BAYERN MÜNCHEN se posljednjih sezona nalazi u brojnim problemima koji su se na koncu odrazili i na rezultate. Nakon dramatično i jedva, u posljednjim minutama utakmice zadnjeg kola, osvojene Bundeslige u sezoni 2022/23., dogodio se konačni pad nakon 12 uzastopnih titula prvaka Njemačke. Bayern je prošle sezone svrgnut s trona, a to je bio posljednji znak da mnogo toga ne štima i da je nužno napraviti zaokret.
U Bayernu su naprosto lutali i promašivali posljednjih godina s bitnim odlukama, kako onima o važnim klupskim djelatnicima koji trebaju voditi klub, tako i s odlukama vezanim za samu sportsku politiku prvog tima.
Skupocjena pojačanja koja nisu opravdala uloženi novac
Dovodila su se skupocjena pojačanja koja nisu ni blizu opravdala uložena sredstva, a mnogim starosjediocima su se nemilice produžavali ugovori koji su im garantirali nevjerojatna primanja. Tako se Bayern doveo u situaciju da na plaće igrača troši oko 300 milijuna eura, dok recimo Liverpool troši oko 210 milijuna, a natječe se u najsnažnijoj i najbogatijoj nogometnoj ligi na svijetu.
Taj Liverpool je prošle sezone skoro do samog kraja bio u borbi za naslov Premierlige, a Bayern je grcao s preplaćenim zvijezdama u lošim igrama i negledljivom nogometu na čelu s Thomasom Tuchelom koji je doveden naprasno nakon paničnog otkaza Julianu Nagelsmannu i neshvatljivog odricanja od čovjeka koji je trebao biti projekt kluba i kojemu se morala dati ozbiljnija šansa od one koju je dobio.
Zbog takve odluke potjerani su i Oliver Kahn i Hasan Salihamidžić kao predsjednik i sportski direktor kluba, pa se Bayern odjednom našao razrovan u nekoliko velikih gradilišta koja i danas traju i jako teško ih je usporedno izvoditi. Zasigurno će trajati još nekoliko godina dok se neke stvari iole ne postave ponovno na prave temelje.
Novi operativci na ključnim pozicijama
U klub je prvo doveden iz susjednog Salzburga Christoph Freund kao novi sportski direktor prvog tima i čovjek s dugogodišnjim iskustvom u Red Bull korporaciji. Nakon njega je ustoličen i Max Eberl, jedan od najuspješnijih sportskih djelatnika u Njemačkoj kojega su, nakon dugogodišnjeg uspješnog angažmana u Borussiji Mönchengladbach, a nakon toga kratko i u RB Leipzigu, htjeli i neki veliki klubovi iz Premier lige.
Eberl je doslovno dobio klub u ruke da ravna svim sportskim pitanjima od akademije do prvog tima. Navodno je iznad njega u hijerarhiji samo predsjednik Herbert Heiner.
Za ta dva angažmana se može reći da je Bayern, nakon brojnih kikseva posljednjih godina, napravio dobre poteze. Dakako, to će samo vrijeme potvrditi, ali oba se čine kao prijeko potrebni i razumni angažmani. Na koncu iza obojice stoje dugogodišnji uspješni rezultati.
No, tu dolazimo do glavne poante svega, a to je da nije ni blizu isto djelovati u Bayernu i ostalim njemačkim klubovima. Jasno je da je puno teže s malim budžetom održavati određeni klub konkurentnim, ali bez obzira na to što u Bayernu imate sve, pritisak i stres kroz koji njegovi djelatnici prolaze je svakodnevan i nesnosan.
Od 2021. Bayern je spiskao oko 50 milijuna eura samo na odštete za trenere i trenersko osoblje
Prvi izazov koji je dočekao Eberla bilo je pitanje trenera. Od ljeta 2021., kada su se Uli Hoeness i Karl-Heinz Rummenigge “povukli” iz operativnih funkcija, Bayern je potrošio oko 50 milijuna eura samo na otpremnine i isplate zbog prijevremenih raskida ugovora.
