila tvornica automobila General Motors u Detroitu koja je zapošljavala golem postotak stanovništva, posebno crnačkog.
Tako je i Earvinov istoimeni otac preko dana radio na tvorničkoj traci, a navečer je radio na benzinskoj postaji ili skupljao otpatke. Mali Earvin, koji je imao šestero braće i sestara te još troje iz očeva prvog braka, znao je s njim ići po ruti i pomagati mu, pa je od druge djece iz kvarta dobio nadimak Smetlar.
Majka Christine bila je podvornica u školi, a ostatak dana provodila je čisteći po kući ii pripremajući obroke za sutradan za golemu obitelj. Earvin je od oboje naslijedio radne navike, ali i sklonost košarci. Earvin stariji igrao je za svoju srednjoškolsku momčad u Mississippiju, a u mladosti je igrala i Christine, iako je više provela gledajući braću.
"Uvijek sam želio biti poput oca. Ne znam nikoga tko je radio tako naporno. Radio je dva do tri posla u bilo kojem trenutku kako bi se brinuo za svoju obitelj i nikad nije tražio isprike", rekao je Magic nakon očeve smrti prošlog mjeseca.
Uz njega je počeo učiti košarku i igrati, a već u sedmom i osmom razredu je toliko dominirao da je bilo jasno kako je pred njim profesionalna karijera. Trenirao je po cijele dane, divio se Billu Russellu zbog brojnih osvojenih NBA naslova u 60-ima, ali idoli su mu bili Earl Monroe, vrckavi razigravač koji je i prije NBA lige bio ulična legenda zbog svojih ludih driblinga, te Marques Haynes iz Harlem Globetrottersa. Njihov se utjecaj itekako vidio kroz Magicovu karijeru.
No srednjoškolsko iskustvo u početku mu nije dobro sjelo jer je, umjesto u Sextonu, obližnjoj školi s pretežno crnom djecom, završio u pretežno bjelačkom Everettu, gdje se prvi put susreo s rasizmom, a posebno ga je živciralo što ga u košarkaškoj momčadi suigrači ignoriraju i ne dodaju mu loptu, zbog čega se skoro i potukao.
Ali izvukao je maksimum iz iskustva, postao vođa male skupine crnih učenika te, prema vlastitom priznaju u autobiografiji Moj život, "izašao iz svog malog svijeta, naučio kako razumjeti bijele ljude, komunicirati i nositi se s njima".
Tamo je, uostalom, kao 15-godišnjak i dobio nadimak Magic, inspiriravši lokalnog novinara nakon triple-doublea s 36 poena, 18 skokova i 16 asistencija. Kao maturant odveo je momčad do naslova državnog prvaka i zaradio epitet "najboljeg srednjoškolskog košarkaša u povijesti Michigana".
S 206 cm mnogi bi ga treneri radije postavili bliže košu, ali Magic je s loptom u rukama zaista bio čaroban, a Jud Heathcote, trener lokalnog sveučilišta Michigan State, to je prepoznao, a Johnson mu je zahvalio na povjerenju vođenjem Spartansa do prvog naslova NCAA prvaka u povijesti u legendarnom finalu protiv Larryja Birda i njegove Indiane.
Rivalstvo koje je posrnulu NBA ligu pretvorilo u mistični globalni hit
Ta je utakmica bila prvo poglavlje jednog od najvećih rivalstava u povijesti NBA lige, koje će je naposljetku ne samo spasiti od propasti, nego pretvoriti u globalni hit u kojem se i u čak komunističkoj Jugoslaviji uživa dijeljenjem piratskih videokazeta.
LA Lakerse je te 1979. kupio osebujni Jerry Buss, vizionar koji je franšizu u sve manje popularnom sportu želio pretvoriti u spektakl, a kao ključnu figuru u toj pretvorbi vidio je Magica, čovjeka koji će sve dosadniju igru ubrzati do maksimuma, koji će izvoditi lude driblinge i bacati još luđa dodavanja prema Kareemu Abdul-Jabbaru.
Buss je imao sreću što je naslijedio izbor prve runde drafta, koji su Lakersi dobili još 1976. od New Orleans Jazza u razmjeni Gaila Goodricha. A kako je Jazz 1979. imao najgori omjer (i baš se preselio u Salt Lake City i postao Utah Jazz), taj je izbor postao prvi. Nitko ga nije mogao spriječiti da dovede Magica i pokrene Showtime.
