USRED smo još jednog ljeta prepunog ljubavi istočnoazijske baze obožavatelja prema europskim nogometnim velikanima. Od Tokija do Šangaja i od Seula do Singapura ponovno se iskazuje dugogodišnja fascinacija glamuroznim momčadima s druge strane svijeta, a mnogobrojni navijači hrle iskoristiti priliku vidjeti igrače poput Cristiana Ronalda, Harryja Kanea i Antoinea Griezmanna, piše web stranica thesefootballtimes.co.
Barcelona, Juventus, Spursi, Chelsea, Manchester City i Wolvesi su među klubovima koji su ove godine putovali sa zapada na istok. Bilo je mnogo argumenata i protuargumenata o smislu i vrijednosti turneje iz Europe u Istočnu Aziju, ali je ona u međuvremenu postala rutina, pogotovo zbog sponzorskih i vlasničkih veza, kao i zbog International Champions Cupa (ICC) i njegova kompleksnog sustava natjecanja.
Dobivaju li Azijci poštovanje kakvo zaslužuju i ima li pozitivnih učinaka na njihov nogomet?
Čini se da je očito kako klubovi imaju koristi od iskustava, financijskih poticaja i izlazaka na rastuća tržišta i navijačku bazu. Ali što domaćini imaju od ovih turneja, osim prilike da svoje heroje vide uživo? U globalnom sportu razumljivo je da nogometni navijači budu uzbuđeni zbog susreta s nekim od najboljih igrača svijeta. No, dobivaju li azijski navijači poštovanje koje zaslužuju i postoji li ikakav pozitivan učinak po domaći nogomet?
Mnogi ove turneje shvaćaju kao financijsku eksploataciju azijske krave muzare, radeći na tome da televizijska prava zadrže vrijednost, da se navijački rekviziti i dalje prodaju te da njihovi klubovi uspostave ili održe svoje pozicije u sve konkurentnijem okruženju. Klubovi će tvrditi kako se radi o nagradi za vjernost navijačima s druge strane svijeta i važnoj prilici za izražavanje zahvalnosti. U stvarnosti, radi se o složenoj kombinaciji faktora, ali jasno je da klubovi mogu učiniti i više kako bi izrazili zahvalnost domaćinima. Posjeti se često svode na patronizirajuće tapšanje po kosi dalekog rođaka, za kojeg znate da postoji, ali koji vas nikad nije zaista zanimao.
Engleski klubovi dolaze u Aziju sa svojim vlastitim timovima za društvene medije i slijede ih engleski novinari pa se u medijskim prostorijama brzo stvara prepoznatljiva klika. Mnogi azijski novinari nadaju se ugrabiti koju minutu sa superzvijezdama, ali često se nađu razočarani, zato što su poznata medijska lica iz domovine obično privilegirana. Isto se događa i u mix-zonama, gdje se igrači zaustavljaju kako bi razgovarali s reporterima koje poznaju i s kojima redovito komuniciraju tijekom godine te ignoriraju lokalne novinare koji očajnički čekaju priliku. Sigurno je da bi fokus više trebao biti na šarmiranju lokalnih medija, a ne na zadovoljavanju engleskih.
Treba dodati i da mnogi azijski novinari ne čine sebi uslugu tretirajući mix-zonu kao fan zonu, u kojoj su više zainteresirani za selfieje sa zvijezdama nego za svoj posao. No, kad bi postojao metodičniji pristup interakcijama s lokalnim medijima, možda situacija ne bi bila tako loša. Dvosatni event Meet the Press, na kojem bi svaki igrač bio dostupan za razgovor i fotografiranje, svakako bi pomogao uspostaviti mostove i smanjio bi gužve u mix-zoni koje izazivaju oni koji žele fotografiju više od svega.
Igrači pored lokalnih medija samo šutke prolaze, zbog Juventusa kasne utakmice...
Razumljivo je da igrači ponekad ne žele razgovarati s medijima, posebice nakon razočaravajućih rezultata ili predstava, ali nema razloga da ne budu velikodušni kad rezultat i nije toliko važan. Nema isprike za šetnju kroz mix-zonu bez barem nekoliko zaustavljanja, ali mnogi igrači ne žele se zaustaviti nijednom. Arogancija je ponekad zapanjujuća.