Ovaj financijski pritisak natjerao je nadzorni odbor da preciznije prati svaki potez uprave. Na koncu, Uli Hoeness, koji je bio ključna figura u donošenju mnogih odluka, priznaje da neke od tih odluka nisu bile uspješne, no klub je sada usmjeren na ispravak tih pogrešaka.
Dolaskom Maxa Eberla i Christopha Freunda Bayern je odmah pokušao pronaći novi smjer. No, tržište je takvo da iz minute u minutu djeluje nestabilno i promjenjivo. Ono što se u trenutku čini realnim i dokučivim, vrlo lako izmakne i sve se uruši.
Tako su novi operativci Bayerna doživjeli sličnu situaciju kao i njihovi prethodnici 2018. godine dok su tražeći renomirane stručnjake s bogatom biografijom na koncu ostali kratkih rukava i morali se zadovoljiti tek Nikom Kovačem kao šestim ili sedmim izborom.
Kompany je, kao i Niko Kovač, tek šesti ili sedmi izbor
Ovog puta je Vincent Kompany taj šesti ili sedmi izbor nakon što su dobili odbijenice od mnogih renomiranijih stručnjaka. Pa čak ni neki drugi mladi treneri, poput Kompanyja, nisu pristali doći u Bayern, klub koji posljednjih sezona proždire iznutra sam sebe i svoje djelatnike.
Mnogi su naslutili da bi Bayern mogao već sljedeće ljeto krenuti u novu ofenzivu na trenersko tržište kad će angažman Xabija Alonsa, Jürgena Kloppa, pa čak i Pepa Guardiole kojemu baš tada istječe ugovor, biti možda realniji.
U moru pokušanih opcija i neuspjelih trikova, na mamac “okrećemo novi list i tebe vidimo kao idealnog vođu novog Bayerna” upecao se jedino Vincent Kompany, na što se cijela javnost danima snebivala. Toliko je takozvani Bavarski gigant zaglibio da je posao trenera skupocjene momčadi u sezoni kada treba jurišati na finale Lige prvaka koja se igra baš na njegovom stadionu, dao čovjeku koji je s bivšim klubom ispao iz lige.
Donekle se to uspjelo ispeglati prikazujući Kompanyja kao mladog i perspektivnog trenera, učenika Pepa Guardiole koji dolazi baš na njegove snažne preporuke, i stratega koji voli moderan, atraktivan i napadački nogomet.
Rezanje plaća i obračun s preplaćenim zvijezdama
Na koncu i tvrdnjom da je on projekt trener i da će dobiti potrebno vrijeme, ono što nije imao Nagelsmann iako je bio kudikamo logičniji izbor za to. Zapravo, objektivno gledajući, to u Bayernu neće imati nitko. Ma što gradio i implementirao u Bayernu, trener će imati vrijeme jedino ako ima instant rezultat - pobjede i samo pobjede.
Tako će biti i s Kompanyjem ako ne nastavi s pobjedama kako je započeo sezonu, zamijenit će ga sljedeće ljeto, ako ne i prije, nekim od gore već navedenih želja Bayerna. Vjerojatno će tada Eberlu biti mnogo lakše jer će imati puno više konaca u svojim rukama i već kako-tako posložene stvari. Vrlo bitna među njima je rezanje plaća koje je morao pokrenuti ovog ljeta kada je udario u zid i susreo se s prvim neuspjehom.
Iako Bayern godinama posluje financijski vrlo uspješno i nadasve uzorno za brojne svjetske klubove, troši samo onoliko koliko ima, nije zadužen i nema kredita, ipak želi srezati troškove plaća koje su izmaknule kontroli. Dakle, klub koji ima najviše članova na svijetu, službeno 260.000, želi manje plaćati zvijezde, i to ne zato što nema novca, nego jer su konačno procijenili da neki igrači ne opravdavaju tolika primanja.
U prvom redu se to odnosi na Kingsleya Comana (17 milijuna), Leona Goretzku (18 milijuna), Sergea Gnabryja (18.8 milijuna), Leroya Sanea (20 milijuna) s kojima se već ovog ljeta pokušalo provesti rezanje plaća. Neki su stavljeni na transfer listu poput Comana i Goretzke, nekima je dana druga šansa poput Gnabryja i Sanea, ali uz potpis novog ugovora s manjim primanjima.