Već u prvoj sezoni Johnson je pomogao Lakersima da osvoje naslov prvaka, i to nakon što je u petoj utakmici finala protiv Philadelphije Abdul-Jabbar iskrenuo gležanj, pa je u šestoj Magic startao na poziciji centra i u jednoj od najkultnijih predstava u NBA povijesti odveo Lakerse do pobjede te postao jedini rookie s titulom MVP-a finala.
Tijekom 80-ih dvije najveće NBA zvijezde - Magic i Bird - i dvije najpopularnije franšize - Lakersi i Boston Celticsi - osvojili su osam od deset naslova, u svakom finalu sudjelovala je barem jedna od tih momčadi. Lakersi su osvojili pet, a Celticsi tri titule, s tim da su u međusobnim finalima Magic i Lakersi bili bolji 2:1.
To je rivalstvo bilo dodatno naglašeno zbog kontrasta holivudskog glamura i bostonskog radničkog mentaliteta, ali i zbog rasnih razlika. Dok je Los Angeles imao puno izraženiju crnačku kulturu, za navijače u Bostonu još i današnji NBA igrači govore da su najveći rasisti u ligi. A Magic i Velika Bijela Nada bili su savršeni predstavnici tih razlika.
No to ih nije spriječilo da s vremenom razviju ne samo ogromno međusobno poštovanje, nego i prijateljstvo, makar ni blizu onom koje je Johnson imao s Isiahom Thomasom, koji se 1989. s Detroit Pistonsima drznuo stati na kraj žuto-zelenoj dominaciji i na putu do naslova izbaciti Celticse u prvom krugu, a Lakerse u finalu, te u međuvremenu stisnuti i Chicago Bullse s Michaelom Jordanom.
Magic i Thomas bili su bliski poput braće, čak su se redovito za pozdrav grlili i ljubili u obraz, ne samo uoči i nakon utakmice, nego ponekad i za vrijeme utakmice, što je u mačističkom svijetu sporta do tada bilo nečuveno.
Thomas i njegovi Bad Boysi iz Detroita 1990. su osvojili i drugi naslov protiv Portlanda, prije nego što su ih Bullsi nakon tri uzastopne godine poraza konačno zaustavili, a zatim u finalu skinuli i Magicove Lakerse te, ispostavit će se, započeli vladavinu koja će devedesete u košarkaškoj povijesti ostaviti upamćenima kao desetljeće Jordana i Bullsa.
No tko zna bi li Jordan tako dominirao, posebno u prvoj polovici tog desetljeća, da se zadnja utakmica tog finala 1991. nije ispostavila posljednjom koju će Magic odigrati u NBA ligi.
"Ako on nema AIDS, ne možeš ga ni dobiti"
Njegov životni stil nije bio tajna. Showtime, glamur, slava, visina, atletska građa i vječni, šarmantni, zarazni osmijeh otvarali su mu vrata kod svake žene koju je poželio. Poželio ih je mnogo, a one su još više željele njega. Poput njegova prethodnika Wilta Chamberlaina, koji se hvalio da je kroz život bio s njih 20.000, Magic je rano prestao brojati. Na gostovanjima s Lakersima u skupinama su ga dočekivale pred hotelom.
"Znalo ih je biti i šest odjedanput, nisam imao vremena biti sa svakom pojedinačno. Je li to bila njihova ili moja ideja? Pa... moja. Ali pomalo i njihova", uz vragolasti je smiješak govorio Magic o "izazovima" života takve sportske ikone.
"Ljudi u klubu šalili su se na račun seksualno prenosivih bolesti, a šala je uvijek bila ista: 'Ako ih Magic nema, ne možeš ih ni dobiti'", rekao je Roland Lazenby, autor knjige o Lakersima. Suigrači su ga nazivali "muškom nimfomankom".
"Uvjeravao sam ga da treba koristiti kondome, a on bi mi rekao: 'Naravno'. Ali samo je govorio ono što sam želio čuti", prisjetio se godinama kasnije Gary Vitti, dugogodišnji atletski trener u Lakersima, koji se prije nekoliko godina prilikom promocije knjige o svoje 32 godine s tom momčadi prisjećao šokantnih dana koji su prethodili Johnsonovoj objavi.