Ove godine navijači su u Južnoj Koreji bili bijesni zbog Ronaldova ponašanja. Uopće se nije pojavio na podjeli autograma, nije davao intervjue niti je razgovarao s novinarima u mix-zoni nakon što je utakmicu Juventusa s All-Star momčadi K-League proveo na klupi. Za igrača kojeg savjetnici za imidž pomno prikazuju kao obiteljskog čovjeka bliskog navijačima bilo je to neobično skidanje maske pred očima Azije. Sigurno je da danas u Koreji ima manje Ronaldovih obožavatelja nego što ih je bilo prije ove mrzovoljne predstave.
Nije baš pomoglo ni to što se pokazalo da Juventus putovanje u Koreju tretira s prijezirom, stigavši na stadion prekasno, zbog čega je početak utakmice odgođen za sat vremena.
Ryan Walters, šef engleskog sadržaja za KLeague.com, bio je na World Cup Stadiumu u Seulu i gledao je kako se publika okreće protiv portugalske zvijezde: "Ronalda su dočekali s gromoglasnim pozdravima na početku utakmice, ali kako su odmicale minute u drugom poluvremenu, to se pretvaralo u povike negodovanja. Navijači su ga pokušali namamiti na teren izvikujući njegovo ime, a kad se i to pokazalo bezuspješnim, počeli su skandirati: 'Messi, Messi, Messi.'"
Tužba zbog Ronaldova izostanka?
Ipak, Walters vjeruje da će se navijači u velikom broju pojaviti na stadionima i kad sljedeći nogometni velikan dođe u njihovu zemlju: "Ovdje postoji opsesija svime što predstavlja europski nogomet, a idolatrijska kultura prožima gotovo svaki podsegment navijačke baze. Mislim da Juventus nije uspio razviti još jači brend, odnosno uspio je naljutiti korejske navijače, ali to neće spriječiti navijače Liverpoola, Barcelone i posebice Tottenhama da se masovno odazovu u sljedećoj prilici."
Pojavili su se i navodi da će korejski navijači zbog izostanka Ronalda s travnjaka tužiti Festu, sportsku agenciju koja je organizirala utakmicu.
Ronaldo nije jedini igrač čije je ponašanje izazvalo nezadovoljstvo. Prije dvije godine Chelseajev desni bočni Kenedy poslan je kući s azijske turneje zbog postova na društvenim mrežama u kojima se, čini se, izrugivao Kini, što je razbjesnilo domaćine.
Ove je godine Manchester City javno optužen za "potpuno nepoštivanje" Kine, a autor teksta za web stranicu Xinhuanet.com bio je Jonathan Dixon. U članku se City našao na udaru zbog načina na koji se odnosio prema lokalnim navijačima i medijima. Tvrdi se kako je postojala segregacija na strane i kineske medije tijekom Pumina promotivnog eventa u Šangaju. Naravno, postoje i pozitivni primjeri pa je Dixon tako pohvalio Wolvese, West Ham i Newcastle za njihov angažman u Kini.
No, klubovi prečesto gledaju samo kako ispuniti ugovorne obveze, odnosno ne koriste priliku za jačanje veza. Postoji temeljni osjećaj da svi navedeni problemi odražavaju snishodljiv stav klubova prema Istočnoj Aziji. Neki mediji, pak, predbacuju vrhunskim igračima da ih ne zanima transfer na njihov kontinent.
Kako su ovakve turneje sve češće, jasno je da su sve nepotrebnije. U Japanu postoji solidna i zdrava domaća liga koja ima snažnu navijačku kulturu i fanove koji svoje klubove prate po cijeloj zemlji. Vissel Kobe nedavno je započeo regrutaciju starijih zvijezda pa su se belgijskom braniču Thomasu Vermaelenu pridružili svjetski prvak David Villa, Andres Iniesta i Lukas Podolski.
Japanski navijači rado dolaze vidjeti velika nogometna imena, ali nisu svi zadovoljni. Alan Gibson, urednik časopisa J.League Soccer, vjeruje da ima dosta navijača koji uživaju u nogometnim zvijezdama, ali su utakmice često nezanimljive zbog izostanka vrhunskih imena i činjenice da su često nekompetitivne.