Bayern bi mogao ostati bez identifikacijskih figura i vrlo bitnog DNK-a kluba
Saneu i Kimmichu svakako na koncu ove sezone ističu ugovori i klub ih želi zadržati, ali jedino ako pristanu na nekoliko milijuna eura manja primanja. Ti pregovori bi mogli trajati cijelu ovu sezonu.
Nadalje, i Alphonsu Daviesu sljedeće ljeto istječe ugovor i Bayern mu nudi oko 14 milijuna eura godišnje, a zahtjevi njegova agenta su osjetno viši. Tako da osluškuju eventualne ponude drugih klubova i Davies bi mogao sljedeće ljeto otići besplatno.
Joshua Kimmich je jedan od rijetkih domaćih igrača koji je tu godinama i kada se uskoro umirove Manuel Neuer i Thomas Muller, ako ostane bit će jedna od rijetkih jakih identifikacijskih figura kluba. Svejedno, ni u njegovom slučaju se neće praviti iznimka i to govori koliko je zaista stvaran zaokret u Bayernovoj politici.
No, Eberl u proteklih nekoliko mjeseci nije uspio završiti niti jedan od tih gorućih problema. Coman i Goretzka su odbili ponude drugih klubova i na silu ostali. Kimmich kao i Jamal Musiala imaju želju ostati, ali da bi potpisali nove ugovore, signaliziraju da im je od iznosa na platnoj listi bitnija strategija kluba, stabilna igra i konkurentnost.
Učestale smjene trenera nikome ne pomažu, a pogotovo ne mladom igraču i budućem kandidatu za Zlatnu loptu, Jamalu Musiali. Mlada njemačka zvijezda treba konkurentno okruženje u kojemu će bildati brojke i nalaziti se u najužem krugu kandidata za svjetske nagrade.
Ako se Thomas Muller i Manuel Neuer, a što je vrlo vjerojatno, odluče odigrati još jednu sezonu, i njih očekuje kresanje plaća s 20.5 i 21 milijun eura koliko primaju trenutno. Ali je teško za očekivati da će ti pregovori proći glatko i pred Eberlom je zaista izazovna godina.
Bayern je ovog ljeta potrošio 142 milijuna na pojačanja
Bayern je djelomično uspio osvježiti svlačionicu nekim novim imenima, gladnim uspjeha. Bayern je ovo ljeto iskeširao 142 milijuna eura na Michaela Olisea, Joaa Palhinhu, Hirokija Ita i Bryana Zaragozu koji je odmah poslan na posudbu.
U planu je bilo još pokoje pojačanje, ali budući da je prodaja otpisanih iz postojećeg kadra uvjetovala dovođenje novih igrača, a koja na koncu nije uspjela, tako su izostale i dodatne akvizicije.
Eberl je na koncu prodao ono što je mogao pa su tako Bayern napustili Matthijs de Ligt, Noussair Mazraoui i Malik Tillman, a zaradilo se nešto i od prodaje Joshue Zirkzeeja iz Bologne u Manchester jer je Bayern imao u ugovoru s Bolognom određeni postotak od prodaje.
Vincent Kompany je imao svoje želje i prijedloge, ali svjestan stanja u klubu i svog statusa nije inzistirao da se zadrži De Ligta, iako ga je vidio u prvoj postavi. Također, dobio je Palhinhu koji je bio želja njegovog prethodnika, ne i njegova. No, obje strane lako su se složile oko korištenja mladih nada kako bi konačno netko od igrača iz akademije dobio pravu priliku i opravdao njen rad.
Kako bi Bayern mogao izgledati pod Kompanyjem?
Bayern je na početku ove sezone do sada odigrao svega četiri utakmice. Uzmemo li u obzir i prijateljske, onda je Kompany sjedio na klupi Bayerna na tek 10 mečeva. Dakle, uzorak je vrlo malen i teško je izvlačiti iz toga bilo kakve ozbiljne taktičke zaključke o tome kako bi trebao izgledati Kompanyjev Bayern. Ono što se iole dalo nazrijeti do sada je da Belgijac ne robuje striktno zadanim sustavima, pozicijama i rolama igrača.