On je objasnio da je Magic bio potpuno asimptomatičan i vjerojatno ne bi ni saznao da ima virus da nije morao na dodatni liječnički pregled zbog životnog osiguranja koje su Lakersi plaćali kako bi zaštitili svoju najvredniju imovinu. U klupske preglede testiranje na HIV nije bilo obavezno uključeno jer se to smatralo kršenjem ljudskih sloboda.
"Vratili smo se iz Pariza, gdje smo igrali na McDonald's turniru, i ostale su nam još dvije pripremne utakmice prije početka sezone, jedna u Salt Lake Cityju, jedna u Vancouveru u Kanadi. Bio je umoran od puta i pitao me može li preskočiti te utakmice.
Pitao sam generalnog menadžera Jerryja Westa, a on mi je rekao da prva nije problem, ali da na drugoj mora igrati jer nije još rasprodana, a ljudi dolaze vidjeti njega. Kad je već morao igrati drugu, Magic je ipak odlučio poći s nama i na prvu utakmicu. Kad smo stigli u hotel, dočekala nas je poruka da se Magic hitno mora vratiti u L.A.
Nazvao sam ga u sobu i pitao o čemu se radi, rekao mi je da ne zna ni on i da je mislio da ću ja njemu reći. Odmah smo ga poslali natrag i tamo su mu rekli. Ja sam pokušavao shvatiti što se događa i sjetio se pregleda za osiguranje, na kojem se testira i na HIV", ispričao je Vitti.
Magic je sletio u Los Angeles i otišao direktno doktoru, koji mu je prenio strašnu vijest.
"Rekao mi je da imam HIV, a ja sam ga pitao da mi objasni što je to. Kad mi je rekao da je to virus koji uzrokuje AIDS, potonuo sam. Hoću li živjeti, umrijeti? Rekao mi je da mnogi ljudi žive s njim još 14-15 godina pa mi je laknulo", ispričao je Johnson kojem je liječnik tada rekao da prvo sljedeće što mora učiniti je otići kući i reći supruzi.
Dok je govorio, svi su vidjeli samo živog mrtvaca
Magic je 1981. godine dobio sina Andrea, pa iako ga je majka Melissa odgajala samostalno, posjećivao je oca svakog ljeta i imao dobar odnos s njim. No oženio se deset godina poslije za svoju staru ljubav i srodnu dušu Cookie.
Earvin je Earlithu Kelly, kojoj je majka nadimak dala po djevojci iz TV serije, upoznao na prvoj godini studija na sveučilištu. Na početku su izlazili, ali imali su prvenstveno prijateljski odnos, puno dublji nego što je razvio s ijednom od stotina, možda i tisuća djevojaka s kojima je bio. I kad je igrao za Lakerse, u teškim trenucima nazvao bi nju za riječ utjehe.
Vjenčali su se u njihovu rodnom Lansingu u rujnu 1991., mjesec dana prije nego što će Magic dobiti poziv od liječnika. Da stvar bude još više zastrašujuća, čekali su dijete. Magic kaže da mu je vožnja od liječnika do doma bilo najgore razdoblje u životu.
"Ljudi koji te poznaju znaju kad nešto nije u redu. Znala je čim mi je vidjela lice kad sam otvorio vrata. Rekao sam joj da imam HIV i da ću razumjeti ako me želi ostaviti. Zveknula me po glavi i rekla mi: 'Neću te ostaviti, u ovome sam s tobom, borit ću se s tobom.' Idućeg dana otišli smo na testiranje i nasreću, sve je bilo u redu i s njom i s bebom", ispričao je Magic. "Znao sam da ću, ako su oni u redu, i ja biti u redu, da ću pobijediti bolest."
Lakersi su odlučili sve tajiti, ali kad je Magic, neviđeni radoholičar, propustio tri dana treninga, u medijima su počeli sumnjati u priču o temperaturi koju su im plasirali i postalo je jasno da se radi o nečem puno ozbiljnijem. Johnson je odlučio sve priznati svijetu, ali prije javne objave i suigračima.
Neki su slutili da će objaviti umirovljenje, ne znajući zbog čega, Byronu Scottu je čak i HIV prošao kroz glavu, znajući kakav je život vodio. Ali kad su čuli od njega osobno, svi su ostali u šoku.
