ANALIZA Novi Dinamo - legionare na odlasku zamijeniti domaćim dečkima

IZA DINAMA je europska avantura u kojoj je izbjegao biti kanta za napucavanje, što je godinama bila konstanta otkako je klub postao obiteljski bankomat braće Mamić, a sportska vizija u Maksimiru sporedna stvar.

 

 

Modri su neke utakmice ove sezone u Ligi prvaka odigrali korektno, međutim, kad podvučemo crtu, samo tri osvojena boda od mogućih 18 i uvjerljivo posljednje mjesto u skupini nisu doseg koji bi trebalo slaviti, ma kako solidan dojam u pozadini ostao. Priznao je to i Zoran Mamić, očekivao je više bodova. No, najveća pobjeda koju je izvukao jest činjenica da su se igrači konačno izvukli iz grča neuspjeha i sprdnje koju su izazivale njihove europske utamice. No, Dinamo neće doživjeti samo rekonstrukciju u Upravi kluba, čiji je predsjednik u zatvoru; za promjenama vapi i kadar, koji slaže brat na slobodi

 

Dinamu trebaju promjene, ali ne zato što ova momčad nije sposobna proći još jedne kvalifikacije i plasirati se u Ligu prvaka, već zato što zastarjeli nogomet koji igra hrvatski prvak ne prolazi među nogometnom elitom. Arsenal u Londonu i Bayern u obje utakmice zorno su pokazali kako danas izgleda nogomet na najvišem nivou.

 

Čak nije stvar ni u fizičkoj spremi, što će mnogi podcrtavati. Dinamo je trkački donekle i parirao Bayernu, samo problem je u neznanju kako tu trku racionalno primijeniti i kako zadržati visoku razinu koncentracije svih 90 minuta. U samo dvije minute dva "blackouta" Sigalija i Taravela odlučili su susret i džaba Modrima sjajnih prvih 45 minuta, kad u vlastitom šesnaestercu imaju dvije tempirane bombe, za koje nikad nisi siguran kad mogu uništiti sve dobro što ostatak momčadi napravi.

 

Također, Dinamovi igrači zaostaju i u brzini razmišljanja i odigravanja. Te slabosti se ne primijete u domaćem prvenstvu, jer je ostatak lige po tom pitanju još slabiji, međutim, čim se izađe na europsku pozornicu protivnički igrači naspram Dinamovih izgledaju kao svemirski brodovi. 

 

I zato, ako je išta bilo dobro u ovim porazima od Bayerna i Arsenala, pa i od Olympiakosa, onda je to činjenica da se vlastite slabosti mogu najlakše detektirati u dvobojima protiv momčadi koje su Dinamova potpuna suprotnost – izrazito motoričke momčadi koje su u stanju igrati presing po cijelom terenu svih 90 minuta, a da ni u jednom trenutku ne izgube linije kretanja i postavljanja, koncentraciju te golgeterski instinkt.

 

Ova posljednja Dinamova europska avantura donijela je jedino ogledne parametre i smjernice u kojem se Dinamo mora kretati kako bi u dogledno vrijeme koliko toliko postao konkurentan najvećima.

 

 

Portugalac je solidan vratar, međutim, ove je sezone pokazao da nije klasa kakva Dinamu treba za europski iskorak. Eduardu svaka čast na partijama protiv Arsenala i Bayerna u Zagrebu, no što to vrijedi kad su brojni kiksevi ove sezone zasjenili sve dobro što je napravio. Očajne partije protiv Moldea, Skenderbeua, londonska protiv Arsenala, maksimirska protiv Olympiakosa i minhenska protiv Bayerna, puno jače odzvanjaju nego nekoliko sjajnih intervencija protiv Bayerna u Zagrebu, Hajduka u Splitu ili nekoliko obranjenih penala protiv Norvežana, koje je istini za volju sam i skrivio.

 

Portugalcu se treba zahvaliti ako ništa onda i zbog toga što u maksimirskom dvorištu polako izrasta Adrian Šemper, mladić koji je na juniorskom Svjetskom prvenstvom u Čileu pokazao skautima iz cijelog svijeta koliki je potencijal. Visok, krakat, jednako je dobar na crti, kao i u istrčavanju. Uz Moru i Brekala bio je prvo ime kadetske reprezentacije, a i dan danas ga sanja sjajni Dortmundov veznjak Felix Passlack.

 

 

Dok je Rumunj Matel izgubljen u vremenu i prostoru i nejasno je samo po kakvoj je liniji zapovijedanja uopće i došao u Maksimir, Portugalac Pinto zna tu i tamo odigrati dobru utakmicu, no njegov problem je gotovo identičan Eduardovom – bira utakmice na kojima će se pojaviti. U HNL-u je načelno dobar jer igra na iskustvo, a u dvobojima s momčadima prema kojima je Dinamo Bayern, nije mu teško čuvati poziciju i po potrebi izaći naprijed. Ogledni primjer je Dinamova pobjeda protiv Zagreba prije nekoliko mjeseci kad je baš Pinto bio detonator trijumfa.