Kompany koristi nekonvencionalni pristup pozicioniranju igrača, pomičući ih ovisno o situaciji na terenu. Ne treba posebno napominjati da u Bayernu teže tome da se igra atraktivan i napadački nogomet pa je tako započeo i Kompany, ali uz nastojanje držanja kontrole kroz posjed. To je pokazalo da Bayern i na početku ove sezone baštini neke probleme iz proteklih sezona, a najvidljiviji je nesigurna obrana sklona čestim greškama.
Katkad u napadačkom zanosu kompletna Bayernova zadnja linija stoji izrazito visoko i izložena je riziku protivničkih kontri. Osim toga većina zadataka u sustavima novog trenera iziskuje visoku koncentraciju igrača tijekom cijelog meča, što smo vidjeli u utakmicama protiv Wolfsburga i Freiburga.
Čim je u drugom poluvremenu koncentracija popustila, dogodile su se greške koje su ugrozile gol Bayerna. Za to će trebati još dosta vremena da igrači pohvataju sve i dođu do razine da ispunjavaju dobro zadatke tijekom 90 minuta. Što ne bi trebalo biti problem s obzirom na to da Bayern ima elitne nogometaše u kadru.
Neotporni na protivnički pritisak, što dovodi do grešaka
Iz spomenutih utakmica bilo je vidljivo i da je Bayern teško živio kada je tijekom utakmice bio izložen žestokom pritisku protivnika. Došlo je do brojnih individualnih grešaka i pomutnje uslijed mnogih izmjena pozicija gdje je izostalo pravovremeno reagiranje u datom trenutku i prepoznavanje situacije. No, sve je to stvar vremena i treninga.
Uzorak je zaista oskudan i tek nakon skorašnjih utakmica protiv snažnijih protivnika poput Leverkusena, Aston Vile, Eintrachta, Stuttgarta i Barcelone vidjet će se prve prave Kompanyeve kvalitete u pripremi i vođenju utakmica.
Gdje je Dinamova šansa?
Bayern je poznat po tome da se nemilosrdno obračunava s nedoraslim suparnicima pa čak i onda kada mu bodovi nisu potrebni. I kad su već imali riješen prolazak grupne faze natjecanja u Ligi prvaka, svejedno su išli jako na pobjedu.
Stoga Dinamu ne bi bilo ništa lakše ni da je raspored donio utakmicu s Bayernom u zadnjem kolu kada pobjeda Bavarcima ne bi značila puno. Štoviše, možda baš sada Dinamo ima minimalne šanse iznenaditi dok je Bayern na početku i daleko od uigrane momčadi s novim trenerom i novim idejama.
Naravno, za takvo što se treba poklopiti mnogo toga i puno sreće jer Bayern ima nevjerojatne individualce s elitnim kvalitetama i može na razne načine dobiti bilo koga. Za početak, Dinamo mora pokazati znatno više nego je pokazao u posljednja dva ligaška dvoboja protiv Rijeke i Hajduka.
Ali ovo će biti i potpuno drugačiji dvoboj od ta dva. Sada će Plavi biti pod opsadom 90 minuta i grčevito se braniti, ali tko smije garantirati da se ne može ponoviti neka od onih sjajnih europskih utakmica Dinama kada je briljantna tranzicija slomila Tottenham, Chelsea, Atalantu i druge. A baš je Bayern posebno ranjiv na kontre.
S druge strane Bayernu ova utakmica dolazi kao jedna od onih gdje mora nastaviti s uvjerljivim pobjedama kako bi se održao mir kojega je sve manje u posljednje vrijeme. Prilika je ovo i za neke igrače koji već pokazuju nestrpljenje zbog manjka minutaže.
Bayern ima imperativ uvjerljive pobjede i tri boda koja mora uzeti. Dinamo nije pod pritiskom očekivanja i od njega se u ovoj utakmici ne očekuje ništa nego častan poraz i možda je baš tu prilika Plavih za novi veliki europski skalp.