"Nisam mogao ništa drugo nego plakati. U to vrijeme nisam znao puno o HIV-u i pomislio sam: 'Bože, pa on će umrijeti'", prisjetio se objave Michael Cooper, koji je uz Johnsona proveo gotovo cijelu karijeru i s njim osvojio svih pet naslova. Ali upravo to bila je reakcija gotovo svakoga na planetu.
Najslavnija osoba za koju se vjerovalo da ima AIDS do tada je bio Freddy Mercury. Frontmena grupe Queen godinama su pratile glasine koje su se naposljetku pokazale točnima. U vrijeme Magicove objave pjevač je već bio u terminalnoj fazi i preminuo je krajem istog mjeseca. Stoga je jasno zašto je opće uvjerenje bilo da ni Magicu nema spasa.
Uoči sljedeće domaće utakmice igrači Lakersa poveli su molitvu cijele dvorane za svog druga i njihova idola, nakon čega je zavladala grobna tišina, koja kao da je imala sablasnu funkciju minute šutnje za pokojnika. Oni koji su gledali njegovu objavu vidjeli su samo živog mrtvaca.
"Želim odmah razjasniti da nemam bolest AIDS, nego virus HIV. Moja supruga je negativna, s njom je sve u redu. Namjeravam još dugo živjeti i gnjaviti vas kao i prije, još ćete me viđati ovuda, ostat ću uz Lakerse i NBA ligu te nastaviti sa životom. Samo ću imati priliku upoznati i druge njegove strane koje zbog dugačkih sezona dosad nisam mogao", rekao je Magic na press-konferenciji, koju je započeo ozbiljna lica, ali već do ove rečenice ponovno razvukao neizostavni osmijeh.
"Nedostajat će mi igra, ali postat ću glasnogovornik borbe protiv virusa HIV-a, želim da mladi vide da trebaju prakticirati siguran seks jer mnogi znaju biti naivni i misliti da se to njima ne može dogoditi", poručio je Magic.
Još nije imao ideju kako će ta uloga izgledati, ali oči mu je otvorila Elizabeth Glazer, supruga glumca Paula Michaela Glasera, zvijezde serije Starsky & Hutch, koja se zarazila infuzijom pri porodu. Djevojčica je nekoliko godina kasnije preminula od AIDS-a, a i u sinu su pronašli HIV. Od Magica je tražila da joj pomogne da ga spasi.
"Prije njegove objave malotko je znao išta o HIV-u, a sad svi znaju nekoga tko ga ima", objasnila je Glaser, koja ga je uvjerila da postane lice bolesti.
All-Star utakmica i Dream Team
Čekalo ga je puno posla, što je bilo jasno već u danima nakon objave, jer dio poruke o distinkciji između HIV-a i AIDS-a, između dobivanja virusa i sigurne smrti, u javnosti se zagubio, pa tako i među kolegama iz lige.
"Plakao sam kad sam čuo da Magic Johnson ima AIDS, suze su mi navrle na oči", rekao je tada Charles Barkley kad su ga pitali za reakciju. Bivši suigrač Kurt Rambis rekao je kako su svi tada "znali" da je AIDS kao rak koji se širi po cijelom tijelu i da ćeš sigurno umrijeti.
Nije to bilo jedino pogrešno uvjerenje koje je vladalo o AIDS-u. Vjerovalo se da ga dobiti mogu samo homoseksualci i narkomani koji dijele iglu. Znalo se da se prenosi krvlju, ali mnogi su mislili da se mogu zaraziti dodirom, pa čak i disanjem istog zraka s oboljelim.
Zato mnogim NBA igračima nije dobro sjelo što su navijači Magica, iako se umirovio, izabrali za startera na All-Star utakmici, a pogotovo kad je čelnik lige David Stern odobrio da se legenda jednokratno vrati na parket. Na primjer, Karl Malone nije se želio priključiti ostalim All-Star igračima koji su ga prije utakmice otišli pozdraviti, predvođeni Thomasom koji ga je, kao u stara vremena, zagrlio i poljubio u obraz.
Unatoč bojaznima, utakmica je prošla savršeno za Magica. Njegov je Zapad uvjerljivo pobijedio Istok, a unatoč tome najveći je šou nastao u zadnjoj minuti, kad su Magica jedan na jedan izazvali prvo Thomas, a zatim i Jordan, a on je obojicu zaustavio.