 

Protiv Bayerna je na Maksimiru izgledao solidno, imao je u prvom poluvremenu nekoliko dobrih izleta na njemačku polovicu, no teško da bi to tako izgledalo da je Guardiola u momčadi na lijevoj strani, svojoj najjačoj, imao Alabu i Douglasa Costu. Ovako, neraspoloženi Rafinha i neoporavljeni Ribery dali su mogućnost Dinamovom Portugalcu da bude jedan od korektnijih u momčadi Modrih. No, protiv jačih momčadi priča je uglavnom drugačija i Dinamo bi morao pronaći rješenje za desni bok.

 

 

Definitivno dvije najveće pogreške kadroviranja maksimirske struke proteklih godina. Teško je nabrojati sve užase Argentinca i Francuza ove sezone, ali i nema potrebe za tim. Dovoljno je bilo pogledati utakmicu protiv Bayerna i zaključiti kako Dinamov stoperski dvojac ne može igrati na najvišoj razini. Tolika količina dekoncentracije, pogrešnih procjena, krivih izlijetanja i zakašnjelih reakcija, rijetko se viđa i u niželigaškom nogometu i Dinamo ako misli nešto napraviti sljedeće sezone u Europi pod hitno mora pronaći odgovarajući stoperski dvojac, jer od ovog lošije ne može.

 

Kod prvog gola Bayerna Sigali je bio barem metar ispred Lewandowskog, no u trenutku Mullerovog centaršuta Poljak je samo zaobišao uspavanog Argentinca i s lakoćom zabio. Drugi gol na sličan način. Iz aviona se vidjela rupa u pozicioniraju Sigalija i Taravela i Rode je samo napravio ono što su mu Dinamovi igrači poklonili. Pravovremenim pasom je izbacio Lewandowskog kojem nije bilo teško prebaciti Eduarda.

 

Sigali i Taravel moraju van, a priliku što prije mora dobiti Branimir Kalaica. Još jedan dragulj Dinamove juniorske škole u Čileu je pokazao sve ono što cijelu sezonu nismo mogli vidjeti od Sigalija i Taravela. Pravovremen, čvrst i sjajan u čitanju protivnika, bio je pravi bedem ispred Šempera. Naravno, dečko je još mlad i bit će potrebno strpljenja s njim.

 

No, Dinamo već ima odličnog stopera, samo mu treba pružiti pravu priliku. U juniorskom pogonu Dinamo ima još jednog potencijalnog  jakog stopera. Vinko Soldo je na Svjetskom prvenstvu u Čileu u paru s Kalaicom odigrao je jako dobar turnir i dojma smo da je također ulog za budućnost. Ipak, dok klinci ne stasaju, a poznato je da su najbolji obrambeni igrači na vrhuncu u poznim dvadesetim, Dinamo bi trebao dovesti jednog kvalitetnog igrača uz kojeg će Kalaica i Soldo napredovati.

 

Ne reba zaboraviti da Dinamo čeka i povratak Gordona Schildenfelda. Reprezentativac je trebao biti stup obrane za Ligu prvaka, ali sezonu propušta zbog ozljede. Pitanje je u kakvom će se stanju vratiti i hoće li Dinamu i na ovoj poziciji morati nabaviti iskusno pojačanje. 

 

MOMČADI PRIKLJUČITI BORNU SOSU

 

Kad ga je Ante Čačić pozvao pod državni stijeg, ta je odluka bila dočekana na nož. Još jedan Mamićev igrač lansiran je u prodajni izlog, pisali su mnogi, no Pivarić je zaista pokazao da taj poziv nije bio neopravdan, posebice kad znamo da su na poziciji lijevog beka, još od odlaska Roberta Jarnija, svi izbornici uglavnom neuspješno izmišljali toplu vodu. Pivarić je ove sezone najbolji igrač Dinama, najkonstantniji i najsigurniji i kad se uzme u obzir da na toj poziciji Modri u inkubatoru imaju još jednog super talentiranog ''Čileanca'' Bornu Sosu, lijeva strana je barem za neko vrijeme pokrivena.

 

 

Najveći udarac po Dinamove ambicije je suspenzija Arijana Ademija. Šibenčanin je na svojim leđima nosio cijeli vezni red, čuvao je leđa onima naprijed i krpao je rupe koje su otvarali oni iza. Dinamo trenutno nema više takvog igrača na poziciji zadnjeg veznog i taj hendikep se najviše očitovao u derbiju s Hajdukom kad Dinamov vezni red nije ni postojao. Goncalo je još jedan od niza promašaja Mamićevog skautinga, a kapetan Antolić jednostavno nije taj.

 

Antolić je solidan igrač, međutim njegov nogomet je iz nekih prošlih vremena i Antola se teško snalazi u današnjem "atomskom", u kojem su presudni najsitniji detalji. Antolić će pokriti neke rupe, no od njega ne možemo očekivati da će biti igrač tempa i ritma jer jednostavno nije taj kapacitet. Kako i državna selekcija godinama muku muči s pozicijom zadnjeg veznog, čini se da će ovo biti najteži zadatak Dinamove uprave – kako izmisliti pravog zadnjeg veznog. Je li to Rijekin Ivan Močinić?

