MAĐARSKI kolega novinar otišao je na poluvremenu utakmice Ferencvarosa i Dinama po osvježenje. I taman kad se smjestio na svoje mjesto početkom drugog poluvremena, Bruno Petković i suigrači slavili su drugi gol u 47. minuti, onaj presudni, koji je hrvatskog prvaka odveo u play-off kvalifikacija za Ligu prvaka.
Nakon toga je kolega ustao i otišao svojim putem, kod 0:2 bilo mu je previše.
A taj potez, koji se nije ni zbio na terenu, opisuje nemoć Mađara u vatrenoj atmosferi Groupama Arene. Očekivali su prolazak nakon 1:1 u Zagrebu, da bi u Budimpešti izgubili 4:0.
Treći gol mađarski kolega nije vidio iako je pao samo osam minuta poslije drugog.
Dinamo vodi 3:0, Bjelica nezadovoljno maše rukama
Bjeličin Dinamo ubio mu je svaku nadu, hrabri i u gostima napadački orijentirani Dinamo s potpisom trenera koji je uoči uzvrata odisao mirnoćom i pobjedničkim mentalitetom.
I dok se onaj mađarski kolega užurbano probijao kroz gužvu bježeći od potopa, na terenu uz aut-liniju, Bjelica je kod 3:0 za svoju momčad vodio svoje bitke i nervozno doživljavao neke pokušaje Ferencvarosa da pred svojom publikom zabije barem počasni gol.
Mahao je rukama kao da je na semaforu 1:1, sugerirao je ponešto svojoj klupi i prilikom svakog prekida, kao na ovoj fotografiji gdje razgovara s Petrom Stojanovićem, činio sve da sačuva svoju mrežu, što se na kraju i dogodilo.
Taj naoko bezazleni detalj iscrtava konture njegovog Dinama koji je u Budimpešti u svakome trenutku znao što mu je činiti.
Sjećate li se Bjeličine "školice" protiv Rudeša?
Njegov Dinamo koji pobjeđuje u Europi izgrađen je na detaljima koji čine razliku. Sjećate li se kad je početkom travnja, usred ludnice s Benficom, Bjelica otišao pogledati utakmicu davno prežaljenog Rudeša kako bi se što bolje pripremio za HNL vikend-utakmicu?
Tada je, podsjetit ćemo, Dinamo već bio prvak nakon pobjede u Splitu nad Hajdukom od 1:0, a glavni projektant nekog novog europskog Dinama u Kranjčevićevoj bio je tek dvadesetak sati nakon velike pobjede u derbiju.
Mnoge trenere u toj situaciji uopće ne bi zanimali davljenici u ligi, nego bi feštali, a kasnije bi pripremali taktiku za europske bitke.
Zapravo, nismo ovime otkrili ništa novo.
Svjesno riskiranje se isplatilo, Bjelica je znao koliko je Dinamo bolja momčad
Uostalom, zar nije neposredno nakon 1:1 na Maksimiru Bjelica bio prvi koji nije dizao dramu?
"Nije nitko umro, što vam je ljudi", ispalio je tada mirno, očito i više nego siguran u kvalitetu svoje momčadi.
Njegova hrabrost se vidjela postavkom igre - Modri su digli zadnju liniju do centra i pokušali autoritativno nametnuti ritam po želji i ideji trenera, što im je na kraju i uspjelo.
Bilo je raznih problema, Nguen je brzinom pronalazio prostore i prijetio, na trenutke su linije djelovale nesinkronizirano i razbijeno, no to je očekivani rizik na koji je Dinamo bio spreman, konkretno, vratar Dominik Livaković.
Za nagradu Dinamov trener nosi kući pobjedu od 4:0, jednu od najvećih u svojoj karijeri. Svejedno, imat će što reći Bruni Petkoviću koji je očajno zapucao penal u posljednjim sekundama utakmice.
Jer 5:0 ljepše bi izgledalo na semaforu, estetika je to, a Bjelica je, rekli smo, perfekcionist do najsitnijeg detalja.