Kad je on uzvratio igrom jedan na jedan protiv Thomasa i zabio tricu preko njega, dvorana je eksplodirala, a igrači su sami odlučili zaustaviti utakmicu 15-ak sekundi prije kraja Magicu u čast jer nakon toga više nije imalo smisla igrati.
Sezona je završila drugom uzastopnom titulom Bullsa, a nakon nje slijedile su Olimpijske igre u Barceloni. Nakon šokantnog kiksa u Seulu 1988., gdje su njihovi najbolji sveučilištarci u polufinalu izgubili od SSSR-a i vratili se samo s broncom, Amerikanci su odlučili prvi put na Igre poslati profesionalce i okupili povijesni Dream Team, u kojem se našlo sve najbolje što njihova košarka ima.
Dream Team nije bio samo neuništivo oružje koje je vratilo olimpijsko zlato "tamo gdje mu je mjesto", nego i demonstracija sile, ali prije svega globalna promocija NBA lige kao komercijalnog proizvoda koji su mnogi do tada mogli vidjeti samo na piratskim videokazetama. A kako su prvo Magic i Bird, a zatim i Jordan, bili najzaslužniji za mitologiju koja je postala NBA, svi su morali biti u Barceloni.
Magic je sve prošao bez ikakvih poteškoća, bez znakova bolesti, iako je izlazak na globalnu scenu donosio svoje izazove, poput pitanja bezosjećajnih novinara o tome kako se osjeća znajući da neće gledati svoje dijete kako odrasta.
Nakon finala u kojem im je Hrvatska s Draženom Petrovićem, Tonijem Kukočem i Dinom Rađom dobrih desetak minuta pružala žešći otpor nego što su očekivali, Magic je i dalje imao ogromnu želju za igranjem, osjećao se izvrsno i odlučio vratiti se Lakersima iduće sezone.
Odustao je zbog prijekih pogleda i izdaje najboljeg prijatelja
I baš kao uoči All-Star utakmice, naišao je na otpor. Iako mu je bio suigrač na All-Staru, pa i tjednima u Dream Teamu, Karl Malone i dalje je bio protiv njegova povratka. "Ako si HIV pozitivan, teško mi je igrati čvrsto protiv tebe kao inače. Ako netko ne poštuje moju odluku, što ću im ja", govorio je Malone kojem nije padalo na pamet ulaziti u bliski kontakt s "kužnim" Magicom.
NBA liga dijelila je edukativne prospekte igračima kako bi im do detalja objasnila zašto se ne mogu zaraziti pukim kontaktom s Johnsonom, ali i dalje je postojao strah od otvorene rane, jer košarka je ipak vrlo kontaktni sport. Zato je izdala pravilnik u kojem stoji kako liječnici i fizioterapeuti moraju nositi zaštitne rukavice ako na utakmici saniraju takve rane. Igrom slučaja, pravilnik je napisao Gary Vitti.
Još većom igrom slučaja, Magic je na predsezonskoj utakmici zadobio ogrebotinu koju je morao sanirati upravo Vitti. Dogodilo se upravo ono čega su se Malone i drugi bojali. Bio je to trenutak u kojem je Vitti odlučio pokazati stav i poslati poruku svijetu.
"Osjećao sam sav pritisak svijeta. Znao sam da, što god učinim, ne mogu pobijediti. Ako stavim rukavice, šaljem miješanu poruku svima koje sam uvjeravao da ne moraju brinuti i da se neće zaraziti od Magica, a ovo je samo mala ogrebotina, nije bilo krvi, a bili smo u kontroliranim uvjetima.
Znao sam da mogu to tretirati bez rukavica, ali ako to učinim, netko će nazvati ligu jer sam prekršio protokol koji sam sam napisao. Učinio sam to, ali iz pravih razloga. I sve bi prošlo u redu da se Magic nakon toga nije opet umirovio", ispričao je Vitti.
Magic je vidio isto što i njegov atletski trener. Poglede, zabrinutost, skepsu. Znao je da drugi igrači ne žele igrati protiv njega i to mu je isisavalo svu radost košarke, radost koja je na njegovo lice stavljala onaj široki, zarazni osmijeh otkako se primio lopte. Četiri dana uoči početka sezone objavio je da ponovno odlazi u mirovinu.
"Rekao sam da ću otići kad mi igra više ne bude zabavna. Ova bi sezona samo povlačila kontroverze, a kontroverze mi uzimaju svu zabavu i zato više ne želim igrati", rekao je.
