Foto: Cropix
Tekst: Dea Redžić
BILA je to prva pomisao Slavena Bilića nakon što se pobjedom oprostio od bitke za SP. Raspoloženje u predstojećim danima odlučit će hoće li to biti i Bilićev oproštaj od hrvatske reprezentacije, no žarom koji je iskazala u Astani, aktualna postava s Bilićem na čelu pokupit će još neke simpatije. Izbornik shvaća ozbiljnost situacije te napominje:
"Moj ugovor je istekao. Ovo je preozbiljan posao, ja sam tu tri i pol godine najponosniji na svijetu, nije moje da se ishitrim s izjavom! Tu su HNS, moji suradnici, igrači, navijači i javnost. Ono što sigurno znam, jest da ćemo u roku od par dana popričati sa svima i onda donijeti odluku u Kući nogometa."
Bilić se otvorio, želio je objasniti koliko mu je teško bilo voditi momčad kroz ove kvalifikacije. Iako, imat će priliku odgovoriti na mnoga pitanja pred Izvršnim odborom, mada je glasovanje tog odbora fiktivno i o svemu će odlučivati uvijek ista, dva-tri imena.
Bilića će se pitati zašto je ispustio konce, zašto se kockao s Pokrivačem na Wembleyju, zašto su svi shvatili da nas mogu tući preko Pranjića, zašto je lutao s Jurićem. No, imat će priliku ukazati i na stvari koje je pokrenuo, nova lica kojima je dao priliku. Spomenut će kao uspjeh i četvrtfinale Eura pa makar on bio najveći krivac što smo ga izgubili. I imat će potpuno pravo.
"Dali smo sve od sebe, i kvalitetu i angažman. Igračima bih jednako rekao i da je protiv Kazahstaha ostalo 1:1. Ne znam što reći, ovo se ponavlja predugo", podsjetio je na nedostatak sreće koji je determinirao rezultate Hrvatske u nekim situacijama.
Za većinu smo ipak krivi sami, u borbi protiv direktnih protivnika u skupini uzeli smo svega dva od 12 mogućih bodova. Ozljede i stative bile su usputne prepreke. No, nakon Kazahstana izbornik je s pravom pomislio da mora da smo prokleti. Sjetio se četvrtfinala Eura, vratnica u Kijevu, Greenovog kartona. Modrićeve ozljede... Kiša vratnica u Astani i obrane kazahstanskog vratara Mokina, koji u životu neće odigrati ovakvu partiju, bile su potvrde da je pogodio u analizi.
"Stvaramo toliko prilika... Mislim, ovo je najslađi način da pobijediš kao što smo mi pobijedili Kazahstan. No, često se pitamo, još od Eura, gdje je ta sreća? Zaista, gdje je? Da je večeras završilo 1:1, bila bi katastrofa, a ne bih imao igračima što prigovoriti. Nas jednostavno neće..."
Veliku je potporu Bilić dobio od svojih igrača. Javno ga je podržao i Igor Štimac. Stvara se klima za njegov ostanak. Dok je govorio u kamere nakon posljednjeg zvižduka u Astani, još nije znao rezultat iz Andore:
"Znao sam, čim mi nitko ništa ne javlja nakon poluvremena da je gotovo..."
"Lagali bismo kada bismo rekli da se nismo nadali čudu. Ostaje žal, Ukrajincima čestitam. Mi ćemo analizirati naš posao, ali mislim da se neko mišljenje neće bitnije promijeniti. Imali smo propusta i slabih igara, ali i toliko peha i povreda u zlatnim trenucima. Cijelu prvu godinu bili smo bez Dudua i Kranjčara, pa onda bez Modrića i Čarlija... Osim dvije utakmice protiv Engleza, sve je bilo korektno. Oba puta smo bilo bolji od Ukrajine, samo su nam u Zagrebu sakrili loptu u prvom poluvremenu..."
Pogađate, nije nas poslužila sreća.