 

Ćorić - Pjaca - Rog. Ovaj trojac je trebao biti Dinamova budućnost. Takav koncentrat talenta i mladosti rijetko se viđa, međutim stupidne odluke Dinamove struke Ćorića su dovele na prag odlaska iz kluba, a Marko Pjaca je u posljednjih nekoliko mjeseci samo sjena igrača koji je sasvim zasluženo dobio reprezentativni poziv. Ćorić je pred kamerama Indexa nakon derbija protiv Hajduka jasno poručio kako je odlazak izgledan jer osjeća kako nema pravi tretman u klubu. Vidjet ćemo je li to dio taktike ili je 18-godišnjak sa svojom obitelju uistinu odlučan da se othrva Mamićima. 

 

Ono što je Ante pokazao protiv Bayerna u samo sat vremena igre, davno nismo vidjeli na domaćim travnjacima. Situacija u šestoj minuti kad je kao na ringišpilu zavrtio prekaljenog Benatiju i stvorio sjajnu šansu za Pivarića, samo je dio arsenala koji posjeduje ovaj tinejdžer. Šteta što se igra Dinama ove sezone nije bazirala na njemu jer svojim znanjem Ante je imao sve preduvjete da nastavi tamo gdje su nekada stali Zvone Boban i Luka Modrić. Ćorić je Dinamu u mnogim utakmicama, unatoč slaboj minutaži, donosio preokret. Protiv Bayerna je impresionirao i Guardiolu, ali Zoran Mamić izvadio ga je iz igre "da ga sačuva za Osijek". Jasno je da se između obitelji Mamić i Ćorić vodi "rat". 

 

Ipak, ako Ćorić i napusti Maksimir, Dinamo na toj poziciji ima i Marka Pjacu, kojeg samo treba izvući iz letargije, te Marka Roga, koji je zasada počeo opravdavati onih pet milijuna eura koje su Mamići ljetos iskrcali Žužulima u najvećem transferu unutar granica HNL-a.

 

Također, svoju priliku čeka i Nikola Moro. Ekstra talentirani veznjak bio je kapetan U-17 reprezentacije u Čileu i tamo je pokazao kako je igrač budućnosti. Hoće li to znati prepoznati Zoran Mamić, ili netko tko će možda uskočiti u njegove cipele, ne znamo, no bila bi šteta takvom igraču ne pružiti priliku.

 

 

Obojica su kvalitetni igrači. Talentirani, hitri, moćni. Međutim, problem je što obojica većinu vremena u Dinamu igraju preko neke stvari i više su skoncentrirani na glasine o potencijalnim transferima u neki klub Liga petice, nego kako će golovima opravdati sve ono što je u njih uloženo. Nezadovoljan igrač, makar bio i ekstra klasa, igrač je viška u svlačionici i potencijalna je trula jabuka koja može zaraziti sve oko sebe.

 

 Takvi igrači Dinamu ne trebaju i bilo bi poželjno da ih se proda ako već toliko žele vani te da se otvori mjesto Josipu Brekalu. Brekalo je bio jedan od najboljih igrača kadetskog prvenstva svijeta u Čileu, nogometaš kojeg su debelim flomasterom podcrtali skauti najvećih svjetskih klubova. Partiture protiv Nigerije, Njemačke i Čilea, bile su impresivne i kad se nauči brže rješavati lopte, Brekalo može biti igrač svjetske klase.

 

Skupa u paketu s Brekalom na vrata prve momčadi kuca i Davor Lovren, mlađi brat hrvatskog A reprezentativca Dejana, igrač koji je također u Čileu pokazao svu raskoš svog talenta bit će zanimljivo vidjeti kakav će biti njihov razvojni put. Bude li se s njima radilo na pravi način, ne sumnjamo da će od tog rada profitirati i Dinamo, ali i hrvatska reprezentacija.

 

Nikako ne smijemo zaboraviti ni izdanak Barcine nogometne škole, Danija Olma, koji je fantastičan talent. Zatim tu je još jedan iz plejade ''Čileanaca'', sjajni napadač Karlo Majić. Izuzetno nadareni su i Amer Gojak i Endri Cekici. Talenta na Maksimiru ne manjka, međutim pitanje je koliko će se s njima imati strpljenja i hoće li se s tim klincima dobro raditi. Šteta bi bilo da jedna potencijalno odlična generacija ne pokaže barem dio svog nogometnog znanja zagrebačkoj publici prije nego li ih Gazda, po starom dobrom običaju, dobro ne unovči i još golobrade pošalje u bijeli svijet.

 

Kako na problem realizacije gleda Zoran Mamić? Kazao nam je to u analizi europske sezone.

 

"Moramo biti svjesni ekonomske situacije kluba i lige. Ne možemo si dopustiti transfer od pet milijuna eura. Čak ni pet milijuna eura nisu garancija da ćemo dobiti pojačanje. Ne vidim to kao veliki problem niti kao veliki prostor za napredak ove momčadi"