Nisu pomogle ni glasine da je homoseksualac koje su počele kružiti, što je bilo i logično s obzirom na tadašnja uvjerenja o AIDS-u, a posebno ga je razbjesnilo kad je čuo da ih je pokrenuo ni više ni manje nego njegov najbolji prijatelj Isiah Thomas. On je to odlučno demantirao, ali se jako uvrijedio jer je Magic uopće povjerovao da je on kriv za te glasine. Povrijeđen i ražalošćen, Johnson se ponovno povukao.
Više nije bio "pravi" na terenu, nego, što je puno važnije, izvan njega
Fizički se i dalje osjećao sjajno jer mu je virus rano dijagnosticiran i vrlo brzo je krenuo s liječenjem kakvo gotovo nikom nije bilo dostupno. U to vrijeme postojala je samo nekolicina lijekova koji nisu bili osobito učinkoviti, produljivali su život tek nekoliko mjeseci.
No Lakersi su u pomoć pozvali najbolje stručnjake koji su Magicu obećali da će ga održavati živim. Imao je novca da plaća skupo liječenje, a liječnici su ostvarivali sve veći napredak u borbi protiv HIV-a. Ipak, ništa ne bi vrijedilo da nije bilo njegova vječno pozitivnog stava i uvjerenja da će pobijediti bolest, svakodnevnih treninga i održavanja forme, a time i jačanja imunološkog sustava.
Bez košarke i dalje nije mogao, pa se 1994. okušao kao trener, ali s katastrofalnim rezultatima. Momčad ga nije doživljavala kao trenera jer nije bio ni približno adekvatno taktički stručan, osmijeh je zamijenila nervoza te se ostavio ćorava posla nakon 11 poraza u 16 utakmica.
S 36 godina odlučio se na novi povratak na parket. Tijekom intenzivnih treninga u mirovini nabacio je više od 15 kilograma snage, pa je umjesto kao playmaker igrao na poziciji krilnog centra te je u 32 utakmice čak i ostvario posljednji triple-double karijere. Od te 32 utakmice Lakersi su dobili 22, ali nije sve išlo glatko.
Njegov iznenadni povratak unio je razdor u momčad, Cedric Ceballos žalio se zbog pada minutaže te je napustio momčad na nekoliko dana, a razigravaču Nicku Van Exelu nije padalo na pamet prepuštati Magicu svoju ulogu. U doigravanju su Lakersi ispali od branitelja naslova Houston Rocketsa, a Johnson se, nakon što je kratko razmišljao čak i o odlasku u drugi klub u kojem bi bio playmaker, naposljetku ipak konačno povukao.
"Želio sam otići pod vlastitim uvjetima, što nisam mogao reći kad sam obustavio povratak 1992.", objasnio je Magic, iako ni to nisu bili baš sasvim njegovi uvjeti.
Još je želio igrati pa je oformio momčad Magic Johnson All Stars s kojom je igrao po svijetu, pa kratko igrao i u Švedskoj i Danskoj, ali sve je to bilo mlaćenje mrtvog magarca. Posljednji put pravog je Magica svijet košarke vidio u Barceloni, u olimpijskom finalu protiv Hrvatske.
Više od 30 godina poslije ono novinarsko pitanje iz Barcelone izgledalo bi smiješno, da i dalje nije tragično. Ne samo da je vidio sina kako je odrastao, nego i kći koju su on i Cookie posvojili 1995. Već su mu 63 godine i nema naznaka da mu se bliži kraj.
S Lakersima je osvojio još pet naslova prvaka kao manjinski vlasnik, pomogao im u dovođenju LeBrona Jamesa, pa iako više nema direktne veze s klubom, i dalje komentira zbivanja u njemu objavama na Twitteru, koje su šokantno dosadne za nekoga tko je cijelu karijeru bio toliko zabavan.
No njegovo golemo košarkaško naslijeđe ipak je stvoreno u svijetu sporta i zabave. Za dobrobit čovječanstva puno je veće ono koje je ostvario izvan parketa koji je prisilno morao napustiti. Dao je lice nepoznatoj bolesti, pokazao da je stvarna i da se može dogoditi svakome tko nije oprezan. Svojim je utjecajem, posebno među mladim Afroamerikancima, spasio brojne živote.