"Glorificirani treninzi osmišljeni za zgrtanje novca"
"Mnogi Japanci rado dolaze vidjeti na djelu velikane, no s obzirom na to da klubovi često iz momčadi izostavljaju najveće zvijezde, lokalni navijači su razočarani. Barcelona bez Messija, Suáreza, Coutinha i ostalih? Svodi se na glorificirane treninge osmišljene za zgrtanje novca", kaže Gibson i dodaje:
"Ono što sam vidio na utakmici Vissel - Barcelona je da 95 posto gledatelja dolazi kako bi vidjelo velikana i negoduje zbog cijena ulaznica. Atmosfera je bila kao na pogrebu, nije bilo gostujućih navijača koji bi kreirali bilo kakvo ozračje, a ni domaćih, bilo zato što su ulaznice bile preskupe, bilo zato što zbog rezerviranih sjedala nisu mogli sjediti zajedno pa nije bilo ni navijanja."
Gibson također nije bio impresioniran ograničenim interakcijama između igrača i navijača, a moglo se učiniti mnogo više: "Prema onome što sam mogao vidjeti, klubovi su učinili goli minimum. Momčadi su bježale kroz stražnja vrata hotela, trčale pored navijača u autobuse. Bila je prava rijetkost vidjeti pojedine igrače kako provode 20-30 minuta dijeleći autograme navijačima. Jasno, kad bi vidjeli kamere ili fotoaparate, ponašali bi se drukčije-"
Jugoistočna Azija dugo je bila fascinirana klubovima Premier lige i prijateljske su utakmice bile česte. Međutim, loša gledanost Liverpoolove utakmice u Tajlandu 2015. godine bila je znak da se počeo pojavljivati zamor. Iste godine malezijski su ultrasi pokrenuli kampanju za bojkot utakmica protiv Liverpoola i Tottenhama. Došlo je do poremećaja u rasporedu domaćeg prvenstva, a navijačke skupine uprle su prstom u pohlepu i ego te su sve to nazivale "cirkuskim igrama".
U izjavi objavljenoj na njihovoj web stranici stoji: "Ne kupujte ulaznice, ne idite na stadione. Utakmice se održavaju samo zato da bi se Malezijski nogometni savez, organizatori i njihovi prijatelji obogatili. Ne dopustite im da profitiraju od ovakvih gluposti."
Što Manchester United znači za Hougang United?
Domaće lige u Istočnoj Aziji traju tijekom ljetnih mjeseci, kad se europski klubovi pripremaju za novu sezonu i navijači su sve manje skloni prihvatiti promjene u rasporedu kako bi se ugodilo željama europskih velikana i nagovorilo ih se na dolazak.
Singapur i dalje ostaje domaćin utakmica ICC-a, ali u ovoj zemlji nacionalno prvenstvo je gotovo nebitno. Obožavanje velikana europskog nogometa u snažnoj je suprotnosti s općom ravnodušnošću prema S.Leagueu. Ostaje vidjeti hoće li se pozitivno navijačko iskustvo s rasprodane utakmice Manchester Uniteda i Intera pretvoriti u podršku Tampines Roversima protiv Hougang Uniteda.
U konačnici, sve dok postoji potražnja, turneje će se nastaviti. No, možda će doći vrijeme kad će navijači jednostavno odbiti sudjelovati u programu. Japan i Južna Koreja već dugo imaju vlastite superzvijezde. Većina njih i dalje završava u Europi, ali što ako se odnos snaga jednog dana promijeni i ravnoteža se prebaci na istok?
Zamislite klubove iz Azije koji dolaze na turneju po Engleskoj, dajući poseban pristup medijima iz svoje zemlje, dok njihove superzvijezde ignoriraju novinare iz The Mirrora i The Timesa. Odmah bi bili izvrgnuti kritici, ali to je sasvim uobičajeno među europskim klubovima.
Važnost Istočne Azije u svjetskom nogometu raste i glavni europski klubovi žele biti dio akcije. Ako su ovakve turneje zaista važne za klubove, onda je svakako vrijeme da posvete više pažnje i poštovanja domaćinima, njihovim navijačima i medijima.