BARBARA MATIĆ u srijedu je donijela Hrvatskoj prvu olimpijsku medalju u judu. I k tome zlatnu. Svoju bogatu riznicu odličja proširila je uspjehom koji je sigurno kruna njezine dosadašnje karijere. Taj uspjeh govori o njenoj posvećenosti i talentu, ali je i iznimka u odnosu na sve dosadašnje rezultate hrvatskih judaša.
Da, Katarina Krišto je bila itekako blizu medalji, a i Zlatko Kumrić je sudjelovao na turniru. To nikako ne treba zaboraviti. Samo, uzmete li "povijesne knjige" u ruke, Hrvatska je dosad bila samo crtica u analima ovog sporta. Ako i to. Ono što Barbara radi je jako slično onome što je nekad davno radila Janica Kostelić u skijanju. Što to znači za budućnost ovog sporta u Hrvatskoj?
Ovo je ogromna prilika
Priča pariške olimpijske pobjednice svakako je inspirativna. Njezin trener Vladimir Preradović našao ju je u prvaškoj školskoj klupi. On i njegovi suradnici predstavljali su judo djeci, a mala Barbara se jako zainteresirala i tu je njihova suradnja krenula.
Možda ovo nekome zvuči blago simpatično, ali to je zapravo putokaz. Od tih dana je prošlo preko 20 godina, a danas su judo klubovi standardni dio "ponude" ulaznih sportova za najmlađe. Naići ćete na njih u mnogim kvartovima većih gradova.
I dalje ovaj sport nije dio mainstreama i prati se malo više tijekom velikih natjecanja, a daleko najviše za vrijeme olimpijskog turnira. Za borilačku vještinu koja potiče iz Japana, a definirala se krajem 19. stoljeća, mnogi su čuli, ali je ne prate ako nema velikih uspjeha.
A Barbara Matić je ostvarila onaj najveći, olimpijsko zlato u konkurenciji financijski i organizacijski mnogo većih protivnika. Njezini nastupi stavili su je u središte pozornosti čitave hrvatske javnosti. Njezino je ime pretraživano, a mnogi su postali znatiželjni oko toga što je zapravo judo.
Taj vrhunac pozornosti sjajan je moment, ne samo za judo već općenito za sportsku kulturu u Hrvatskoj. Da bi se oči uprte u ekran iskoristile za nešto veće. To nije samo osvajanje medalja, nego i učenje mlađih generacija o zdravom odnosu prema svojem tijelu i budućnosti.
Judo je jedan od najboljih ulaznih sportova
Ulazni sport je svaka aktivnost koja može na adekvatan i, prvenstveno, fizički i mentalno zdrav način pomoći u razvoju dječjeg tijela i uma. Možda zvuči donekle metafizički, ali o zdravom tijelu i duhu trubimo inspirirani rimskim poslovicama otkad znamo za sebe.
Judo svojim osnovnim konceptom naglašava upravo ono što je razvoju najmlađih potrebno. Hvatanja, bacanja i držanja nisu samo zahvati u borilačkoj vještini, već i osnovne vještine upravljanja svojim tijelom.
Najplastičniji primjer je padanje. Nitko se ne rađa s urođenim instinktom za "ispravno" padanje. To je vještina koja se uči kroz mnoga ponavljanja i padove. Zbog svojih pravila o bodovanju, učenje o tome kako pasti jedna je od krucijalnih vještina juda. A kod djece od 3. do 8. godine života ta se vještina najviše uči. Dobiju li najmlađi priliku vježbati ju u kontroliranom okruženju, poduke će se "lijepiti" jako brzo.
Dodajte tome visoko formaliziran kodeks ponašanja i mentalne discipline, koji je prisutan u svim kategorijama, i bit će vam jasno koliko važnih lekcija mladi um može upiti u judu.
Važna je budućnost, a ne samo zlata
Kad uzmete u obzir sve te faktore, postaje evidentno da ovakva borilačka vještina može biti jedna od osnova napretka. Suludo je računati na to da će odjednom judo zadržati fokus javnosti i boriti se s nogometom ili nekim sličnim sportovima.
Ipak, treba odmah iskoristiti pozornost koju je dobio. Ne samo aktivnostima klubova već i širom podrškom javnosti. Kako radu saveza i institucija tako i medijski. Ako stvaramo bazu, judo je definitivno jedna od onih aktivnosti koje nas mogu snažno gurnuti naprijed.
Svako dijete koje krene razvijati zdrav odnos prema svojem razvoju, uz pomoć i poticaj roditelja, može biti bar mali plus u razvoju boljeg društva. Izvan granica ideologije i uvjerenja koji nas ponekad spajaju i mnogo više razdvajaju svakodnevno.
Odgovornost je društva i pojedinaca dati najbolju priliku najmlađim generacijama za uspjeh. Izvan svih političkih priča, fizički i mentalni razvoj sve naše djece je osnova boljem društvu. Judo je sjajna vještina koja u tome može pomoći.
Nije nužno da svaki dan na televiziji gledamo judo. Niti je presudno da svako dijete koje ga se uhvati bude Barbara Matić. Presudno je da se većina razvije u zdrave ljude, a medalje će dolaziti i prolaziti. Cilj nam ne treba biti od djece raditi "sportske bankomate", već zdrave i stabilne jedinke.
Dođe li i do malog pozitivnog pomaka zbog toga što su nam Barbara i Katarina pokazale, imat ćemo priliku. Priliku postati zdravije, a time i bolje društvo.